Prije tačno četiri godine u italijanskom vojnom brodogradilištu korporacije Fincantieri u La Speciji bila je svečano – 4. jula 2015. tamo je u more porinuta najnovija i najmodernija italijanska podmornica, njemačkog tipa U-212A, koja je dobila ime jednog Novljanina.
Kuma nove, 450 miliona eura vrijedne podmornice, gospođa Nikoleta Romei Beninji u prisustvu brojnih italijanskih visokih državnih i vojnih zvaničnika, slomila je bocu šampanjca o pramac nove podmornice i nadjenula joj ime svog pokojnog oca, rođenog Bokelja – Romea Romeija.
Čovjek koji je doživio čast da se već druga podmornica koja u posljednjih pola vijeka služi u Ratnoj mornarici Italije nazove njegovim imenom, kapetan korvete Romeo Romei, spada među najveće imornaričke heroje u Italiji, ali ga u njegovom zavičaju – Boki Kotorskoj, danas malo ko zna.
Romeo Romei rođen je 14.avgusta 1906. u Herceg Novom, kao jedan od tri muška potomka u mješovitoj porodici jer mu je otac bio Italijan, a majka našeg porijekla, rodom iz poznate novske porodice Musić. Romeo je u Novom završio Osnovnu školu, a porodica se poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske u čijem je Boka do tada bila sastavu, seli u Zadar koji je tada pripao Kraljevini Italiji. Ovdje mladi Romeo završava gimnaziju, nakon čega 1924. godine upisuje italijansku Vojno-pomorsku akademiju u Livornu. Četiri godine kasnije, mladi Novljanin kao jedan od boljih pitomaca u klasi, završava akademiju i u činu potporučnika, stupa na aktivnu dužnost u italijansku Ratnu mornaricu. Prvo postavljenje mu je bilo na tada potpuno novu, modernu tešku krstaricju „Trieste“ gdje brzo pokazuje svoje sposobnosti i talenat, pa je već za manje od godinu, unapređen u čin poručnika korvete i postavljen na dužnost navigacionog oficira na toj krstarici. Iako moćni, površinski ratni brodovi nisu bili ono što je privlačilo mladog pomorskog oficira rodom iz Boke, pa Romei ubrzo podnosi zahtjev za prekomandu u podmorničare jer je bio fasciniran podmornicama i njihovom sposobnošću da skrivene ispod morskih valova, agresivno napadaju i potapaju protivničke brodove, mnogo veće i jače od sebe. Ofanzivnost podmornica kao sredstva za vođenje rata na moru, savršeno se uklapala u odlučni i pomalo agresivni karakter mladog Novljanina. U činu poručnika bojnog broda Romei 1933. prelazi u podmorničare i nakon završene specijalističke obuke, biva postavljen na potpuno novu podmornicu „Perla“. Sa njome je kao pomoćnik komadanta, a onda i komadant, Romei učestvovao u nekoliko tajnih akcija italijanskih pdmornica pred španskom obalom Mediterana, tokom građanskog rata u toj državi. Naime, ukupno je od 1936. do 1938. godine 58 italijanskih podmornica među kojima i Romeijeva „Perla“, učestvovalo u blokadi španske obale i napadima na pomorski saobraćaj republikanskih snaga koje su ratovale protiv nacionalističko-fašističkih snaga prevođenih generalom Franciskom Frankom, a koga su podržavali Italijani i Njemci. „Perla“ je 1938. prekomandovana iz Meditearana na Crveno more, u sastav Podmorničke flotile italijanske Istočne Afrike, sa bazom u luci Masaua u Eritreji. Romei je odavde sa „Perlom“ od 29.decembra 1938. do 24.januara 1939. izveo duže krstarenje vodama Indijskog okeana pred obalama Somalije, u društvu identične podmornice „Gemma“. Na proljeće 1939. Romei i „Perla“ opet su na dužem krsternju Indijskim okeanom, ponovno u društvu „Gemme“ kako bi se ispitale mogućnosti za korišćenje tog tipa italijanskih podmornica u toplim morima u vrijeme sezone monsuna. Raport koji je on podnio pretpostavljenima nakon završenog zadatak nije bio ohrabrujući: podmornice su se vrlo teško nosile sa olujnim morem koje je povremeno dostizalo snagu 9 Bofora, palubno naoružanje u takvim se uslovima nije moglo koristiti, a po prvi put je tada u praksi dokazana i opasnost koja se prethodno samo naslućivala na ovom tipu podmornica – curenje bezbojnog i bezmirisnog, ali vrlo otrovnog gasa metil-hlorida iz sistema za klimatizaciju. Upravo to na što je ukazao Romei, desilo se kasnije „Perli“ u ljeto 1940., kada je ona pod komansdom drugog italijanskog podmorničara, bila na svojoj prvoj ratnoj misiji u Drugom svjetskom ratu na Indijskom okeanu. Curenje metil-hlorida tada je otrovalo oko 80 odsto njene posade ,a mnogi od mornara i oficira su izgubili razum. U nasukanju podmornice i borbi sa Britancima koja je uslijedila nakon nekoliko dana prave agonije posade u zatrovanoj atmosferi podmornice ispod valova Indijskog okeana, poginulo je 15 mornara i oficira, ali su Italijani ipak uspjeli da odbrane oštećenu podmornicu i dotegle je u bazu u Masaui…
Ulazak Italije u Drugi svjetski rat 10.juna 1940. Romea Romeia zatekao je daleko od „Perle“ i Indijskog okeana – na Mediteranu, u italijanskoj mornatičkoj bazi u Tobruku na obali Libije. Pozvan je da se vrati u Italiju gdje je unapređen u viši čin kapetana korvete a u Mesini mu je provjerena dužnost komadanta podmornice „Pier Capponi“. Iako je ova podmornica klase „Mameli“ bila stara već 12 godina i a njene mogućnosti bile daleko slabije od mnogo modernije “Perle“ kojom je Romei do tada komandovao, 34-tvorogodišnji Novljanin spremno se sa „Capponijem“ otisnuo na Mediteran u okršaje sa britanskom Ratnom mornaricom. Već na prvoj patroli koju je „Capponi“ od 21.do 25.juna 1940. imao u akvatorijumu između italijanskog ostrcva Pentelerija i obale Tunisa, Romei je potopio naoružani švedski parobrod „Elgö“ od 1888 tona, koji je bio unajmljen i plovio u službi Britanaca, od Tunisa prema Malti. Nakon što je „Elgö“ manevrom izbjegao torpedo koji je „Capponi“ ispali na njega, podmornica je izronila i napala brod vatrom iz svog paslubnogh topa, a onda ga, kada joj se top zaglavio, i dokrajčila sa tri torpeda.
Na drugoj misiji podmornica pod komandom Romeija našla se u noći 11.jula u blizini britanske baze na ostrvu Malta kada je otkrila tri britanska bojna broda u pratnji razarača kako plove prema luci. Napadajući sa površine, „Capponi“ je prema neprijatelju ispalio dva torpeda ali su ona oba promašila cilj. Britanski razarači iz pratnje odmah su napali italijansku podmornicu, pa je „Capponi“ morao zaroniti i pokušati da im pobjegne pod vodom. Podmornica je u narednih nekoliko sati trpjela žestoke napade dubinskm bombama koje su „Cappooniju“ izazvale i ozbiljna oštećenja, ali je vještinom svog komandnata, uspjela da umakne progoniteljima.
„Pod pravom kišom dubinksih bombi, podmornica podrhtava, škripi i bori se za opstanak: trup i jedna propelerska osovina su joj oštećeni. Havraisan je i žiro-kompas koji nam je jedino sredstvo za orijentaciju u podvodnoj vožnji. „Capponi“ na slijepo tumara pod morem i kada je napokon izronio, spoznali smo da se nalazimo maltene u jazbini neprijatelja – ništa manje nego pred ulazom u luku Valete, kod ostrvca Filfola, u dometu obalne topovske baterije na lokaciji Marsa Sciroko. Situacija je postala izuzetno opasna…“- opisuje ove trenutke u svom dnevniku mornar-osmatrač na „Capponiju“ Luiđi De Dono.
Romei uprkos kritičnoj situaciji nije gubio prisebnost, čak i kada se sve činilo beznadežnim jer se podmornica u površinskoj vožnji ubrzo srela sa patrolnim brod malteške obalne straže.
„Stanje je postalo dramatično kada je komandant koji je bio na tornju podmornice, vidio da se iza ostrva pomalja obris neprijateljskog patrolnog broda-lovca podmornica koji se punom brzinom ustremio ka nama. Što nam preostaje? Da odmah zapucamo, ne dolazi u obzir jer bi to bilo pravo samoubistvo dok smo pred ustima cijevi britanskih obalskih topova kojni nas sa lakoćom mogu raznijeti i poslati na dno.Ne preostaje nam drugo nego igrati na sve ili ništa i poslužiti se lukavstvom…“- piše dalje u dnevniku mornar De Dono.
Srećom za njih, posada patrolnog broda greškom je italijansku podmornicu identifikovala kao francusku koja im se namjerava predati.
Komadant Romeri sa tornja, mašući kapuljačom, tobože je pozdravljao patrolni brod, namamio ga u blizinu „Capponija“ i tek onda naredio svojoj posadui da ga zaspe vatrom iz mitraljeza, Iako je izrešetao protivnika, „Capponi“ ipak nije dovršio posao i potopio neprijateljki patrolni brod jer su, alarmirane pucnjavom na pragu svoje pomorske bez, reagovale britanske obalne topovske baterije sa Malte koje su vatrom, zasule italijansku podmornicu i natjerale je da zaroni i udalji se.
„Nastao je pravi haos- sa oštećenog patrolca i sa obalskih baterija, uraganska vatra se sručila na nas. Što da radimo? Jedini izlaz je bio da se udaljimo sakriveni iza dimne zavjese koju smo pustili i da zaronimo.“- zapisao je svoija sjećanja na te dramatične trenutke drugi mornar sa „Capponija“, Maks Polo.
Podmornica je bila teško oštećena, a jedna od projektila koji su ka njoj isplaili Britanci je čak probio i njen toranj. Kad je zaronila, ispostavilo se da ima prodor vode i da moraju nešto pod hitno preduzeti da saniraju oštećenja. Romei se tada posluižio novim lukavstvom –vratiće se tamo gdje je siguran da ga Britanci neće tražiti – na sami ulaz pred luku Valete i „leći“ podmornicu na dno, dok ne obavi najhitnije popravke. To je i učinio, spustivši „Capponija“ na 102 metra dubine pred ulazom u neprijateljsku luku – dva metra više od maksimalno dozvoljene dubine ronjenja za tu već staru i potrošenu podmornicu. U teškim uslovima, uz prodor viode i opštu havariju na elektro-mreži zbog koje su ostali u mraku, posada je grozničavo radila da sanira oštećenja prije dolaska noči, kako bi „Capponi“ mogao neopaženo izroniti i pobjeći na sigurno.
„U 22.30 sati komandant Romei naredio je izronjavanje, ali se podmornica nije pomjerila sa dna. Kazaljka dubimonjera ostala je prikovana na brojci 102. Pokušava se ponovno i ponovno. Ništa! Ostaje nam samo posljednji, očajnički potez – pokušati da radom motora „odlijepino“ podmornicu od dna i u istom momengtu ispirimo komprimovanim vazduhom sve tankove ronjenja. Ovaj ekstremni manevar je srećom uspio. Osjeća se kako se podmornica pomjera, naginje i polako odljepljuje iz mulja sa dna mora.kazaljka dubinomjera se polako vraća unazad kako se bližimo površini…. Uspjeli smo, spasilio smo se! Sav izubijan, „Capponi“ se vraća u najbližu itaklijannsku luku.“- opisali su članovi Romeijeve posade ove dramatilčne trenutke u kojima za malo nisu ostavili kosti u podmorju Malte.
Prvog septembra 1940. „Capponi“ je bezuspješno torpedom napao jedna britanski razarač kod Malte, a u noći 9. na 10 novembra 1940, „Capponi“ je pedestak milja jugoistočno od Malte, otkrio jaki britanski sastav koga su činila dva bojna broda sa više krstarica i razarača u pratnji. Iako potpuno brojčano nadjačan i uz veliku opasnost da ga otkriju i unište razarači iz pratnje, pod okriljem mraka, Romei se prišunjao Britancima. Da bi što brže došao u povoljnu poziciju za napad, Novljanin u „Capponiju“ se čak nije ustručavao ni da uključi i oštećeni od dva podmorničina dizel-motora, iako je prijetila opasnost da ga Britanci otkriju zbog velikog dima i varnica koje su izbijale iz izduvne cijevi… Sa udaljenosti od oko 4.000 metara pod uglom od 90 stepeni, Romei je ubrzo ispalio tri torpeda na čelni brod u neprijateljskoj formaciji – 190 metara dugi britanski bojni brod „Ramillies“ od 31.000 tona, kako se kasnije ispostavilo. Zaronjeni pd morem, Italijanu u „Capponiju“ jasno su čuli tri eksplozije a njihova podmornica zadrhtala je od udarnog vala jakih detonacija, pa su, uz slavljeničke poklike, zaključili da su sigurno pogodili cilj. Ispostavilo se međutim, da su „Capponijeva“ torpeda na veliku sreću Britanaca, prošla kroz špalir njihovih brodova nijednog ne očešavši, pa su se, došavši do krajnje granice dometa, automatski aktivirale bojeve glave na torpedima i ona su eksplodirala bez opasnosti za Engleze.
Italijanska štampa međutim, u duhu ratne propagande objavila je da se britanski bojni brod „Ramillies“ „nakon tri pogotka torpeda mora smatrati potopljenim“. Bez obzira što ga nije potopio, Romei se i u ovoj na njegovu žalost neuspješnoj misiji protiv „Ramilliesa“, iskazao odlučnošću, hrabrošču i vještinom da se prikrade i napadne mnogo brojnijeg neprijatelja, pa je stoga odlikovan najvećim italijanskim vojnim odlikovanjem – Zlatnom medaljom za vojničku hrabrost koja mu je dodijeljena u novembru 1940.
„Kapetan korvete Romeo Romei je primjer sjajne hrabrosti, izuzetnog borbenog duga i visokih vojničkih vrlina.“- piše u odluci o njegovom odlikovanju.
Ranije već, hercegnovski podmorničar okitio se sa dvije Bronzane medalje za vojničku hrabrost a njegovi poduhvati pred obalama Malte, na „kućnom pragu“ neprijatelja – britanske flote, zaradili su mu nadimak „Gusara iz dubina“ kako su Romeija nazivale kitalijanske novine što su opširno pisale o njemu i podmornici „Pier Capponi“. Novski podmorničar u krugovima svojih kolega u Italiji već je uživao gotovo mitski status. Ovaj duo koamadant i njegov ratni brod tada je ovjekovječen i u knjizi pod nazivom „Izvanredne avanture podmornice Pier Capponi“ koju je u januaru 1941. napisao i objavio italijanski autor Pjetro Kaporili.
„Italijan iz Dalmacije, visok, snažno građen, odlučnog izraza, već se istakao potapanjem jednog naoružanog parobroda i napadom na čitavu jednu britansku formaciju, kao i spektakularnim upadom pred samom lukom La Valete. Ovo je pravi gusar iz dubina koji će ispisati sjajne stranice vojničke hrabrosti i slave.“- opisao je Kaporili u toj knjizi kapetana korvete Romea Romeija.
Uslijedile su u februaru i martu 1941. još dvije borbene patrole „Capponija“ po Meditreranu sa kojih se stara i već istrošena podmornica međutim, morala prijevremeno vratiti zbog kvarova. Nesposoban da zaroni, „Caponni“ se 10.marta 1941. vratio sa svoje posljednje ratne patrole u bazu u Mesini. Odlučeno je da se ovdje polovina posade iskrca sa podmornice, a ona pod zapovjedništvom Romeia uputi na obimniji remont u La Speciju. Oštećena podmornica, neposobna da zaroni čime je izgubila svoju osnovnu taktičku prednost, krenula je u površinskoj vožnji sjeverozapadno prema nekoliko stotina milja udaljenoj La Speciji. Prema planu, „Pier Capponi“ je trebao ploviti uz italijansku obalu i redovno se javljati lučkima kapetanijama u područjima kojima je prolazio. Posljednje javljanje podmornica je imala 31.marta kada je bila u visini Napuljskog zaliva, odnono u blizini ostrva i vulkana Stromboli. Uslijedila je radijska tišina i svaki trag podmornice kojoj je zapovijedao rođeni Novljanin je izgubljen. Intenzivna pretraga sa mora i vazduha akvatorijuma iz koga se „Pier Capponi“ posljednji put javio nije dala nikakve rezultate i Ratna mornarica Italije je zvanično podmornicu zavela kao „nestalu u akciji“. Tek nakon završetka Drugog svjetskog rata saznala se njena prava sudbina – „Pier Capponi“ je 31.marta 1941. u Tirenskom moru stradao od torpeda koji je na njega ispalila britanska podmornica „Rorqual“ što je vrebala u tim vodama.
U brodskom dnevnika „Rorquala“ kojim je komandovao poručnik bojnog broda Ronald Djuherst zapisano je da su 31.marta 1941 dok su bili u podvodnoj vožnji blizu Strombolija, u 13.37 sati sonarom registrovali šum propelera nepoznatog broda. Dva minuta kasnije periskopom su na horizontu osmotrili nejasan obris italijanske podmonice u površinskoj vožnji.
„14.02 sati. Ispalio sam 5 torpeda na cilj sa udaljenosti od oko 1.000 jardi (oko 900 metara). Postignuta su dva pogotka i neprijateljska podmornica je brzo potonula. Nema preživjelih.“- zapisao je Djuherst u brodski dnevnik „Rorquala“. Njegova torpeda na dno mora poslala su „Capponija“ i 38 ljudi na italijanskoj podmornici, uključujući i njenog komadanta – jednog od najagresivnijih italijanskih podmorničara u Drugom svjetskom ratu rođenog Bokelja, Romea Romeia. Imao je samo 35 godina i za sobom je ostavio suprugu i tek rođenu kćerku…..
Igrom sudbine, njegova kćerka – sada vremešna dama Nikoleta Romei Beninji je 74 godine nakon ovog tragičniog diogađaja, upravo u luci i brodogradilištu La Specije gdje se njen otac uputio 1941. i nikad nije stigao, imenom Romea Romeia krstila najnoviju, tek sagrađenu, podmornicu italijanske Mornarice. Jedno od najmodernijih plovila te vrtze na svijetu, aktuelni „Romeo Romei“ S- 529, ima tzv AIP pogon i trup od amagnetskih materijala koji tu podmornicu čine vrlo teškom za otkrivanje i idealnom za odvažna dejstva u neprijateljskim vodama, pa je stoga ovaj 57 metara dugi podvodni brod od 1.830 tona, dostojan imena i nastavljača tradicije „Gusara iz dubina“- hercegnovskog italijanskog ratnog heroja, Romea Romeija.
