Kada se Violet Constance Jessop, u dobi od 21 godinu, prijavila za posao stjuardese na brodu, bila je odbijena. Suprotno današnjim poslodavcima, kojima su za posao stjuardese i hostese najvažniji mladost i dobar izgled djevojaka, brodari s početka 20. stoljeća preferirali su sredovječne i manje lijepe žene. Smatrali su da mlade i lijepe mogu upadati u probleme s posadom i putnicima. Na sljedeći razgovor, za posao u kompaniji White Star Line, Violet je otišla nenašminkana i u staroj odjeći. I dobila je posao.
Prvi brodolom doživjela je kad se Olympic 1911. sudario s ratnim brodom Hawke, ali unatoč velikom oštećenju ispod vodene linije, nije potonuo. Iduće godine zaplovila je na Titanicu. Spasila se tako što se, po zapovijedi, ukrcala u jedan od prvih čamaca za spašavanje. Mnoge žene koje su se morale bez muževa ukrcati u čamce za spašavanje bojale se ući u njih. Nisu im djelovali sigurno.
Da bi ih se ohrabrilo, stjuardesama je naređeno da uđu u čamce za spašavanje i tako svojim primjerom pokažu ženama da se toga ne bi trebale bojati. U rukama je ponijela i bebu čija je majka imala histerični napad i odbijala se ukrcati u čamac s Violet. Sutradan, na brodu Carpathia koji je spasio preživjele, djetetova majka ju je pronašla, doslovno otrgnula svoje dijete iz Violetinih ruku i bez riječi nestala. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Violet se ukrcala kao medicinska sestra na Britannic, koji je potonuo nakon sudara s podvodnom minom.
Bila je u mirovini kad joj je jedne noći zazvonio telefon. Ženski glas s druge strane žice pitao ju je je li ona spasila jednu bebu prilikom Titanicova potonuća. Nakon što je Violet odgovorila potvrdno, žena je rekla: Ja sam bila ta beba. Veza se prekinula i Violet više nikad ništa nije čula o njoj. Umrla je u dobi od 83 godine.
