Posebnu draž autorskom projektu Dragane Jovanović, ali i ovom izdanju Festivala, daje činjenica što je izveden premijerno uoči blagdana Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo) u prostoru gdje je pola vijeka tihovala “zazidana djevica” Blažena Ozana, zaštitnica Kotora
Nastup Akademskog hora Collegium musicum u Crkvi Svetoga Pavla u Starom gradu Kotoru na izuzetno lijep način je zaokružio mjesec trajanja programa 23. izdanja KotorArta.
Ljepotom višeglasnog pjevanja u sklopu programa “Darina regula” mlade horistkinje iz Beograda su pod majstorskom upravom dirigentkinje dr um. Dragane Jovanović u svijet poslale plemenite poruke o važnosti očuvanja umjetničkih vrijednosti koje je svojim životom i radom u horsko pjevanje utkala sada legendarna Darinka Matić Marović, dirigentkinja ovoga Hora od njegovog osnivanja 1971. godine.
Činjenica da je ovaj muzički spektakl sa raznovrsnim programom duhovnih napjeva hrišćanskog muzičkog naslijeđa i bokeljskog narodnog pjevanja premijerno izveden uoči blagdana Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo) u ambijentu hrama u čijoj je ćeliji pola vijeka tihovala “zazidana djevica” Blažena Ozana, zaštitnica Kotora, daje posebnu draž cijelom autorskom projektu Dragane Jovanović, ali i KotorArt- Don Brankovim danima muzike.
Publiku su ispred Crkve, pred početak koncerta, iz njene unutrašnjosti mamili topli zvuci fliglhorne u izvedbi Alekse Rančića, koji je tokom programa više puta unosio dinamiku u program, pa je na kraju čak i izveo publiku iz crkve uz zvuke melodije “Zasjaće palaci”. Niz horskih kompozicija svojim je blistavim mecosopranom i markantnom figurom “omeđila” Milica Lalošević, operska pjevačica iz Kotora, profesorka u Muzičkoj školi “Vida Matjan”, članica-solistkinja Hora SPD “Jedinstvo” Kotor 1839.
Program koji je nazvan “Kaleidoskop” pružio je publici uvid u horsko pjevanje iz brojnih uglova, dao priliku ljubiteljima “a capella” pjevanja da maksimalno uživaju u toplom sazvučju ženskog višeglasja kroz maštovite scenografije/koreografije, osmišljene za svaku kompoziciju posebno. Na repertoaru su se našla djela nadahnuta napjevima, psalmima, himnama, iz pravoslavne i katoličke liturgijske prakse, napjevi koje su pisali Petar Iljič Čajkovski, Zoltan Kodalj, Georgi Sviridov, Ernani Aguirar, Aleksandar Simić, Andrej Makor, Hans Helsen, ali i “pučki” napjevi, uobičajeni u klapskom pjevanju. Šlagvort koncerta bile su pjesme “Primorkinja konja jaše” (prema zapisima iz Perasta i iz Paštrovića) u aranžmanu Marija Katavića i “Hoda, hoda preko polja” iz Risna u aranžmanu Vinka Didovića, koje su popularizovane kroz programe Međunarodnog festivala klapa u Perastu. Na radost publike koja je na kraju koncerta već izašla na ulicu, Hor Collegium musicum je sa stepeništa ispred Crkve Sv. Pavla, u (nenamjernoj) sinergiji sa zvonima s Katedrale, izveo kultnu pjesmu Božidara Ivaniševića.
-Mi smo sad već ustanovili da će ta pjesma “Boko, moja Boko” Božidara Ivaniševića biti neka vrsta himne ovog programa “Darina regula”. Pjevamo je na kraju već treći put. Nije slučajno što su zvona Katedrale Sv. Tripuna baš u tom trenutku počela da zvone- možda ste vidjeli da se cijeli hor rasplakao, mi smo to nekako doživjele kao da nam se Dara javila, eto….Bilo nam je veoma lijepo, mi se ovdje osjećamo među svojima, već dugo dolazimo, vezane smo za Boku Kotorsku i zaista sam zahvalna KotorArtu što prepoznaje tu ljubav našeg Hora prema Kotoru i što to nije prestalo onog trenutka kada naše profesorke više nije bilo. Ona je u našim mislima, u našim srcima – sigurno će tako biti uvijek, kazala je Dragana Jovanović za Boka News, čiji je “Kaleidoskop” autorski projekat. Asistentkinje su joj Maša Đuričić i Marija Radojević.
-U posljednje vrijeme volim da promišljam muziku i horsko izvođaštvo i na ovakav način i to je svakako nešto čemu težim i ono čemu će sigurno i Akademskih hor Collegium musicum u budućnosti težiti. Premijeru smo zaista napravili specijalno za Kotor i specijalno za ovaj inspirativni prostor Crkve Svetog Pavla, zato što mi, kao Darin Hor, mnogo dugujemo Kotoru i mi to ne želimo da zaboravimo. Uvijek se vraćamo Kotoranima da im pokažemo i dokažemo da Darin Hor traje, da ono što je ona radila još uvijek živi i da će sigurno živjeti, ističe Jovanović. Ona i cijeli njen “Kolegijum” darovali su cijenjenoj dirigentkinji jednu zvijezdu- Dari s ljubavlju za sve dobro čemu ih je naučila o pjevanju i ponašanju u horu. Otuda i “Darina regula”.
Zvijezda Zvijezdi
– U sazvežđu Kasiopeja Regula od 6. februara 2012. godine jedna zvijezda se zove Darinka Matić Marović. Tu smo joj zvijezdu kupili i poklonili za rođendan, volimo da vjerujemo da je ona sada tamo i od tada u svim časopisima NASA-e stoji da se ta zvijezda tako zove. To je bila naša prva inspiracija, a druga inspiracija – kao “regula”, mjera, pravilo, kao neki kodeks i pjevanja i ponašanja, umjetničkog rada, čovječanskog, ljudskog, to je ono što nam je naša Dara ostavila i mi to i sada ustanovljavamo nanovo i nanovo, poručuje dirigentkinja Jovanović, prva laureatkinja KotorArtove Nagrade “Darinka Matić Marović”, koja se dodjeljuje bijenalno.
/M.D.P./
