Dobrovoljno vatrogasno društvo ,,Bogoljub Brezić“ iz Perasta od početka godine imalo sedam intervencija spašavanja turista
Veliki broj turista koji borave u Kotoru odlučuju se sve češće za obilaske izletišta na okolnim brdima i planinama. Iako su pješačke staze dobro obilježene i bezbjedne za kretanje, sve učestalija pojava je da znatiželjni turisti na svoju ruku, iz radoznalosti i avanturizma, krenu nekim drugim stazama i pravcima upuštajući se tako u opasne avanture koje mogu da ih koštaju i života.
Zalutali, izgubljeni, a nekada iznemogli i lakše povrijeđeni turisti prinuđeni su da traže pomoć, a onda na scenu stupaju pripadnici kotorske Službe zaštite i spašavanja i njihove kolege iz Dobrovoljno-vatrogasnog društva ,,Bogoljub Brezić“ iz Perasta.
Ova služba je od početka godine imala već sedam intervencija spašavanja turista, a prošle godine su imali 13 takvih intervencija. Posljednja akcija spašavanja troje poljskih turista sa brda iznad kotorskog naselja Ljuta uspješno je okončana uz pomoć helikoptera Vojske Crne Gore i bila je jedna od najtežih do sada.
Komandir kotorske Službe zaštite i spašavanja Maksim Mandić ističe da je početkom ljetnje turističke sezone aktivnost spašavanja u planinama izdvojena iz djelokruga rada kao jedna od najzahtjevnijih.
– Posredstvom medija i naše FB stranice upoznati ste sa nizom akcija spašavanja u okolnim brdima i planinama koje smo imali u zadnjih 20-ak do mjesec dana. Osim nas, u tim akcijama pomažu nam naše kolege iz DVD „Bogoljub Brezić“ iz Perasta. Posljednja intervencija je bila među značajnijim iz razloga jer smo koristili i državne resurse, helikopter Vojske Crne Gore bez kojeg nijesmo mogli izvršiti izvlačenje i spašavanje tri osobe koje su se nalazile na vrletima izviše mjesta Ljuta. Ta intervencija je bila jedna od najtežih jer veče prije toga je padala jaka kiša uz grmljavinu i po takvom nevremenu naši vatrogasci su tragali za izgubljenim turistima. Akcija je počela u 16 časova, a završila se narednog jutra u 7 časova – kaže Mandić.
Ova zahtjevna akcija uspješno je okončana zahvaljujući brzoj reakciji Vojske Crne Gore, posade helikoptera, pripadnicima ZHMP i bolnice Kotor, požrtvovanosti, spremnosti i obučenosti vatrogasaca Perasta i Kotora.
Mandić kaže da se nada da će se nakon upotrebe vojnih resursa, odnosno državnih resursa napokon krenuti u rješavanje ovog za vatrogasce izuzetno velikog problema.
– U svim zemljama svijeta se intervencije ovakog tipa naplaćuju, odnosno naplaćuju se kada nije ugrožen ljudski život i kada turisti ili planinari namjerno skrenu sa staze da bi vidjeli nešto, neki drugi pogled na zaliv i kada se ta njihova ekspedicija, radoznalost, završi tako da moraju zvati pomoć, zbog čega nerijetko moramo, osim opštinskih, aktivirati i državne resurse. Ti državni resursi koštaju nas, koštaju poreske obveznike, a ništa ne koštaju aktere ovakvih događaja. Mislim da se tome mora stati na kraj. U svim zemljama se naplaćuje polisa koju bi svako trebao da ima i ne vidim razlog zašto i naša država ne bi počela da se bavi ovim problemom i da ga rješava. Država bi trebalo da donese zakon ili kakvu uredbu, da oni koji izazovu probleme ovakve ili slične vrste, zbog čijeg nemara ili nedovoljne odgovornosti moraju da se angažuju brojni resursi, to moraju i da plate – kaže Mandić.
On ističe da su najsrećniji kad se operacija završi srećno i kad pronađu ili spase život turistima, ali da su isto tako i ljuti što pojedinci ne poštuju upozorenja, zbog čega dolaze u situaciju da moraju angažovati cjelokupnu službu, a nerijetko i državne resurse. Ovakvi vidovi intervencija, kaže Mandić, bez državne pomoći spadaju u domen naučne fantastike.
Ovakve akcije nikada ne traju manje od pet sati, a dešava se da potraju i cijeli dan i noć.
– Od momenta dojave, koja obično ide preko centra 112, poziv OKC-u, onda oni nas pozovu, napravi se konferencijska veza, mi slušamo njih, oni slušaju nas, podijele se kontakti, onda vođa smjene obavijesti mene, zamjenika, dođemo svi, napravimo plan, pozovemo sve vatrogasce iz pripravnosti, bukvalno dignemo sve na noge jer se nikad ne zna šta se može dogoditi na drugom kraju grada i krećemo. Vozilom idemo do mjesta dokle se može ići vozilom, a onda pješke sa svom potrebnom opremom. Posljednja intervencija ovog tipa koju smo imali završila je u 7 ujutru, a počela je prethodnog dana u 16 časova popodne, padala je jaka kiša praćena grmljavinom – kaže Mandić.
On smatra da bi kod turista trebalo stvoriti naviku da se prilikom odlaska na neko planinarenje jave Službi ili Turističkoj organizaciji, te da su u obavezi i turistički vodiči kada rade sa grupama da najave kuda vode grupe turista, ali i da vode računa o zdravstvenom stanju i godinama turista i da procijene da li i kuda mogu sa njima ići.
– Bilo je situacija da su turisti u nekim poznim godinama i slabijeg zdravstvenog stanja, da ne mogu da izdrže, ne mogu da hodaju, dođu na pola puta i onda mi moramo reagovati da ih vratimo. Zbog jedne takve situacije, prije nekoliko godina smo morali zvati helikopter MUP-a, što takođe košta, a vodič nastavi sa grupom i njega ne interesuje đe su, šta su, a trebao bi da bude tu. Vodič mora da
procijeni da li neko može da se penje, pješači neku turu. Imali smo jedan slučaj gdje su čovjek sa pretrpljenim moždanim udarom i žena sa nezaraslim lomom kuka krenuli da se spuštaju sa Žanjev dola prema Kotoru, što je zahtjevna staza i za mnogo mlađe i spremnije ljude, tako da smo bili u ogromnom problemu. Sve u svemu, ovo je stvar koja mora biti riješena, jer ukoliko se ne riješi imaćemo sve veće posljedice – kaže Mandić i napominje da je ista situacija i na Durmitoru gdje tamošnja Gorska služba spašava turiste po planini.
– Dva najljepša predjela u Crnoj Gori naravno da mame turiste i bude avanturistički duh i radoznalost da se što više predjela i prirodnih ljepota vide, tako da će ovakvih situacija biti i ubuduće i mislim da se tome mora stati na kraj. Na koji način ne znam, to bi trebala država da uredi, moj prijedlog je da se počne sa naplatom polise, jer sve ovo mnogo košta – nas, grad, državu. Ako u Kotor dođe 700 hiljada turista godišnje, više nego što Crna Gora ima stanovnika, onda bi valjda država trebala da ima sluha za Kotor, mnogo više nego za ostale gradove i da reguliše ove i mnoge druge stvari – zaključuje Mandić.
/I.K./
