“Ovo je naše sidrište, podsjetnik na teški život naših predaka i baza oko koje se okuplja naša uža i šira obitelj”, kažu Miho, Marko i Ivan Ilić
Ljekar među bokeškim maslinarima ili maslinar među ljekarima, doktor medicine, hirurg, Ivan Ilić uspješno razvija poljoprivredno seosko gazdinstvo u Lepetanima, uz podršku porodice, ponajviše sinova Marka i Miha.
Nastavljajući obiteljsku tradiciju oni su obnovili oko 400 stabala starinskih maslina u brdu podno Vrmca, te oformili novi maslinjak sadnjom oko 200 novih sorti, koje već daju plod. Imaju tri maslinika raspoređena kaskadno od brda ka moru. Berba održana 18. oktobra u okviru Maslinarskog društva “Boka” obuhvatila je samo maslinik površine oko deset hiljada kvadratnih metara, gdje je zasađeno oko 200 stabala, od kojih su u rodu bila njih stotinjak.
Rad u maslinjaku u kontinuitetu mnogo je značio doktoru Iliću, a posebno zadnjih godina, otkako se penzionisao.
-Ozbiljnije sam se počeo baviti maslinarstvom prije 15-ak godina, a tokom tog perioda rad u maslinjaku značajno je dopriniomom opuštanju od čestih stresnih situacija u poslu kojim se bavim. Kroz fizički umor, zbog rada u maslinjaku, dolazi i satisfakcija u vidu mentalnog rasterećenja. Interesantno je da veliki broj kolega, doktora medicine, gaji strast ka maslinarstvu kao hobiju, kaže Ilić.
Iz te strasti nastao je mladi maslinik sa oko 30 novih hibridnih sorti – “multikultivari”, 70 sadnica starosti od jedne do četiri godine, koje su u zbijenim redovima zasadili na tlu nekadašnjeg vinograda, gdje je zemlja već kultivisana dugogodišnjim obrađivanjem.
Što se tiče rodnosti, kažu Ilići, u ovom trenutku među vodećim sortama su italijanske, a stižu i hibridne-španske sorte. Izdvaja se i “koroneiki”, sitnog, grozdastog roda, najbolja grčka uljarica, jedna od najbogatijih antioksidansima i polifenolima, što se danas najviše cijeni u maslinarstvu.
Zbirka egzotičnih sorti
Novi maslinik krase autohtione sorte – žutica, crnica, lumbardeška; hrvatske sorte – oblica, levantinka, lastivka, istarska bjelica, drobnica, pujiška; grčke – koronaiki, kalamon, halkidiki, megaritiki; italijanske – leccino, frantoiol coratina, carolea, pendolino, maurino, cipressino; španske – arbequina, arbosana, manzanilla; francuska – picholine languedoc; sjevernoafričke -picholine marocaine i chemlali sfax. Tu su i moderne hibridne sorte za intezivni uzgoj: arbeguina, arbosana, sikitita, lecciana (Agromillora i Univerzitet u Bariju), o kojima nam je detalje iznio Miho Ilić, inžinjer elektrotehnike.
-Ovoliki broj sorti je prisutan zbog početničke zanesenosti raznim sortama, i gotovo kolekcionarskog pristupa istim. Realnost je da su se od svih njih vremenom izdvojile one koje su se najbolje pokazale na našoj mikrolokaciji i našoj mikro klimi, te će se budući izbor za sadnju suziti na 5-10 sorti, objasnili su Ilići.
Upariti teren, mikrolokaciju i sortiment
-Ne postoji savršena maslina, svaka ima svoje prednosti i nedostatke, neka koja redovno rađa možda je osjetljiva na neku vrstu bolesti, neka koja je jako otporna- ne rađa redovno i tu treba tražiti neke kompromise. Tu je najbitniji uticaj mikrolokacije – neka maslina koja se pokaže dobro ovdje, kilometar dalje ne uspijeva. Ušuškanost našeg imanja u Lepetanima ima prednosti, ali i mane – zimi nemamo toliko sunčeve svjetlosti, zadržava se vlaga pa su samim tim masline sklonije oboljevanju od raznih gljivičnih bolesti, napominje Miho. Pošto su timski ovladali vještinom kalemljenja, te već zamjenjuju sorte maslina koje se nisu pokazale dobro, onima koje su otporne na bolesti i imaju redovnu rodnost.
-Ne postoji idealni kultivar, svaka prednost sa sobom nosi i određenu manu, pa je po pitanju sortimenta potrebno tražiti kompromise i prilagođavti se okolnostima u maslinjaku, prioritetima maslinara, kao i mikrolokaciji. Uz pravilno uparen tip terena, mikrolokaciju i sortiment, mogu se postići vrhunski rezultati u ekološkoj proizvodnji, kaže Ilić.
Tradicionalni uzgoj i preradu maslina potisnule su metode savremenog uzgoja.
-Razlike su ogromne, međutim kada ih razmatramo moramo uzeti u obzir kontekst vremena u kojem su one nastale. Danas proizvodimo ulje na savremen način, koristeći opremu i znanja kojim naši preci nisu imali pristup. Oni su to radili najbolje što su u to vrijeme znali, i to je tada bio standard. Danas smo zahvaljujući novim saznanjima iz oblasti maslinarstva napustili stare loše prakse i usvojili nove. Na primjer, sakupljanje plodova sa zemje i njihovo skladištenje mjesecima prije prerade više nije prihvatljivo, masline se beru sa stabla i prerađuju u uljari isti dan. Takođe i uljare su savremene i omogućavaju dobijanje ulja vrhunskog kvaliteta, što je nekada i uz mnogo veći trud bilo gotovo nemoguće postići, objašnjava Miho. Ova djelatnost im znači puno.
-To je naše sidrište, podsjetnik na teški život naših predaka i baza oko koje se okuplja naša uža i šira obitelj. Ova kuća i ovo imanje generacijama su bili mjesto takvih okupljanja, odavde su potekle mnoge porodice, čiji potomci danas žive širom svijeta, i uvijek se rado vraćaju, kažu Ilići, koji u praksi primjenjuju savremenu tehnologiju. Agrotehničke mjere su važne – zaštita masline, priprema, navodnjavanje, borba protiv štetočina, nagnojavanje, rezidba je jako bitna.
Doktor Ilić ističe da je svaki korak važan, a kad su akcije, onda on i sinovi rade združenim snagama. Marko i Miho pomažu ocu u održavanju terena, u pripremi za sadnju, u kosidbi, rezidbi, berbi, transportu…Maslinarstvo je, kažu 80% fizički posao, ali je ono dobar spoj lijepog i korisnog.
Ljubav najdragocjenije ulaganje
-Potrebno je značajno vrijeme dok masline ne dođu u rod i dok uloženi novac ne počne da se vraća. Čak i ako posjedujete svoju zemlju, priprema terena, kvalitetan sadni materijal, sistemi navodnjavanja i radna snaga traže ozbiljna ulaganja. U Crnoj Gori malobrojni preduzetnici koji žive od maslinarstva posjeduju veće parcele koje opravdavaju ova ulaganja. Uzevši sve ovo u obzir, nameće se zaključak da je ljubav ka maslini i maslinarstvu ipak neizostavni faktor da bi se neko odlučio za profesionalno bavljenje ovim poslom. Kada pričamo o “hobiju” maslinara, onda je tu ljubav i privrženost tradiciji dominantni faktor, jer se najčešće uloženi trud i novac ne mogu kompenzovati u ekonomskom smislu, međutim, sa druge strane imati svoje vrhunsko organsko ekstra djevičansko maslinovo ulje je neprocjenjivo, ističe Miho Ilić.
Turizam i maslinarstvo “ruku pod ruku”
-Namjera nam je da napravimo jedan reprezentativni agroturistički pejzaž, koji će privlačiti posjetitelje. Želja nam je da obnovimo gazdinstvo u izvornom obliku, onako kako je izgledalo nekada, kada se redovno održavalo, te planiramo da obnovimo i suhomeđe, kaže Marko Ilić. Po struci pravnik, on ukazuje da je potrebno da se u zakonskoj regulativi tačno definiše što jedno seosko domaćinstvo može da pruži od turističkih usluga (hrana i piće), kako bi se u budućnosti Ilići time ozbiljno pozabavili.
-Inače se bavimo turizmom, izdajemo apartmane i imamo povratnu informaciju od gostiju iz inostranstva koji su oduševljeni. Tek kroz njihove ekspresije mi zapravo shvatimo što imamo, da je ovo imanje unikatno za Boku, maltene na pjenu od mora, a iza njega su brda, šuma, lijepo je za odmor ko želi da pobjegne od gradske gužve, od svega, destinacija ne može biti bolja, smatra Marko Ilić.
U tom pravcu razmišlja i njegov otac.
-Bilo bi lijepo kad bismo sredili jedan prostor za kušaonicu ulja i to bi bila jedna kruna ovog našeg rada, kao i da se ima svoj mali mlin, da se ne ovisi o drugima i da se melju određene manje količine, da se obrađuje kako se ubere – to bi bilo idealno, ali za to treba još vremena i investicija.
Svake godine opština Tivat objavljuje konkurs iz oblasti poljoprivrede, i svi registrovani proizvođači sa urednom dokumentacijom mogu ostvariti pravo na subvencije prilikom nabavke alata, opreme, i mehanizacije u iznosu od 50%. Tu su i dodatni stimulansi kao: subvencija za obradivo zemljište (obračunava se po površini) subvencija za prizvedeni litar ekstra djevičanskog maslinovog ulja, subvencija za obnovljena stara stabla maslina, obnove suhozida, itd. Do sada smo koristili ove povoljnosti, dok za subvencije na nivou države/ Ministarstva poljoprivrede još nismo konkurisali, kaže dr Ilić.
Djelić istorije uokviren sa četiri kamena zida
– Konoba je dio kuće koji je ostao u izvornom obliku, njene podne kamene ploče uglačane od stopala svjedoče životu koji se tu intezivno odvijao kroz generacije, u njenom ćošku vidi se stijena na kojoj je kuća sagrađena. Nekada je dominantno korištena kao magacin za čuvanje poljoprivrednih proizvoda, i to najčešće vina u drvenim bačvama i ulja u kamenim pilima. Danas je konoba mjesto za okupljanje porodice i prijatelja, sa velikim drvenim stolom u sredini. Malo ko ostaje ravnodušan kada se susretne sa tim autentičnim djelićem istorije uokvirenim u četiri kamena zida, sentimentalni su Ilići ka ovom dijelu stare kuće.
/Tekst i foto: M.D.P./
