Najviši pašnjak Evrope sa napuštenim katunima je veliki potencijal za razvoj planinarskog turizma
Ekipa planinara/ki iz PK Vjeverica“ i PK „Subra“ iz Herceg Novog imali su divnu priliku da uživaju u čarima uspona od Etno kampa Rabrenović u selu Polja do vidikovca Ckara na oko 1700 mnv, iznad planinarskog doma na planini Sinjajevini (Sinjavina). Vidikovac je poviše lokacije Gušterov do, u čijoj neposrednoj blizini se nalazi vrg Obješenica, a malo dalje i vrh Lovanac (1749m). Pored njih su na oko 1900m i Šančevi, a u daljini je i Jablanov vrh na 2203 mnv, najveći na Sinjavini. Ova planina predstavlja visoravan dimenzija 45X15 kilometara i poznata je kao najviša visoravan – najviši pašnjak Evrope.
Ljubitelji brdskog hodanja iz Tivta, Budve, Herceg Novog, Risna, Kotora pridružili su se brojnim učesnicima planinarske manifestacije Sinjavina 2024, koju u sklopu Planinarskog saveza Crne Gore organizuju entuzijasti PK „Sinjavina“ iz Mojkovca, PK „Gorica iz Podgorice i IPA „Planinar“, a uz podršku Ministarstva sporta. Pored pomenutih, u usponu su učestvovali i planinari PK „Bjelasica“ Kolašin. Stazu dužine oko 17 km, sa visinskom razlikom oko 900m, prepunu lijepih vidikovaca, odmorišta, izvora žive vode, oni kondiciono spremniji prešli su za oko sedam sati, dok je nekolicina njih uživalo u kraćem usponu od ukupno sedam kilometara.
-Mi smo se sa „Vjevericom“ i ranije družili, išli smo iz Svetog Stasija u Zalaze i spuštali se na Svete Vrače i sa Krsca išli do Zalaza…Drago mi je da ste nam se pridružili u ovoj manifestaciji, kaže Dragoljub Krgović, predsjednik Skupštine PK „Sinjavina“ Mojkovac, zadovoljan što je među planinarima sa Primorja pronašao i svog bratstvenika iz Tivta.
Oko 60 planinara iz svih dijelova Crne Gore bili su gosti domaćina Gorana Rabrenovića, predsjednika PK „Sinjavina“, vlasnika Etno-kampa u selu Polja, gdje su uživali u zajedničkom objedu. Nakon uspona i silaska sa Sinjavine, pluća napunjenih čistim, oštrim vazduhom, učesnici ture su sa apetitom pojeli po tanjir-dva domaćeg pasulja, koji je skuvala Goranova supruga Slavenka uz pomoć ćerke i sina.
-Ova staza je markirana prošle godine, na njoj ima dva vidikovca (Topovi i Ckara), dva uređena vodoizvorišta. Sa ovog vidikovca puca pogled na sve planinske vrhove u okolini: ono pod snijegom se zove „Gusar“ (1907m), koji se penje sa dvije strane, iz Štitarice i iz Lipova i sa obje strane je markirano. Iza su brda Umovi, penju se sa Crkvina, sljedeći vrh je Torna ili Bablja glava, najviši vrh Sinjavine (2277m). Bliže podnožju gdje isto ima snijeg, su Savinske grede (2107m). Pod velikim snijegom je i Jablanov vrh (2203m). Sa druge strane, Pobrsijevići, Jakovići, Stevanovac, Lepenac, Žari i ova dolina ispod nas su Donja Polja, poviše su Gornja Polja, a bliže Mojkovcu su Babića Polja. Iza je Bojna njiva, gdje je bila čuvena Mojkovačka bitka, a dalje je površinski kop, problem đe će da kopaju rudnik. Ovaj vrh gore zove se Mučnica, sljedeći je Turjak sa kućicom za skijalište koje su napravili Bjelopoljci, dalje je Žarski katun, Bjelasica, Crna Glava, njen najviši vrh (oko 1200m), tamo gdje je antena- Zekova glava, a ova brda su Komovi, objasnio nam je ljubazni Krgović. Dodaje da se staze na Sinjavini koriste, ali Planinarski dom na Ckari nije u funkciji, jer nije završen. Izostala je podrška lokalne uprave, te ni planinarski turizam nije dovoljno razvijen.
-Sinjavina nije dovoljno vrednovana turistički, nemamo dovoljno adekvatne prilaze- da ih imamo, veliki dio koji smo prešli pješice, mogli bismo i autima proći, pa onda po Sinjavini. Odavde, sa ove tačke do Jablanovog vrha je otprilike 24 kilometra, markiranom stazom od planinarskog doma Ckara, kaže Krgović.
Na lokaciji Ckara nekada je bilo na desetine katuna i koliba, ljudi su ovdje živjeli, preko ljeta držali stoku, ali je vremenom to većinom propalo, srušilo se, objašnjava Goran Rabrenović, koji je kao petogodišnjak ovdje bio pastir. Prije nekoliko godina on je poktrenuo i skoro do kraja realizovao izgradnju planinarskog doma na Ckari, gdje je nekada, kaže, u katune izdizalo oko 50 domaćinstava, a sada samo jedno.
Spoj poljoprivrede i turizma
-Ljeti je u selu Polja lijepo živjeti, moja porodica ovdje boravi tokom cijele godine, jer se bavimo turizmom. To je naš porodični posao, radimo 12 mjeseci non-stop i živimo tu, što se pokazalo najbolje, jer su naši troškovi minimalni. Nekad su moji majka i otac bili veliki domaćini, držali su stoku i onisu ovdje na Sinjavini izlazili preko ljeta, naravno, imali su i njivu i sve su to obrađivali. Ovaj kraj ovdje uglavnom je živio od stočarstva, i u odnosu na druge djelove Crne Gore, živjeli su bogato, zato što su imali velika stada ovaca, krava, imali su sir, meso. To se promijenilo kasnije tokom migracija, kada su ljudi tražili bolje uslove za život, napuštili sve ovo i sada žive u urbanim sredinama. Neko dobro živi, a neko se pati.
Živio sam u Beogradu, u Podgorici, na kraju sam se vratio tu đe sam rođen i sad se najbolje osjećam, sad sam srećan i zadovoljan i ne bih ovo dao nizašto. Mislim da će doći vrijeme da se dosta ljudi vrati na napuštena ognjišta, da se bave turizmom, poljoprivredom, stočarstvom, jer ne možemo svi u grad, kaže Rabrenović. Na svom gazdinstvu nudi saunu, đakuzi, kuću u zemlji, kuću na drvetu, „ekonomik“ i „lux“ smještaj, a svojim gostima, od kojih je 90 odsto stranaca, Goran je odličan vodič.
Bez puteva nema logistike
-U Crnoj Gori postoje dvije planinarske transverzale: CT-1 (Crnogorska transverzala), koja počinje od Veruše, preko Komova do Mojkovca, Bjelasice i Mojkovačkih mostova, zatim dolazi do Planinarskog doma Sinjavina, sve do Crnog jezera kod Durmitora. Obično se ova tura organizuje na sedam dana i tu je bitna logistika, a u ovim ruralnim područjima nije lako obezbijediti hranu. Kad čovjek krene od Veruše treba mu dva-tri dana da dođe do civilizacije, treba imati hranu i nositi rančeve. Logistiku je teško organizovati. Potrebno je da se putevi na Sinjavini probiju i urede, evo od Kampa Rabrenovića do pozicije Ckara nama je bilo potrebno tri sata pješačenja. Druga transverzala je PPT (Primorsko-planinarska transverzala), koja povezuje Orjen, Lovćen i dolazi do Rumije, objasnio nam je Dragoljub Krgović.
/M.D.P./
