U kratkoj, laganoj turi planinari/ke su doživjeli čari susreta mediteranske i planinske klime
Grupa od dvadeset petoro ljubitelja/ki planinarskih staza iz Boke, među kojima i dvije djevojčice sa roditeljima iz Kotora, uživala je u nedjelju, 30. novembra u pješačenju lovćenskim stranama –Vučjom stazom od Ivanovih Korita do vrha Treštenik, preko prevoja Vjetreni mlin i katuna Dolova, ponovo do Ivanovih Korita. Bila je to divna prilika da u jednom danu u hodu dožive dramatične promjene vremenskih prilika od sunca i vedrog neba, preko magle do kiše i snijega – skoro sva godišnja doba u jednoj turi. Na Trešteniku, do koga vodi kilometar duga uređena kamena staza, snijeg se zadržao od ranije, dok se u podnožju već otopio, te je, idući kroz bukovu šumu, do izražaja došao beskrajni „braon tepih“ od opalog lišća.
Da je bilo vedro, sa Treštenskog vrha (1489 nmv), četvrtog po visini vrha Lovćena (Štirovnik, Jezerski vrh, Babljak), guštali bi u panoramskom pogledu na Nacionalni park Lovćen, na Skadarsko jezero, na rivijeru od Budve do Boke, ali magla nije dala. Ipak, učesnici ture, valjda i zbog tmurnih vremenskih prilika okrenuti ka sopstvenoj nutrini, našli su zanimaciju u prirodnom okolišu, ali i u druženju i šali, u degustaciji kolača koje je Radmila specijalno napravila za ovu priliku i za ovu grupu, u susretu sa planinarima iz Podgorice i sa njihovim ljubimcima- psima. Poseban gušt je zajedničko fotografisanje.
Kroz igru vazdušnih struja sa pramenovima kondenzovane vlage planinari su pronalazili ljepotu u raznim prizorima, detaljima i kontrastima– zelenoj mahovini koja viri iz snijega, crvenim plodovima šipurka opstalim u ledom okvanom okruženju, figurama sivih stijena i ogoljelih krošnji drveća koje se mistično naziru kroz maglu, vrtačama i škrapama pored puta, zracima sunca koji se iznad pašnjaka probijaju kroz bjeličastu zavjesu oblaka. Dubok utisak ostavio je i pogled na kaskadne dolce, omeđene suhozidom, hod pored ostataka temelja i zidova starih kamenih kuća, kraj kojih su „nikle“ nove.
-Katun Dolovi nalazi se sjeveroistočno iznad sela Podi, udaljen sat vremena hoda. Ime je dobio po nizu od tri stepenasto poređana dola na prostoru između lovćenskih vrhova Veliki i Mali Babljak, Kobiljetore, Velja Glava, Đurđevac i Treštenik. Središnji dio naselja je od puta Međuvršje-Ivanova Korita udaljen oko 2 km, objasnila je Anđelka Ardalić iz Tivta, koja je vodila ovu turu u saradnji sa Mirjanom Petrović iz Kotora.
Upečatljiv je bio pogled na suncem okupani Jezerski vrh, koji se u jednom trenu otvorio kad su se oblaci razišli, a fantastična vizura ka pučini i Boki pri zalazećem suncu otvorila im se dok su se minibusom spuštali cestom niz serpentine ka Kotoru.

Prije no što su krenuli ka Kotoru, Tivtu, Herceg Novom, na poziv Tanje, učesnice ove ture, svratili su u njen porodični restoran „Kruna“ (sada u fazi mirovanja) na Njegušima, gdje su ugrijali ruke pored peći na drva, utoplili se uz čaj, kafu i Anđelkine kolače, uživajući u gostoprimstvu ljubazne domaćice.
-Za ljude koji nisu navikli na česte izlete u planini, ova opuštena tura je izvrsna, kaže Barbara Staničić, turistička vodičkinja iz Kotora, koja zbog prirode posla tokom sezone nije imala vremena da pješači, te još nije fizički spremna za teže uspone.
-Odlična tura za moj novi početak, prošli smo devet ipo kilometara, uglavnom bez većih uspona. Ambijent je prelijep – u svim vremenskim uslovima ovdje je prijatno, ne može se pogriješiti, a bitno je druženje. Koordinatorke su bile odlične, čak smo imale i edukaciju o istoriji, tradiciji, biljnom i životinjskom svijetu Lovćena, koju nam je priuštila Anđelka, profesorica biologije, kaže Barbara, koja je prije desetak godina bila sa “Vjevericom” na tradicionalnoj turi “Noć punog Mjeseca” na vrhu Sv. Ilije na Vrmcu, gdje je uživala i u koncertu gudačkog ansambla.
/M.D.P./
/Foto: Vjeverica/



