Ribari u Crnoj Gori se pitaju da li državi Crnoj Gori treba komercijalni ribolov (koče, plivarice, potezače i parangali) i da li su ribari kolateral mora i morskih resursa koje nam je bog podario. Način na koji se vodi politika razvoja ribarstva od 2010. do danas je rezultirao da samo mali broj nesrećnih komercijalnih ribara varajući sebe i EU, pokušavaju održati komercijalni ribolov, saopšteno je danas iz Nacionalnog udruženje proizvođača ribe Crne Gore.
Pitamo se šta će državi Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 13, kada država ne riješava temeljne razloge za opstanak ribarstva. Uzalud direktorat odrađuje dobro svoje obaveze kada ministri, a posebno od 2020 (Stijović i Joković) sa kojima smo se sastali skoro 10 puta, ne žele da nas razumiju i riješe temeljne probleme koji su isključivo u njihovoj nadležnosti. Pravdaju se: “Pa nismo mi ti koji riješavaju probleme iz domena nadležnosti drugih ministarstava”. Tačno, ali Vi na naše dugogodišnje vapaje morate se obratiti nadležnim ministarstvima i biti uporni i štititi ribare na sjednicama vlade kada se riješavaju problem u ribarstvu.
Vi to gospodo ne radite.
Danas, 14.05.2025. skoro 80% ribara u Crnoj Gori se dogovorilo da se obratimo putem medija i da se u što kraćem vremenskom roku okupimo ispred MPŠV i iskažemo svoje nezadovoljstvo i obratimo se novinarima. Ako ne uspijemo riješiti probleme, organizovaćemo štrajk i na moru prema zakonu o štrajku.
Ribari su stali sa svim radnim aktivnostima na moru. Ne mogu zaraditi za trošak. Zadnjih godinu ipo dana nema dovoljnih količina ribe i radimo na granici rentabilnosti. Zadnjih 6 mjeseci poslujemo u minusu, a zadnjih mijesec ipo dana zbog pojave organizama Salpa Maxima, uopšte ne ribamo.
Dana 07.04.2025. dopisom smo se obratili za stručno mišljenje Institutu za biologiju mora iz Kotora. Do dana današnjeg nema odgovora, iako smo se čak tri puta čuli telefonom.
Zamolili smo ministra Jokovića da proglasi stanje elementarne nepogode i da nas obešteti da bi mogli opstati, i kad nestanu Salpe Maxime, da nastavimo rad. Ministar Joković je predsjednik komisije za elementarne nepogode, a sa nama ne želi ni da priča o elementarnim nepogodama a kamoli da nas pomogne finansijski.
Poštovani građani Crne Gore, uskoro ćemo zatvoriti poglavlje 13 i usvojiti zakone o ribarstvu prema zakonima EU, ali ribari će figurisati kao da žive u nerazvijenim državama Afrike. Za nas je Albanija u ribarstvu, što je Španija za EU. Probleme koje ne možemo riješiti sa MPŠV-om su sledeći: Da imamo zvaničnu cijenu goriva (kao plavi dizel) kao u EU, ili Hr ili Albaniji. Nemamo ribarske luke ni prvi iskrcaj ribe. Već 7 godina smo žrtva igre u troje: Vlada, Luka Lazure u Meljinama, i Ribari. Razlog je što država neće da uzme svoj dio prema ugovoru o izgradnji luke nautičkog turizma i ribarske luke Lazure u Meljinama, i isti ustupi ribarima.
Opštinska vlast u Herceg-Novome nam ne pomaže, nego postavlja nogu i ne želi riješavanje ribarske luke u ovoj opštini za svoje ribare. Država razvija uvoz ribe koji je na godišnjem nivou cca 20 i više miliona eura, ali zato nemamo tržište za prodaju ribe kao ni za preradu ribe. Nemamo gdje remontovati brodove, a posebno drvene ribarske brodove. Naši ribarski komercijalni brodovi su zastarijeli i država mora naći način da nam pomogne da ih obnovimo da bi spremni ušli u EU.
Država treba da donese uredbu da se vlasnicima ribarskih brodova za komercijalni ribolov, a koji imaju već dozvolu, dozvoljava uvoz novih ili polovnih brodova za zamjenu starog ribarskog broda uz PDV od 0%. Da se za opremu i ribomaterijal koja se uvozi uz carinsku deklaraciju preko Italije i Hrvatske smanji PDV na 7%.
Nažalost ima mnogo problema i o svemu tome upoznaćemo javnost Crne Gore preko medija prilikom skorog okupljanja ispred MPŠV, kaže se u saopštenju Nacionalnog udruženja proizvođača ribe Crne Gore, koje potpisuje predsjednik Marko Kise.
