Božićno-novogodišnje fešte duž crnogorskog primorja počinju koncertima gradskih muzika koji se iščekuju cijelu godinu. Riječ je o orkestrima koje čine zaljubljenici u muziku svih generacija, od akademski obrazovanih do samoukih muzičara. Zajednička im je ljubav prema svom gradu kojem poklanjaju decenije života, čuvajući njegovu muzičku i kulturnu baštinu.
Sve većoj komercijalizaciji božićnih i novogodišnjih praznika još uvijek se odupiru najstarija udruženja na primorju koja njeguju muzičku kulturu drugačiju od one koja se promoviše sa gradskih trgova. To su ranije zvani limeni orkestri, a danas gradske muzike, koje su čuvarice mediteranskog nasljeđa na istočnoj obali Jadrana.
One nisu samo izvorišta muzičke kulture, već i života grada. Samo u tim orkestrima moguće je danas naći muzičare koji sviraju i po pola vijeka. Jedan od njih je Tivćanin Pavle Čelanovic, član Glazbeno prosvjetnog društva Tivat od 1969. godine.
“Naredne godine je 50 godina od kada sam aktivno u ovoj glazbi. Muzika je moje sve. Bio sam prva generacija muzičke škole 1964 i svirao sam violinu. Posle sam prešao na udaraljke, i to je bila smiješnu zgoda: došao sam među zadnjima kad su se dijelili instrumenti u Glazbenom prosvjetnom društvu, i rekli su mi da je ostao samo doboš. Rekao sam “Dajte mi doboš!” – uzeo sam ga i ne ispuštam evo pedeset godina”, priča Čelanović.
Kroz biografiju orkestara poput tivatskog Glazbeno prosvjetnog društva čita se i biografija grada, jer je društvo nerazdvojni dio svih važnih događaja u životu mještana. Zato u vremenu instant kulture, ovakva društva uspijevaju da traju više od vijeka, kaže Čelanović.
“Ovo društvo iduće godine puni 110 godina. I nikada nije prestajalo s radom, što god da se dešavalo u Tivtu. Oko njega se sve vrti, mi smo na svim svečanostima i zabavama, ali i kada su tužni trenuci, glazba je tu kada su i sahrane. I to je ono zbog čega je Muzika u srcu građana”.
Tivatskom muzikom tradicionalno započinju i božićno – novogodišnje fešte. Na repertoaru su marševi, polke, klasična djela, ali i filmska muzika i popularne melodije, a u publici su, kao i među izvođačima, najrazličitija godišta.
“Prije dvadeset-trideset godina kad bi Muzika svirala gradom, morali su se zaustavljati pred svaku drugu kuću, jer su im domaćini iznosili piće i priganice “da se časti mužika”. Ostala je ta povezanost mještana i njihove Muzike, iako se vremena i ljudi mijenjaju, a koncerata, poput ovog božićno-novogodišnjeg, je sve manje”, kaže direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić.
Dugogodišnji muzičar iz Kotora Duka Martinović dodaje da su gradske muzike važan segment ne samo kulturnog, već i ukupnog primorskog nasljeđa koje treba veću podršku.
“Prvo, za pohvalu je amatersko bavljenje muzikom, iako je većina muzičara u ovim orkestrima muzički obrazovana. Kažem amatersko u smislu besplatnog angažmana, kojim ti ljudi oživljavaju duh našeg primorja. A drugo, ima mnoštvo primjera da su članovi muzike bili đede, pa unuk, pa njegov sin… što govori o važnosti Muzike za ovdašnje ljude, ali i njene važnosti za čuvanje naše kulturne baštine”.
No, da bi se to kulturno blago sačuvalo, potrebno je mnogo više od entuzijazma članova orkestara. Jedan od načina je moguća profesionalizacija, smatra direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić:
“Duvački orkestri u Crnoj Gori, koji su sada preostali samo na primorju, u opasnosti su da izumru. Još uvijek opstaju samo na velikom entuzijazmu i mislim da je zadnja ura da im se posveti više pažnje. Ovdje već postoji duh profesionalizma jer tu sviraju zajedno profesori i učenici muzičkih škola; pa ako može u sportu, zašto ne bi moglo i u muzici da se taj profesionalizam utka u ovaj način stvaralaštva, kako bi sačuvali ono što je vrlo specifično i što postoji samo na ovom dijelu naše države”.
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat je, poput gradskih muzika Kotora, Herceg Novog i Budve, orkestar kojim se oblikuje muzička kultura generacija. I dok se budžetski novac često nemilice troši na gostovanja upitnog muzičkog kvaliteta, ovakva društva su podsjetnik da u ono što je obilježje lokalne kulture treba ulagati više; i novca i poštovanja.
/Jasna Vukićević/
