Piše: Prof.dr Miomir Abović
U rubrici LEKSIČKI VREMEPLOV JU Gradska biblioteka Tivat ove subote donosimo objašnjenje porijekla i etimologije dvije nove riječi: jedne iz opšteg fonda B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to je eksplikacija porijekla i etimologije riječi čȁša i gâmbor.
Leksem čȁša postao je od praslavenskog *čáša, čije je prvobitno značenje bilo „posuda od izdubljenog komada drveta“ (starocrkvenoslavensko čaša, slovenačko čáša, rusko чаша, poljsko czasza). Praslavensko *čáša srodno je sa staropruskim kiosi „pehar“ (Staropruski jezik izumrli je baltijski jezik, genetski srodan današnjim litavskom i letonskom jeziku). Praslavensko *čaša zapravo je izvedenica dobijena duženjem korijenskog samoglasnika od korijena koji nalazimo u glagolu *česati „češati, grepsti, strugati“ (starocrkvenoslavensko česati, slovenačko česáti, rusko чесать, poljsko czesać). Suglasnik –š– u B/CG/H/S jeziku- u infinitivu glagola češati, a onda, sukladno tome, i u imenici čaša– zamijenio je prvobitno –s- pod uticajem prezenta, gdje je š pravilno nastalo jotovanjem od sj. Da rezimiramo: leksem čaša nastao je kao rezultativ: predmet dobijen u rezultatu (iz)vršenja radnje glagola česati/češati– glagola koji je prvobitno denotirao radnju „grepsti, strugati“. Prvobitno značenje leksema čaša bilo je, dakle, „predmet dobijen u rezultatu struganja komada drva; primitivna izdubljena posuda, izrađena od drva“.
Leksem gâmbor (u opštem leksičkom fondu B/CG/H/S jezika naziv za malog raka, račića koji obuhvata nekoliko vrstâ: Penaeus karathurus, Crangon crangon, Galathea strigosa, Squilla mantis itd.) vodi porijeklo iz venecijanskog gàmbaro. To venecijansko gàmbaro, pak, vodi porijeklo od latinskog cammarus, a to latinsko cammarus, opet, posuđenica je u latinski jezik iz grčkog κάμμαρος (kámmaros), što u grčkom znači „mali rak“. Dakle, gâmbor je u bokeljski govor dospio iz venecijanskog gàmbaro. U venecijanskom dijalektu italijanskog dijalekta gàmbaro je kontinuant latinskog cammarus, a latinski je tu riječ preuzeo iz grčkog κάμμαρος. Možemo zapravo reći da je bokeljsko gâmbor– uostalom kao i mnogi bokeljizmi- rezultat višestoljetnih mediteranskih društveno-kulturnih vezâ.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi javljamo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimologijski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol I, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 1998.
/Prof.dr Miomir Abović/
