Jeste li znali da u Hrvatskoj imamo 39 sorti maslina, 89 sorti vinove loze, čak 29 sorti smokve i 14 sorti maraske koja je nutricionistički najvrijednija višnja na svijetu? I da bi Dalmacija po broju biljnih vrsta po jedinici površine bila prva zemlja i Evropi, rajski vrt za pčele po bropju medonosnih biljki? Ili da je u Banovini Hrvatskoj pred drugi svjetski rat, kotar Benkovac imao najviše dalmatinskih tuka, čak 35 hiljada komada?
Danas ih u cijeloj Hrvatskoj nema dvije hiljade! S tim a i drugim podacima oduševio je u petak navečer u Muzeju grada Šibenika – koji je zajedno s POU Libar i organizovano predavanje Agrobioraznolikost Dalmacije; Stare sorte i pasmine Dalmacije’ – istaknuti predavač, mr. sc. Roman Ozimec.
Mr. sc. Roman Ozimec diplomirao je agronomiju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij ekologije završio je na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. Između ostalog, bavi se i sjemenom povrća i cvijeća, stalno istražuje živi svijet domovine, a posebno podzemnu špiljsku faunu, krške feonomene, te izvorne pasmine i sorte.
Među njima primjerice i dalmatinsku pšenicu brkulju, koja je nestala, i brgudski ozimi češnjak, za koji je još Fortis rekao da Dalmatinca po njemu prvo osjetiš pa ga onda vidiš, a sve su to autohtone sorte s kojima bi u današnjem globaliziranom svijetu mogli stvarati proizvode visoke dodane vrijednosti i ubirati višestruke benefite s obzirom da nismo konkurentni u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ustvrdio je mr. Ozimec.
‘Gubitkom autohtonih sorti, sjemenja, i životinjskih vrsta gubi se i vrijedna prirodnba i kulturna baština. Zato poljoprivbrednici nisu seljaci ili ne znam što nego čuvari tih baština, znanja i vještina’ – kazao je mr. Ozimec čije je predavanje ispraćeno burnim pljeskom nazočnih koji su zauzeli sve raspoložive stolice muzejskog atrija.
Nazočni su mogli uzeti i pokoju – doslovno – sjemenku zelja sa Žirja, raštike iz Žaborića, pirovačkog osmugalja, pomidora šljivara iz Piramtovaca i jarog graha – sikiraša iz Banjevaca. Količine su bile male i skoro pa simboličpne, ali upravo interes za njima govori da bi se jedna ovakva akcija s razmjenom sjemena mogla organizrati ponovno, već za koji dan. Ionako je sjetvena sezona u điru, ili je tek pred nama….
