Iako često ne govore naš jezik, potomke prvih crnogorskih iseljenika koji žive u Aregentini i danas vežu jake emotivne spone sa domovinom njihovih predaka. Jedan od njih je i Federiko Tomašević jedan od najugednijih bankara u južnom dijelu američkog kontinenta koji je prošle godine čak četiri puta posjetio Herceg Novi i Crnu Goru. Tomašević nije samo bankar i predsjednik banke Puente (https://www.puentenet.com/), osnovane 1915. godine, on je i uspješan privrednik u oblasti realne ekonomije, a prije svega u energetici (gas i nafta) kao i poljoprivredi, posebno uzgoju stoke, logistici kao i nekretninama. Argentinsko izdanje Forbsa je prošle godine na naslovnoj strani nazvalo Tomaševića majstorom za pravljenje para… Ima prestižni biznis centar u Londonu gdje često boravi.
Mnogi koji su imali prilike da se upoznaju ili porazgovaraju duže sa njim uvjerili su se, da je uprkos bogatsvu i ekonomskoj moći Federiko Tomašević jednostavan čovjek, privržen Crnoj Gori i Herceg Novom – gradu njegovih predaka.
Federikov pradjed Slavomir Slavo Tomašević, sin Pavla Tomaševića i Kate Doklestić rođen je u kući koja i danas postoji u ulici Partizanski put broj 10 koja vodi ka na novskom Škveru. Kao mladić bavio se pomorskim prevozom, a onda je 1910. godine s nadom da će uspjeti, emigrirao u Argentinu. Iako to nije izričito kazao, vjerovatno je jedan od razloga Slovomirovog odlaska iz Herceg Novog bio i otpor, raširen među domicilnim stanovništvom, da služe vojni rok u Austrougarskoj vojsci koja je u to vrijeme upravljala Bokom Kotorskom.
Po dolasku u Aregentinu Slavomir je nastavio da radi ono što je najbolje znao i u čemu je već imao iskustvo- pomorskim saobraćajem gdje je napravio značajan poslovni uspjeh. Bio je poznat po svom brodu “Slavomir” koji je plovio Rio de la Platom. Živio je i umro u Buenos Airesu.
Iako se nikada nije vratio u stari kraj, veze sa domovinom Slavo nikada nije prekidao. Bio je izuzetno aktivan u svim iseljeničkim udruženjima i veliki jugoslovenski patriota, član JNO Jadran u Buenos Airesu od njegovog osnivanja. Kao imućan čovjek pomagao je staru domovinu, posebno u toku NOB-a. O svemu tome svjedoči i nekrolog objavljen u “Jugoslavenskom Glasniku ” i drugoj iseljeničkoj štampi.
Tragom njegovih predaka nastavio je i Federiko, pomažući crnogorsku zajednicu u Buenos Airesu. “Uspostavio je program kojim se godišnje stipendira do dvoje studenata iz Latinske Amerike na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju sa ciljem da potomci crnogorskih iseljenika nauče jezik predaka. Uspostavio je i poklonio iseljeničkoj zajednici kulturni centar, prvi takve vrste u Argentini. Pomogao je glavnu tačku kulture na internet- Montenegrinu i njenu digitalnu biblioteku. Nije zaboravio na zemlju predaka ni tokom epidemije COVID-a u Crnoj Gori i tako dao svoj doprinos brzoj i uspješnijoj borbi Crne Gore protiv ove bolesti”, ističe Gordan Stojović sigurno najveći poznavalac tematike starog crnogorskog iseljeništva u Americi, posebno u Južnoj Americi.
Interesantno je da je Slavomir bio jedini i posljednji Tomašević u Argentini koji je govorio naš jezik. Ali to nije bila prepreka da Slavovi potomci njeguju sjećanje i veze sa zemljom odakle potiču. Pored zapažene aktivnosti u iseljeničkim udruženjima, pomoći starom kraju i brojne fotografije Herceg Novog svjedoče da Tomaševići u Argentini nisu zaboravili stari kraj.
I Federiko Tomašević – Argentinac i Novljanin, planira da nastavi putem predaka i dobročinstava i saopštava da će čim budu uspostavljene avionske veze ponovo doći u Crnu Goru!
Da li se mi sjećamo njih, kao oni nas
“Herceg Novi i njegova okolina su dali nevjerovatne ličnosti koje su diljem američkog kontinenta prenijeli slavu i ime ovih krajeva. Još od kapetana Petra Zambelića, kapetana i konzula Miloša Vukasovića, … Posebno u južnom djelu kontinenta I danas su brojna poznata prezimena iz ovih krajeva. A mnogi potomci ovih hrabrih istraživača, pomoraca I trgovaca nastavili su tragom slavih predaka i zemljaka.
Zato mislim da je Herceg Novi na neki način dužan da da njeguje sjećanje na naše poznate iseljenike, dajući između ostalog i nazive ulica po njima. Primjera radi Punta Aenas u Čileu ima ulicu Petra Zambelića, a nema je u Herceg Novom”, ističe Stojović.
Crnogorski iseljenici u Argentini
“Crnogorska dijaspora u Argentini je jedna od najinteresantnijih, prije svega jer se nije značajnije obnavljala posljednjih 60 godina. I danas je očuvana kolonija La Montenegrina u provinciji Ćako, čiji su osnivačI bili Crnogorci. Sačuvane su i Venada Tuerto, General Madariaga, Tandil i druge manje. “To su mjesta gdje možete da učite sami o sebi – da saznate kako su govorili naši preci prije 90 godina ili kakav im je bio moralni kodeks”, objašnjava Stojović. Argentina je vrlo zanimljiva zemlja u kojoj prema njegovim istraživanjima živi oko 100. 000 potomaka crnogorskih iseljenika .
Prvi crnogorski iseljenici pojavili su se u Aregentinu prije 300 godina, a masovnije su se doseljavali krajem 19 vijeka. Danas je medju njima jmnogo istaknutih političara, privrednika, novinara i umjetnika. Tako je Huan Kapetinić,čiji su preci iz Banjana bio potpredsjednik argentinske vlade. Huan Radonjić,porijeklom sa Njeguša,novinar je i vlasnik uticajne TV stanice i časopisa »El ekonomist«.
Osim u Argentini, mnogobrojne familije crnogorskog porijekla žive u Urugvaju. Paragvaju, Boliviji, Peruu, Čileu I Brazilu.
Stojović se dugo bavio crnogorskim iseljeništvom.Između ostalog objavio je knjige o našim iseljenicima u Južnoj Americi: »Crnogorska emigracija – Argentina« , »Crnogorci u Argentini«, »Naše iseljeništvo«.
U knjigama je zanimljivo opisan istorijat iseljavanja Crnogoraca na Južno- američki kontinent,sakupljeni podaci i fotografije o najpoznatijim iseljenicima, kao i njihove biografije.
/S.Kosić/
