Kako za oči kažu da su ogledalo duše, tako za prozore čak i ako je kuća oronula možemo reći da su uvijek lijepi jer donose svjetlost. Škure koje ih štite su kao kapci. Možemo ih zatvoriti i živjeti tako u svom skrivenom svijetu onako kako želimo ili širom otvoriti i pustiti nebo, sunce, oblake, mjesečinu, cio svijet da uđe u naš dom. A možemo kroz otvorene prozore i škure,makar u mislima putovati, gdje nam duša hoće. Minijaturni prozori i škure koje vješto i s mnogo ljubavi pravi bračni par Stanić, uvijek su otvoreni. Učini se da kroz njih posmatrač može osjetiti vjetar, kišu, sunce, može ga dotaći miris cvijeta sa prozora a kroz njega duša zamišljene kuće i njenih ukućana.
Tako djeluju i škure u stvarnosti, prepoznatljive prije svega kao obilježje građevina na Mediteranu. Često su ukras kuće,a bračnom paru Stanić bile su inspiracija za zanimljiva umjetnička djela i posao.
“Gledajući razne prozore i škure po gradovima regiona i Evrope, prije svega Mediterana, moj suprug Bobo i ja samo prije nešto više od godinu počeli da se bavimo ovim hobijem, priča Senka Stanić. “Suprug je iz hobija pokušao i napravio od drveta jedan prozorčić koji je bio jako lijep.Onda smo počeli da ga malo usavršavmo i kada smo dobili ono što smo htjeli,odlučili smo da ih pravimo za tržište”.
Senka ističe da svaki novi prozorčić ima svoju autentičnu ljepotu i priču, a bračnom paru najveća je satifakcija kada je zadovoljan kupac njihovih umjetnina.
Za izradu koriste suvo drvo od bijelog bora u kombinaciji sa kuvanom bukvom, koji, kao i alat, mogu naći na našem tržištu što im uveliko olakšava posao.
Prozore i škure ne rade samo u bojama uobičajenim za naše primorje, jer osim u zelene,bijele i braon , njihove prozorčiće i škure boje i onako kako žele novi vlasnici. A oni se za boju odlučuju često u skladu gdje će postaviti taj ukras-na terasi. Dnevnom boravku, javnom prostoru,…
Stanići su do sada izlagali na humanitarnim bazarima u Herceg Novom i drugim gradovima Boke, a zainteresovani ih mogu pogledati i kupiti u njihovoj kući i radionici u Zelenici, u cvjećari Mirta u Herceg Novom i suvenirnici domaćih rukotvorina u hotelu Park u Bijeloj.
Škure su naš domaći izraz za drvene kapke, kojima je osnovna funkcija zaštita od kiše i sunca. Počele su se ugrađivati u 17. i 18.vijeku , a sastoje se od dva međusobno okomita sloja dasaka, od kojih je vanjski sloj vertikalan, a unutrašnji horizontalan, utoren (užlijebljen) jednostavno profiliran.
“Redovito se postavljaju u ravnini pročelja, odnosno na vanjski rub kamenog okvira, koji ponekad ima utor ( žlijeb) radi boljeg brtvljenja. Što se tiče željeznih šarki, one su služile za pričvršćivanje kapaka na vanjsku plohu doprozornika, a postavljaju se u udubine ispunjene olovom. Kasnije se radi lakše ugradnje, slično kao kod prozorskih krila, uvodi drveni okvir.
Od 19. stoljeća umjesto škura sve češće se koriste rebrenice, takozvane grilje ili persijane, koje se sastoje od drvenog okvira i pomičnih daščica. Njihovim zaokretanjem propušta se više ili manje svjetla. Rebrenice su složenije za izradu, zahtjevnije za održavanje i daju slabiju zaštitu od kiše i vrućine nego škure. Ali zato pružaju veći komfor, omogućujući finiju regulaciju propuštanja dnevnog svjetla “, objašnjava Joško Belamarić, urednik i jedan od autora publikacije “Pouka baštine”.
Za izradu škura najčešće su se koristili ariš ili smreka, a drvo se radi zaštite redovito premazivalo bojom- u Boki najčeše tamno zelenom i sivom.
Na otvorenim škurama bračnog para Stanić, ako se dobro zagledate vidjećete i osmjeh dobrodošlice u svijet maštovitosti i kreativnosti.
/Slavica Kosić/
