Nakon obavljenih testiranja, službeno je započelo čišćenje gomile smeća u Tihom oceanu, nažalost ne toliko uspješno kako su se nadali u The Ocean Cleanup-u – neprofitnoj organizaciji na čelu s nizozemskim 24-godišnjim znanstvenikom hrvatskog porijekla, Boyanom Slatom (Bojanom Šlatom), piše Novi list.
Procjenjuje se da 1,15 do 2,41 milijuna tona plastike svake godine ulazi u ocean, većinom je riječ o otpadu koji u more stiže iz rijeka, ali i ribarskoj i nautičkoj opremi poput dijelova mreža i užadi.
Velike nakupine smeća podijeljene su u pet akumulacijskih područja, a najveće (Great Pacific Garbage Patch) se nalazi na pola puta između Havaja i Kalifornije.
Nakupine otpada u Tihom oceanu teške su otprilike 80.000 tona. Cilj organizacije je u predstojećih pet godina isprazniti polovinu GPGP-a odnosno ukloniti oko 40.000 tona smeća.
Plutajući sistem postavljen je na obali San Francisca, brod Maersk Launcher za sobom vuče goleme plutajuće cijevi ispunjene zrakom i duge oko 600 metara, koje čine najveću dosad napravljenu barijeru na moru nazvanu System 001. Otpad bi se u sistemu trebao zgusnuti u kompaktnu masu te bi svakih šest do osam tjedana pristizali brodovi koji bi pokupljeni otpad odveli na reciklažu.
System 001
Sistem pokreću isključivo obnovljivi izvori energije – vjetar i valovi kako bi kretanjem hvatao smeće poput Pac Mana. Ovaj sustav ujedno vrši i prikupljanje podataka te ih komunicira prema satelitu putem senzora i kamera sa solarnim napajanjem.
Prva zapažanja u listopadu prošle godine pokazala su da su i vrlo mali komadići plastike ˝uhvaćeni˝ te da nema interakcija s morskim životom, ono što je također uočeno je da plastika povremeno izlazi iz sistema te pokušavaju pronaći uzrok takvog ponašanja sistema, no iz Ocean Cleanupa kažu da su očekivali neočekivano te da ostaju pozitivni.
29. prosinca 2018. godine, tijekom redovite inspekcije sistema čišćenja, posada u moru je otkrila da je 18-metarski krajnji odjeljak bio odvojen od ostatka sistema. Zbog strukturalnog kvara odlučili su se vratiti u luku ranije nego je bilo planirano.
Prikaz sistema s točkom prijeloma
-Prerano je znati točno što se dogodilo, očekujemo da ćemo imati te detalje kad budemo mogli detaljnije proučiti područje prijeloma kad stignemo do luke ili čak i na obali. Naša radna hipoteza je da zamor materijala (uzrokovan oko 106 ciklusa opterećenja), u kombinaciji s lokalnom koncentracijom naprezanja, uzrokuje lom HDPE plutajuće cijevi. Kada se dogodio prijelom, mnogo manji dio počeo se polako udaljavati od ostatka sistema. Zbog činjenice da je cijev za plovidbu podijeljena na mnoge vodonepropusne odjeljke, svi dijelovi su ostali na površini, a manji dio mogao je nakon nekoliko sati rada sigurno biti pričvršćen na promatračku brodicu. Najveći dio sustava je zadržan u operativnom U-obliku bez ikakvih daljnjih problema, sve dok vremenske prilike nisu omogućile posadi da postave sistem u potpuno ispravan oblik za vuču, saznajemo od Ocean Cleanup tima.
Dodali su da vjeruju kako će potpuno operativnim sustavom moći dokazati da je tehnologija koju koriste ispravna.
-Briga o svjetskom problemu s otpadom u oceanu jedan je od najvećih ekoloških izazova s kojima se čovječanstvo danas suočava. Milijuni tona plastike neprestano prodiru u oceane, oštećuju ekosustave i na kraju prodiru u lanac hrane. Iako je neophodno spriječiti ulazak više plastike u oceane, plastika koja je već zarobljena u strujama oceana pokazala je da sama po sebi neće nestati. Upravo sada, većina plastike u oceanima je veliki otpad. Veliki otpad je poput “mina” za mikroplastiku. Zbog UV zračenja, valova i morskog života veliki se otpadi razbijaju na mnogo opasnije sitne čestice. Ako bismo čekali nekoliko desetljeća prije početka čišćenja, količina mikroplastike bi se povećala 50 puta. Tada bi problem bio mnogo ozbiljniji i puno teže bi se bilo nositi s njim, zaključio je voditelj i osnivač tima Boyan Slat.
Boyan je problema otpada u moru postao svjestan iste godine na ljetovanju u Grčkoj. Roneći s prijateljem primijetio je da plastičnih vrećica u moru ima više nego riba. To ga je ponukalo da osmisli sustav s kojim bi se oceani mogli sami čistiti od nerazgradive plastike.
-Imali smo kameno, bakreno, brončano i željezno doba, a danas živimo u “plastičnom dobu”, vremenu kad proizvodimo 300 milijuna tona plastike svake godine, istaknuo je 2011. godine u svom izlaganju na TEDx konferenciji u Delftu gdje je održao predavanje “Kako natjerati oceane da sami sebe čiste”.
2013. godine napustio je studij aeronautike na Sveučilištu Delft u Nizozemskoj kako bi se potpuno posvetio osnivanju istraživačke, razvojne i neprofitne zaklade Ocean Cleanup.
Sa samo 200 eura ušteđevine obratio se predstavnicima oko 300 kompanija za pomoć pri skupljanju potrebnih početnih 10.000 dolara za istraživanje. Nije uspio, ali ga to nije obeshrabrilo te je u tri mjeseca preko ˝crowdfunding˝ platforme skupio 1,8 milijuna dolara.
Kao da ekološko onečišćenje nije problem svijeta, i dalje potpuno ovise o volji bogatih pojedinaca.
-Još uvijek imamo dovoljno sredstava za nastavak našeg rada i vraćanje System-a 001 u operativno stanje. Neprofitna smo organizacija i potpuno ovisna o donacijama trećih osoba. Uvijek otvoreni za primanje novih donacija, rekao je glasnogovornik The Ocean Cleanup tima.
Podrške iz Hrvatske nema. Na projektu ne radi niti jedan Hrvat, bilo je nekoliko ljudi koji su aplicirali za radno mjesto, ali nije bilo interesa znanstvenika, dodao je glasnogovornik.
