Na kraju euharistijskog slavlja biskupskog ređenja mons. Ivana Štironje čestitku novozaređenom biskupu uputio je najstariji svećenik Kotorske biskupije mons. Srećko Majić, kanonik Stolnog kaptola i dugogodišnji župnik u Perastu. Čestitku mons. Majića prenosimo u cijelosti:
Preuzvišeni gospodine biskupe!
U ime Stolnog Kaptola i kao najstariji svećenik Kotorske biskupije iskazujemo Vam našu iskrenu čestitku. Ujedno Vam izražavamo naše visoko poštovanje, odanost, poslušnost i spremnost pomagati Vas u Vašem apostoskom djelovanju i učvršćivanju Kristova Kraljevstva u našoj biskupiji.
Kotorska biskupija potječe još iz ranokršćanskoga vremena. Ne znamo imena i kronologiju svih njezinih biskupa, ali se neki od njih spominju kao sudionici općih crkvenih sabora iz prvoga tisućljeća. Danas se tom uglednom slijedu pridružuje i naš novi biskup Ivan.
Krist je pozvao i izabrao jedanaestoricu i uzdignuo ih na čast apostola-biskupa. Sveti oci, poput Ignacija, Ireneja, Ciprijana s ponosom ističu da je biskupski poziv vocatio divina et institutio divina. Zato je episkopat vječan i neoboriv. Nema Crkve bez biskupa. Dragi oče biskupe! Krist Vas je pozvao, Sveti Otac Papa Franjo između tolikih odabrao i uzdigao na čast biskupstva na najviše dostojanstvo određeno za ljude, stavljajući pred Vas dužnost da se brinete ne samo za potrebe svoje biskupije nego uopće za napredak Crkve! U prvom redu rad u vinogradu Gospodnjem, a onda iz toga slijedi ugled i čast i poštovanje.
Oče biskupe! Nakon današnje posvete za biskupa Vi preuzimate novu dužnost, možda sa zebnjom i ponešto straha u srcu, razmišljajući: Kamo idem? Što me čeka? Što će od mene biti?
Idete u predivnu Boku Kotorsku, taj prirodni kutak neba na zemlji!
Čekaju Vas četiri Gospina svetišta, preko 90 crkava i kapelica u kojima se barem jednom godišnje slavi sv. Misa. Čekaju Vas sveci i blaženici, miljenici Boke, oko 10.500 vjernika, dvadesetak časnih sestara 1 đakon i 13 svećenika. Vaših, na poseban način, najbližih suradnika. Malo prije nego će Petar zatajiti Isusa, Isus je molio da ne malakše njegova vjera i da učvrsti u vjeri svoju braću. Poput Krista i Vi, oče biskupe, molite da ne malakše naša vjera, pružite ruku da ne potonemo, da nas sotona ne prorešeta poput pšenice.
Jedno jutro, prije Uzašašća na nebo pita Isus Petra tri puta da li ga ljubi da li ga ljubi više nego drugi? Petar odgovara: Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Možda bi i Vi oče biskupe željeli upitati svoje svećenike da li Vas ljube? Odgovorit ću kratko. Kada nam je nadbiskup Rrok priopćio radosnu vijest da Vas je Sveti Otac Papa Franjo imenovao biskupom biskupije Kotorske na licima svećenika primjetio se veseli, radosni osmjeh i zadovoljstvo uz Deo gratias. I dok su zvona katedrale svojom harmonijom glasova objavila biskupiji tu radosnu vijest, svećenici su tu harmoniju pratili pljeskom, aplauzom, a nakon toga svi Vam putem mobitela čestitali. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da Vas svećenici ljube i radosno očekuju.
Isus reče svojim apostolima: vi ste prijatelji moji ako vršite što vam zapovijedam! Drugi Vatikanski sabor u nekoliko navrata traži od biskupa da bude otac i prijatelj svojih svećenika. Kao što svećenici žele naići kod svog biskupa na očinski postupak, isto tako trebaju od svoje strane dokazati svoje sinovske osjećaje. A onda i više od toga. Uspostaviti i što više produbljivati međusobne prijateljske odnose: „Istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist“ (Ef 4, 15).
Oče biskupe! Neka Vas Bog dragi poživi na duge godine u dobru zdravlju i plodnom radu na slavu Božju i spas dušâ!
