Uočeno je prisustvo ektoparazita pljosnatog crva Imogine mediterranea
Piše: M.D. Popović
~ Najgore je kad vas ovakve pojave iznenade početkom sezone, kad treba da se proda, sad je malo i kasno da se nasađuje mlađ, jer treba im pola godine da porastu do konzumne veličine, skeptičan je Miloš Krivokapić, uzgajivač iz Orahovca, na čijem je uzgajalištu kod Orahovca uginulo oko 60 odsto školjki.
~ Ovo je nešto novo za mene, ranije se u ovolikom intenzitetu nije dešavalo, poslije zadnjeg vjetra sva mlađ sa maltene dva čitava reda koja su spremljena za nasađivanje školjk, je otpala na dno, iskustvo je Ljuba Boškovića, čije je uzgajalište na lokaciji Rt Banja, do sada uginulo oko tri tone mušulja.
~ Više je faktora rizika za povećanje stope mortaliteta, ali kumulativno, u interakciji sa promjenama u životnoj sredini, dovode do ovakvih katastrofalnih pojava, čiji uzrok najčešće ostane nerazjašnjen, kaže dr Milica Mandić.
Zadnjih mjesec dana uzgajivači mušalja u Kotorskom zalivu primijetili su masovno otpadanje školjki sa pergolara i njihovo propadanje na dnu.
Prošle godine je Ljubo Bošković na svom uzgajalištu na lokaciji Rt Banja između Risna i Perasta primijetio crva-puža koji iznutra uništava nasade, ali ove godine pomor mušalja je mnogo ozbiljniji. Zbog velikih šteta primoran je da ponovi nasađivanje pergolara, ali mušulje nće moći za tako kratak period da dostignu konzumnu veličinu i stasaju za sezonu.
– To je jednostavno priroda, mi ne možemo puno uticati, možda kad se pojave oni puževi koje možemo fizički da odstranimo prilikom sortiranja školjki. To je jedini način da donekle spriječimo mortalitet, ali ovaj pomor koji se dešava sad, nije povezan sa time. Trenutno kod mene na lokalitetu primjećujem da školjke nemaju tu čvrstinu da se zadrže na pergolaru, te otpadaju na dno. Ovo je nešto novo za mene, ranije se u ovolikom intenzitetu nije dešavalo, maltene dva čitava reda koja su spremljena za nasađivanje školjki, poslije zadnjeg vjetra sva mlađ je otpala na dno.
Trebalo je da se očupaju i ubacuju u pergolare, međutim, nisu to dočekale, kaže Bošković koji je razgovarao sa nekim kolegama iz Udruženja Marikultura i ustanovio da se ova pojava manifestuje u zavisnosti od pozicije uzgajališta- svi su zabilježili slične simptome, manje-više.
-Čim mušlja padne na dno, predatori dolaze, orade, morske zvijezde, rakovi ih napadaju. Fizički, to se može odraditi, otići na dno, pokupiti i iznijeti na površinu, ali to je 20-ak metara dubine, veliki je trošak, puno truda, ljudstva, opreme, ulaganja, jer kao pojedinac ne mogu podići tri tone školjki, koliko ih je do sad otpalo. I još otpadaju.
U zadnjih nekoliko godina ovo je postalo mučenje, imam osjećaj da se ta školjka bori sa prirodom hoće li opstati ili neće, na granici je. Pratim ih na konapima koje namjerno ne diram, iz mjeseca u mjesec veoma slabo napreduju, ne rastu. Nema to veze sa onom školjkom od ranije – krhka joj je ljuštura, meka, nikakva i to pričvršćivanje njeno je loše, kaže Ljubo, koji se sjeća da je školja izuzetno napredovala 2016/17. godine, kada je bila jaka i zdrava. Pomor mušalja dovodi u vezu sa kruzerima, koji sobom donose razne mikroorganizme iz svjetskih mora, remeteći tako ekološku ravnotežu u Zalivu.
-Nastojaću da tu štetu na neki način nadoknadim, ako uspijem da nabavim novu mlađ, moraću da krenem u potragu po zalivu, to je dosta zahtjevno i teško. Posadili smo što smo mislili zimus, mislio sam da smo s tim završili, ali ovo je sad nepredviđeno i moramo nešto imati za sezonu, kako god i koliko god, kaže Bošković, koji se za pomoć obratio inspektoru za ribarstvo i Ministarstvu poljoprivrede Crne Gore- sektoru za ribarstvo i marikulturu, kako bi stručnjaci uzeli i ispitali uzorke mesa školjke i vode.
Od kraja septembra prošle godine, zatim u oktobru, novembru, decembru, Sreten Krivokapić i njegovi sinovi Miloš i Andrej su na porodičnom uzgajalištu mušalja u Orahovcu, posadili mlađ, očekujući da će mušlja dostići konzumnu veličinu krajem februara, marta. Bili su neprijatno iznenađeni onim što su prije 20-ak dana zatekli u „čarapama“.
– Preko 60 posto sadržaja „čarape“ je uništeno, školjka je potpuno otvorena, od 10-12 kila u pergolaru ne može da se izabere dva kila zdravih mušalja. Od planiranih 15 tona prinosa, nakon ovog pomora, imaćemo možda šest tona školjki. Pronašao sam puževe (crve)– mi ih zovemo „list“, koji su se nevjerovatno proširili kroz plantažu. To smo primjetili prije 20 dana, kad smo prvi put počeli da ih vadimo za prodaju, imali smo što vidjeti. To nam je sada najveća briga. Čistili smo, tog puža, ali uzalud, to je priroda, nezaustavljivo. Kapacitet je drastično pao. Sad opet krećemo sa sađenjem, u aprilu počinjemo proceduru, sa velikom pažnjom na male školjke, koje ćemo detaljno pregledati, kaže Miloš, čije su mušterije uglavnom restorani i pojedinci iz Kotora. Cijena očišćenih mušalja je tri eura za kilogram.
-Najgore je kad vas ovakve pojave iznenade početkom sezone, kad treba da se proda, sad je malo i kasno da se nasađuje mlađ, jer treba im pola godine da porastu do konzumne veličine, skeptičan je Miloš, ali ne odustaje od ponovne sadnje.
-To je veliki rizik proizvodnje. Nažalost, pravog savjeta uzgajivačima školjki, a da im bude od koristi, nema, kaže Dr Milica Mandić, viši naučni saradnik u Institutu za biologiju mora.
Podsjeća na masovni pomor mušulja, prvi put u Boki zabilježen u septembru 2020. godine, nakon što su u maju iste godine uočene prve promjene i uginuća školjki. U tom periodu, nakon prijave uzgajivača, Institut za biologiju mora je sproveo detaljne analize kvaliteta vode, kondicije mušulja, kontrolu nasada, kao i makroskopski pregled ljuštura, mesa i međuljušturne tečnosti. Sada je ponovo utvrđen masovni mortalitet uzgojenih mušulja, u opsegu od 80-90% konzumnih jedinki.
Vizuelnim pregledom utvrđena je slaba kondicija školjki, pri čemu su bisusne niti slabo povezivale jedinke, dok su prazne ljušture većih jedinki bile lako lomljive rukom, što upućuje na činjenicu da je mortalitet kod njih nastupio prije najmanje 2 mjeseca, objasnila je za Boka News.
-Kontrolom mlađi koja se obično nalazi dijelom na plutačama, a dijelom na linijskim konopima (proljećni prihvat), utvrđen je skoro potpuni nedostatak mlađi na oko 80% pregledanih uzgojnih instalacija, odnosno da je došlo i do značajnog gubitka mlađi. Ukupna težina jednog pergolara u normalnim uslovima iznosi prosječno oko 20 kg . Na licu mjesta je na ukupno 6 uzgajališta prerađen po jedan pergolar, odnosno izdvojene su konzumne jedinke. U normalnim uslovima od jednog pergolara dužine od 1.5-2 metra dobija se oko 10 kg konzumnih mušulja, dok je preradom na licu mjesta utvrđena količina u opsegu od 1.5-3 kg konzuma na svakom uzgajalištu. Ovaj podatak upućuje na izuzetno visok mortalitet, u opsegu od 80-90%, odnosno na pojavu masovnog mortaliteta uzgojenih mušulja, ističe Mandić.
-U svim uzorcima uočeno je prisustvo ektoparazita pljosnatog crva Imogine mediterranea (Galleni, 1976), koji pripada redu Polycladida, familiji Stylochidae. Opšte je poznato da se vrste ovoga reda hrane sesilnim beskičmenjacima, primarno mušuljama i kapicama. Crv se kreće do ivica ljuštura dagnji, i kada dagnje otvore ljušture prvo vrši digestiju mišića aduktora, nakon čega jede ostatak tkiva. S obzirom da je kontrolom utvrđen najveći mortalitet kod konzuma veličine preko 6 cm, smatamo da ovaj predator nije mogao usloviti tako visoku stopu mortaliteta (s obzirom da najviše napada manje jedinke (veličine oko 2.5 cm). I raniji nalazi ovog crva na uzgajalištima na području Bokokotorskog zaliva ukazivali su na određenu stopu mortaliteta, ali nikada u ovom obimu – 80-90% konzumnih jedinki.
-Analize sanitarnog kvaliteta vode i osnovnih fizičko-hemijskih parametara morske vode ukazale su da je kvalitet vode na uzgajalištima bio najvećim dijelom u okviru klase A. Kontrola gustine nasada i tehnologije uzgoja pokazala je da se uzgoj sprovodi u skladu sa preporukama struke, te da gustina nasada nije mogla usloviti bilo kakve poremećaje u rastu i razvoju uzgojenih jedinki. Istovremeno su kolege iz Specijalističke veterinarske laboratorije (Podgorica) sprovele analize u cilju uklanjanja sumnje na prisustvo bolesti, odnosno citološke i patohistološke analize u cilju dijagnostike ili isključivanja prisustva parazita Marteilia, kao i u cilju vršenja bakterioloških analiza.
Na osnovu dobijenih rezultata kvalitativnih bakterioloških analiza utvrđeno je da uzrok uginuća školjki nisu bakterijski uzročnici, i nije utvrđeno prisustvo patogenih bakterija. Takođe, nije utvrđeno prisustvo parazita Marteilia refringens, kao ni drugih vrsta sa patogenim potencijalom.
Tokom poslednje decenije zabilježeni su redovni slučajevi masovnog mortaliteta kod različitih vrsta morskih školjkaša duž francuske obale: kod pacifičke kamenice (Crassostrea gigas), kod vrste Donax trunculus, kod jedne vrste vongole (Cerastoderma edule) i mušulje (Mytilus sp).
Na žalost, i danas imamo istu pojavu masovnog mortaliteta mušulja na području Bokokotorskog zaliva, sa potpuno istim simptomima. Istovremeno se i na području sjevernog Jadrana (Novigradsko more) dešavaju iste katastrofe, sa gubitcima do 100% proizvodnje.
Etiologija ovih smrtnosti često je nepoznata, a trenutni konsenzus unutar naučne zajednice je da je njihovo porijeklo više-faktorsko. Najvjerovatnije je da je u pitanju kumulativni uticaj promjena u morskom ekosistemu koji utiče na zdravlje obalnog ekosistema, uticaja patogena, kvaliteta vode na uzgajalištima, karakteristika lokaliteta na kome se nalazi uzgajalište, geografskog porijekla mlađi odnosno postupaka nasađivanja i translokacije mlađi sa jedne lokacije na drugu, uticaj različitih zagađivača koji potiču sa kopna i naravno – klimatskih promjena. Naime, svi pomenuti uticaji pojedinačno predstavljaju faktore rizika za povećanje stope mortaliteta, ali kumulativno, u interakciji sa promjenama u životnoj sredini, dovode do ovakvih katastrofalnih pojava, čiji uzrok najčešće ostane nerazjašnjen, kaže Milica Mandić.
Parazit desetkovao uzgajališta u Novigradskom moru
Na uzgajalištima mušalja u Novigradskom moru je u proteklih nekoliko sedmica došlo do potpunog pomora dagnji. Tamošnji uzgajivači su prve slučajeve pomora dagnji primijetili još krajem ljeta, štete su ogromne. U novigradskim uzgajalištima uginule su gotovo sve dagnje, a uzorci poslati Veterinarskom institutu u Zagrebu potvrdili su postojanje parazita, koji je uništio i periske na cijelom Mediteranu. Nije potvrđeno i da li je nađeni parazit jedini uzrok pomora mušulja u Novigradskom moru. Ministarstvo poljoprivrede čeka potvrdu Evropskog referentnog laboratorija o nalazu, a uzgajivači već sada kažu kako su razmjeri katastrofe takvi da je oporavak dagnji na tom području upitan, saopštili su hrvatski portali.
