Biser Crnoga mora, Odesa, grad je koji je na više načina spajao svjetove i kulture. Osnovalo ga je Rusko Carstvo, ali s izraženim mediteranskim duhom na svakom koraku. Stoljećima je bio velika i važna luka. Danas je to još jedini pravi izlaz Ukrajine na more.
Stignete li danas do Odese – a to je jednako komplicirano kao prije mnogo stoljeća, zbog rata nije moguće slijetanje na gradski aerodrom. Zapravo, aerodroma uopće nema, raketiran je nekoliko puta. Jedino se može doći automobilom, a taj put od Zagreba traje 48 sati, s noćenjem na pola puta u Rumunjskoj.
Nećete vidjeti slavne plaže ni jednako znamenite Potemkinove stube na kojima je snimljena poznata scena Ejzenštejnove “Krstarice Potemkin”, ni mnogo toga što ovu ljepoticu na Crnome moru čini svjetski poznatim ljetovalištem. Njezini najpoznatiji i najzanimljiviji dijelovi jednostavno su odsječeni i zaštićeni vojnim kontrolnim točkama i vrećama s pijeskom.
Odesa je spremna na puno suprotstavljanje ruskim snagama
I staro i mlado i veliko i malo danima je, zbog obrane od mogućeg iskrcavanja ruske vojske s mora na plaže koje bi u ovo doba, dakako, u mirnodopska vremena bile prepune stranih turista i lokalnih stanovnika, punilo vreće pijeskom, čak 700 tona dnevno, koje sada štite kulturno blago ove luke. U strahu da bi njihov grad, luka Odesa, mogao doživjeti sudbinu nestalog Mariupolja…
Život i njegova kvaliteta, kažu, uvijek se najbolje osjeti na gradskoj tržnici. Ona u Odesi velika je i puna svega. Ali malo je kupaca, ili bar onih koji imaju novca za veću kupnju.
Ulice obrubljene drvećem koje je guverner Odese od 1803. do 1814., vojvoda de Richelieu, donio iz cijelog svijeta (američke platane, magnolije i topole) jer on je hortikulturu vidio kao način izražavanja kozmopolitizma Odese – sada su prazne. Grad od milijun stanovnika napustilo je najmanje njih 10 posto. Pobjegli su u rijetke, sigurnije dijelove Ukrajine.
Mnogi su otišli u inozemstvo, rođacima ili u izbjegličke centre koje je Europa morala osigurati kako bi prihvatila golem broj onih koji bježe od rata u njezinu srcu. Oni koji su ostali, ako se već nisu pridružili postrojbama Teritorijalne obrane, vježbaju obranu oružjem. Medicinske ustanove pripremaju kirurške odjele za ranjenike. Odesa je, vjeruju svi, spremna na puno suprotstavljanje ruskim snagama.
Vibrantna, multikulturna Odesa
Inače vibrantna, multikulturna Odesa oduvijek je dom ne samo Ukrajincima, njih je najviše, oko 65 posto, nego i velikoj ruskoj zajednici, ali i Talijanima, Francuzima, Armencima, Grcima, Poljacima i Židovima.
Ulaskom obale Crnog mora u sastav Ruskog Carstva u ovim je krajevima živio velik broj katolika, uglavnom doseljenih Nijemaca i Poljaka. U nedjeljno poslijepodne u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, sačuvane od sredine 19. stoljeća, na misi na ukrajinskome samo je nekoliko najodanijih vjernika. Mnogi su župu napustili zbog rata. Prije njega bila je prepuna, mise su se služile, osim na ukrajinskome, na poljskom, engleskom i – ruskom.
Odesko-simferopoljsku biskupiju vodi biskup Stanislav Szirokoradiuk. Ona uključuje i poluotok Krim, teritorij koji je Rusija anektirala 2014.
Često se Odesa i Židovi izjednačuju
Upitaše jednom stanovnika Odese – “Koliko ljudi živi u Odesi?” – “Milijun” – odgovori on. – “A koliko je njih Židova?” – “Upravo sam ti rekao. Milijun.” Često se Odesa i Židovi izjednačuju. Zbog zabrane boravka u Sankt Peterburgu, Moskvi ili Kijevu, Židovi su se slijevali na jug, u Odesu, njih pola milijuna činilo je trećinu stanovništva prije Drugog svjetskog rata. Taj je trag vidljiv na svakom koraku.
No, danas je u Odesi samo malo više od 3 posto Židova, njih oko 35 tisuća. Toliko ih je zapravo bilo prije ovoga rata, Putinova rata. Sada ih je u gradu ostalo samo 15 tisuća. Danas u Odesi rade samo sinagoga i dom za starije – u njemu su i oni koji su preživjeli holokaust. Stalno se organizira humanitarna pomoć, imaju svoju medicinsku službu. No, daleko je to od uobičajenog života zajednice koja inače ima i vrtić, osnovnu školu i gimnaziju, fakultet… Nešto što su gradili 30 godina. A sada ruski predsjednik Vladimir Putin opravdava rat – pozivom na “denacifikaciju Ukrajine”.
Ne živi Odesa u prošlosti, moderna je
Ne živi Odesa u prošlosti, moderan je to grad u kojem se razvijaju veliki poslovi. 21-godišnja Daša ostala je u gradu i tijekom rata vodi regionalne restorane velike međunarodne tvrtke, trenutačno imaju 14 objekata u zemlji koji Ukrajincima i njihovim gostima nude nove, egzotične okuse drugih kultura, kao, primjerice, japanske napitke i zalogaje mače. Gostiju je malo, zarada je prepolovljena, neki su im objekti srušeni u ratu, a zaposlenici otišli.
“To se desi, desi u Odesi”, stihovi su pjesnika Vladimira Majakovskog o čekanju na ljubav njegova života, Mariju. Odesa vam se treba dogoditi, bez ratnih ožiljaka koje nećete izbjeći. Prevelik je zalog u ratu Vladimira Putina koji već dugo želi za sebe.
Odesa može odlučiti ishod rata, utjecati na mir i sigurnost cijele regije. Jer osvoje li ovu Ukrajincima ključnu luku, ruske snage mogu stići i na same granice EU-a i NATO-a – pred Rumunjsku i Bugarsku.
