Jedine u potpunosti stručno obnovljene orgulje iz kategorije istorijskih instrumenata sada mogu da nastave živjeti kroz redovne koncerte i kroz obrazovanje mladih naraštaja
Istorijske orgulje iz XVIII vijeka iz Crkve Pomoćnice kršćana na Mulu su nakon restauracije u Sloveniji dobile novi život, a bogatstvo njihovog obnovljenog zvuka biće na proljeće predstavljeno ljubiteljima muzike svečanim kolaudacijskim koncertom, kada će biti i blagoslovljene.
U cijeloj Crnoj Gori postoji samo pet klasičnih mehaničkih orgulja, sve se nalaze u Boki Kotorskoj, od kojih četiri pripadaju kategoriji “istorijskih”, a muljanske orgulje jedine su u potpunosti stručno obnovljene i vraćene u svirno stanje.
Orgulje u Ninu u Hrvatskoj, sagrađane 1780. godine i orgulje sagrađene 1784. godine u Zadru, pa 1888. godine, povodom beatifikacije Bl. Gracije dovežene u Župnu crkvu na Mulu u Boki Kotorskoj, jedine su sačuvane od oko 40 instrumenata koje je sagradio čuveni graditelj Domenico Moscatelli.
Ovom prilikom, uz podršku Opštine Kotor, Ministarstva kulture Crne Gore, Kotorske biskupije te pojedinih darovatelja, obnovili su ih orguljari čuvene orguljarske firme “Škrabl” u Rogaškoj Slatini u Sloveniji, gdje su odvežene u martu 2025. godine. Sredinom novembra su vraćene na Muo, gdje je oko mjesec dana trajalo njihovo sastavljanje, štimanje i intoniranje. Orguljari iz firme “Škrabl” su ih intonirali prema pravilima orguljarske struke, te su sada dostupne novoj publici, vjernicima, generaciji mladih izvođača i učenicima muzičkih škola koji žele da se upoznaju sa ljepotom autentičnog zvuka.
Zadovoljstvo ovim poduhvatom ne krije ni don Robert Tonsati, koji je pokrenuo cijeli proces obnove u vrijeme dok je obavljao dužnost muljanskg župnika.
-Zadovoljan sam jer je ovo povijesni pothvat, što nažalost, nije dovoljno shvaćeno – ovaj instrument je bio doslovno mrtav jer nije svirao, nije govorio. Nakon više od pola vijeka, kad su zadnji put svirale, a i tad su svirale u vrlo oštećenom stanju, orgulje su sada vraćene u potpuno autonomnu funkcionalnost. Sada se na njima može svirati, mogu se izvoditi koncerti, mogu se pratiti misna slavlja. Orgulje su u crkvi uvijek u službi liturgije i umjetničkih koncerata, a gotovo svi veliki kompozitori baroka, klasicizma pa i romantizma, bili su orguljaši ili su pisali za orgulje. Tako da mi sad imamo autentičan instrument iz XVIII vijeka koji u današnjem vremenu, nakon pola vijeka šutnje, ponovo govori svojim raskošnim zvukom, ponovo svira, ističe don Robert.
Za potrebe njihove restauracije i izvoza, objašnjava župnik, bilo je potrebno u potpunosti ih demontirati, spakirati svaki pojedini dio, a nakon transporta u Rogašku Slatinu, svaki dio je restauriran i napravljene su nadogradnje onih dijelova orgulja koji su istrošeni zbog njihove starosti i više nisu bili upotrebljivi. Najvažnije je to što su orgulje sačuvale svoju foničku građu, što ga čini autentičnim instrumentom iz Mletačko-dalmatinske orguljarske škole.
-Ove orgulje su sačuvale foničku građu, što znači da niti jedan novi element koji bi bio presudan za zvuk nije unesen prilikom restauracije. To je njihovo bogatstvo zvuka i kad mi slušamo taj zvuk on nas vraća u to vrijeme kad su nastale. One su intonirane prema pravilima orguljarske struke, to je unikatan instrument i odnos između njegovih tonova (intervali) je unikatan. U muzici danas postoje standardi po kojima se štimaju instrumenti. U prošlosti to nije bilo tako ujednačeno kao danas, postojali su različiti standardi za različita geografska podneblja i epohe. Danas je, kao što znamo uobičajeno da se muzički ton A1 (koncertni ton) štima na 440 Hz.
Međutim, naše orgulje nemaju frekvenciju od 440 Hz na tonu A, nego imaju 450 Hz. To je u skladu s vremenom u kojem su nastale, te mletačko-dalamtinskim miljeom. Konkretno, to znači da originalnosti zvuka ovih orgulja osim onoga pečata koji mu je dao sam graditelj – Domenico Moscatelli, doprinosi i specifična frekvencija i nešto drugačiji intervali koji jasnije dolaze do izražaja u nekim akordima. S druge strane, većina modernh instrumenata neće se moći uskladiti s ovim orguljama (izuzev gudača), no, za ljudski glas neće biti problema, što smo već i vidjeli prilikom prve mise koja je svirana na njima za Badnji dan 2025. Ne-standardna intonacija nije nikakva mana, već dragocjena posebnost. To je posebno važno u staroj muzici, gdje ansambli svoje instrumente štimaju po intonacijama koje su vrijedile u staro doba, objašnjava don Robert, koji je godinama radio na promociji muzičke baštine Mula. Njegova želja je da se orguljska kultura, koja je u Boki bila značajnije prisutna do Drugog svjetskog rata za vrijeme kojeg su mnogi instrumenti stradali, ponovo oživi.
-Želja mi je da te orgulje, sada kada su obnovljene i stavljene u funkciju, nastave živjeti kroz redovne koncerte, makar nekoliko puta godišnje, ali i kroz obrazovanje mladih naraštaja. Iz Muzičke škole “Vida Matjan” u Kotoru su nam dolazili učenici u pratnji svojih profesora u Katedralu Sv. Tripuna kako bi se upoznali s orguljama, onim mehaničkim (XX. vijek) i digitalnim, i ti susreti s instrumentima su im bili veoma zanimljivi. Moscatellijeve orgulje na Mulu nisu samo ponos ovog mjesta, one su sada ponos i Boke i Crne Gore i volio bih da ta “orguljska kultura” oživi na način da zainteresiramo više ljudi za taj instrument, kaže don Robert, primjećujući da kulturno naslijeđe Mula nije dovoljno otkriveno, cjenjeno, niti promovirano.
-Na tome treba neprekidno raditi. Kultura je nešto što traži pregaoce, traži ljude koji će stalno davati sebe, svoju ljubav, svoje vrijeme, kako bi ljude povezali sa njihom vlastitom baštinom. Baština se mora voljeti i (u)poznavati, to je jedini način da se to dragocjeno nasljeđe očuva i prenese generacijama koje dolaze, poručuje Tonsati.
/M.D.P./
