Na konkursu NVO “Bokeški Forum” pod nazivom “Tivat 2017” na kojem se birala najljepša pjesma o Boki, žiri u sastavu: Katica Čavor, Dragan Popadić i Neven Staničić, kao najbolju odbarao je pjesmu Ivane Kružić iz Tivta, kojoj je pripala i novčana nagrada od 200 eura.
„Pobjeda mi prija i nije mi neočekivana. Što se novca tiče, zbog njega se i nisam prijavila, tako da svoju nagradu darujem humanitarnoj akciji “Bokeškog Foruma” kojom se ovom zbirkom skuplja novac za djecu sa posebnim potrebama – rekla je Ivana Kružić.
Drugo i treće mjesto i nagrade od po 150 eura ravnopravno su podjelila dva Kotoranina – Mašo Čekić i Nikola Marković.
Pored tri prvoplasirane i nagrađene pjesme u zbirku, koja će biti štampana našli su se i sledeći autori: Draginja Basekić, Anton Toni Petricevic, Ilija Lakušić, Marjan Šantić, Maja Kršić, Branka Denda, Joško Bošković, Ratko Pavlović, Olja Novaković, Ksenija Vujadinović, Ivan Di Ceglie, Anka Marković, Marijana Mišić Škanata, Snežana Vukićević-Čvoro, Mare Vujinović, Dunja Crnogorac,Veljko Hercegovac, Gracija Marović, Ksenija Tešović, Lepotа Kuzmаnović, Branko Perišić i Ciesielska Małgorzata.
Kompletan prihod od prodaje buduće zbirke namjenjen je djeci sa posebnim potrebama iz Tivta koja su svojim ilustracijama i dala poseban šarm knjizi, a knjiga bi trebalo da bude u štampi do kraja oktobra. Nagrade pobjednicima biće uručene na svečanoj promociji knjige.
Prvo mjesto
IVANA KRUŽIĆ
Pogledajte golubice ovu obalu zlatnu,
Na njoj me snagom dojila mati
I šaptala tiho u ručice male:
„Ovo more modro dušu će ti dati.“
Puštala me spokojno u zagrljaj slani,
Čuvaće me, znala je, ta ruka viteška,
Tijelu mome darovaće šesta,
Da joj budem prava beleca bokeška.
Kroz vrtove ove raskošne, beskrajne
Djetinjstvo mi rumeno trčalo i cvalo,
Pa plodove zrele, sunašca od žada
Na usnama gladnim u med pretvaralo.
Prekrila sam snove plaštom od safira,
Spokojna ih mladost privila u skute
Da ih njiše, ljubi, u visine baca,
Dok talasi miruju, dok uvale ćute.
U vlasima kose maestral i bura,
A jugo u srcu pronašao žice,
Primorska se pjesma rodila k’o čedo,
Zaljuljala barke, upalila svice.
Na kameno krilo, osunčano, toplo
Spuštala sam obraz umoran od želja,
Sa bokeškom zorom, sapatnicom mojom
Čekala sam snagu svoju, svog Bokelja.
Pa molila vjetar za sve oči suzne,
Za sve ruke bijele čežnjom okovane
Da nemire stiša, nadu da probudi
I u trenu skupi snove razbacane.
Molitvu i sjetu još tka duša moja,
Al’ ljepotom zovem otkucaje sata
I pogledom grlim tihi smiraj dana,
A baršun pokriva obalu od zlata.
I poslednji pogled na nju će mi pasti.
Dok nestaje sjaja iz zelenog oka
Nek’ me svojom toplom pomiluje rukom,
U njedra nek’ me primi moja draga Boka.
Do tog trena mogu zvjezdama da pričam,
Mogu biti dio galebovog leta,
Vi ćete, golubice, meni krila biti,
Vi ste moja radost, moja ljubav sveta.
Cvjetajte, gledajte ovu obalu modru,
Na njoj ste sigurne k’o u krilu mom,
Tu ste mi nježnost na grudima pile,
Ova plava bajka vaš je topli dom.
