Naime, 7.oktobra 1571. kod Lepanta (današnjeg Naupaktosa u Grčkoj) odigrala se najveća pomorska bitka brodova na vesla i jedra u istoriji, a u kojoj su se sukobile hrišćanska, tzv flota Svete Lige, koju je organizovao Papa Pio V i islamska, flota Osmanlija. Na obje strane učestvovalo je preko 500 galija i više od 150 hiljada mornara i vojnika na brodovima, a hrišćani predviđeni plemićem Don Huanom od Austrije, pobijedili su moćnu tursku flotu admirala Ali-paše.
O kakvom je žestokom boju bila riječ, potvrđuje i podatak da se tu na jednom mjestu našlo čak oko 90 odsto svih ratnih brodova koji su tog dana plovili Mediteranom. Nakon odlučne borbe koja je po pisanju hroničara, ostavila i more crveno od krvi, uništeno je 83 odsto svih turskih brodova i skoro polovina vojnika i mornara na njima. Uništeno je ili zarobljeno 200 turskih galija, a Turci su imali i oko 40 hiljada mrtvih i 7,5 hiljada zarobljenih mornara uglavnom janičara-poturčenjaka, naspram 17 stradalih hrišćanskih galija sa 10 hiljada mrtvih i 2,5 hiljada ranjenih boraca. Od poraza doživljenog kod Lepanta, Turci se kao pomorska sila, više nikada nisu oporavili. Turski sultan bio je SELIM drugi a veliki vezir MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ.
Jedan od najblistavijih trenutaka u bogatoj bokeljskoj pomorskoj prošlosti bilo je učešće kotorske galije „San Trifone di Cattaro“ („Sveti Tripun Kotorski“) u Lepantskoj bici.
Naime, jadranski gradovi od Kopra do Kotora opremili su i poslali u bitku ukupno osam svojih galija koje su se borile u floti Svete Lige, sastavljenoj od ratnih brodova pape, Venecije, Đenove i Španije. U floti Svete Lige bilo oko 88 hiljada mornara i vojnika, te ukupno 208 galija jadranskih komuna, brodova sa Sicilije, iz Napulja, galija Savoje, ratnih brodova Đenove, Malte(ODRED MALTEŠKIH VITEZOVA), Španije,12 papinih galija i 28 dubrovačkih galija za snabdijevanje. Flotu je činilo i šest dalmatinskih galija: Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir i Hvar dok je jedna zadarska galija sudjelovala u vojnim operacijama u danima prije bitke. Među njima bila je galija “Sveti Tripun Kotorski” iz Kotora sa 175 članova posade i kapetanom, kontom Jeronimom Bizantijem, a naš ratni brod posebno se istakao herojstvom posade i vještinom svog zapovjednika. Pored toga bila je i jedna galija iz Kopra.
Pretpostavlja se da je oko 10.000 učesnika bitke na strani Svete Lige bilo sa područja od Kopra do Kotora- Istra, Dalmacija i Boka.
Naime, nakon što je nesmotrenošću dijela đenoveških galija na čelu sa čuvenim admiralom Andreom Doriom koji je odveslao i odjedrio previše na jug, stvorena velika rupa na južnom krilu flote Svete Lige, galija “Sveti Tripun Kotorski” zajedno sa galijama Raba i Trogira i još desetak mletačkih galija, samoinicijativno je popunila zjapeću prazninu kroz koju je trećina turske flote pokušala proboj i opkoljavanje glavnine snaga Svete Lige.
Tu rupu samoinicijativno su odlučili zatvoriti kapetani Jeronim Bizanti iz Kotora, Ivan Dominis sa Raba i Kristofor Lučić iz Trogira i njihove kolege iz Venecije. To je međutim, bila praktično samoubilačka odluka – oni su zaista uspjeli da zaustave turski prodor i dok su se Turci bavili njima, hrišćanima je pristiglo pojačanje iz centra, ali nažalost prekasno za neke naše ljude. Oni su zbog svog herojstva platili stravičnu cijenu – galija “Sveti Tripun Kotorski” potopljena, poginula je čitava njena posada na čelu sa kapetanom Jeronimom Bizantijem, na rabskoj galiji bila je svega šačica preživjelih, na galiji Trogira bilo je oko 160 mrtvih. Posebno su bokeljski pomorci sve zadivili svojim herojstvom jer je galija “Sveti Tripun Kotorski” izdržala istovremeni napad čak osam turskih brodova, a na jednog mrtvog bokeljskog mornara stradalo je sedam do osam Janičara.
“To govori o strahoti koju su ti ljudi prošli, ali da njih nije bilo povijest bi sigurno bila drugačija – turski proboj bi uspio, bitka bi pukla na tom najslabijem dijelu hrišćanskog fronta i cijela istorija zapadnog Mediterana vjerovatno bi bila mnogo drugačija od ove koju poznajemo. Sam Jeronim Bizanti je nakon pogibije bio slavljen kao veliki junak u Boki, cijeloj Dalmaciji i savezničkoj floti”- kaže istoričar dr Tonći Tadić iz Hrvatske, koji je temeljito proučavao bitku kod Lepanta i ulogu ljudi iz krajeva bivše Jugopslavije u njoj. Naime, posadama od ljudi iz tadašnje Dalmacije koja se prostirala od Spiča u današnjoj Crnoj Gori do Raba u Hrvatskoj, bilo je popunjeno čak 19 galija koje su se kod Lepanta borile u floti Svete Lige.
Pored kompletne posade galije “Sveti Tripun”, Bokelji kao žrtvu za pobjedu Svete Lige u ovoj istorijskoj bici, priložili i živote čak sedam od 12 najstarijih sinova najuglednijih porodica iz Perasta koji su po tradiciji, obavljali dužnost čuvara savezničke zastave uz mletačkog admirala Sebastiana Venijera, na komandnom brodu flote Svete Lige.
