17.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Naši kočari kupe otpad iz mora, talijanske nije briga

Morski otpad

Kad jadranski koćari bace mreže, osim ribe, školjaka i rakova, s morskoga dna podignu i neželjeni “ulov” – različite vrste čvrstog otpada koje na morsko dno dospijeva najvećim dijelom s kopna, ali i s brodova.

Priroda posla ribare tako čini najaktivnijim “čistačima” mora, što otvara mogućnost da postanu važnim dijelom rješavanja problema s otpadom.

Upravo je “Fishing for litter” – što bi se moglo prevesti kao “ribarenje smeća” – jedna od pilot-aktivnosti zajedničkog hrvatsko-talijanskog prekograničnog projekta „Smanjivanje i sprječavanje, integrirani pristup gospodarenju otpadom iz mora u Jadranu“ (ML-REPAIR) kojemu je s hrvatske strane jedan od projektnih partnera Institut za oceanografiju i ribarstvo (IOR) iz Splita.

Svi bi naši skupljali otpad

Voditelj projektnih aktivnosti ispred IOR-a, dr. sc. Pero Tutman iz Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov, objašnjava kako je svrha projekta ML-REPAIR nastaviti dobru praksu uspostavljenu ranijim projektom: u Hrvatskoj se, naime, uklanjanje otpada koji se nađe u koćarskim mrežama prvi put provodilo kroz EU-ov projekt DeFishGear tijekom kojega su 22 broda dviju ribarskih zadruga, iz Hvara i Tribunja, “ulovila” gotovo 30 tona otpada, odnosno prosječno 50 do sto kilograma otpada po koćarici mjesečno (u petnaestak dana ribolova koliko su u prosjeku mjesečno na moru) ili prosječno oko pet kilograma po koćarici po jednom ribolovu. U ukupnim količinama otpada koji se našao u mrežama udio plastike (boce, vrećice i ostalo) bio je 42 posto.

– Suradnja u okviru DeFishGeara odnosila se na dogovor da koćari nađeni otpad ne vraćaju u more, nego da ga skupljaju u za to osigurane vreće. Projektom ML-REPAIR takva se praksa nastavlja. Naši koćari su – za razliku od talijanskih ribara – voljni i željni biti dio ovoga projekta, dobrovoljno skupljati i deponirati otpad koji im se nađe u mrežama – kaže dr. Tutman, dodajući da se “slatki” problem stvara time što sudjelovati želi više ribara nego što se može “pokriti” predviđenim budžetom i brojem iskrcajnih mjesta. Ribari za skupljanje otpada neće biti plaćeni, “niti su plaću tražili”, no predviđeno je da dobiju odgovarajuću ribarsku odjeću i obuću – radna odijela, rukavice, cipele, čizme i slično.
Za sudjelovanje u novom projektu kontaktirano je četrdesetak koćara iz ribarskih luka Vira i Križna Luka s Hvara, Vele Luke, Tribunja, Rogoznice i Brižina; oni će otpad skupljati u vreće i odlagati ga u kontejnere postavljene u ribarskim lukama. Težilo se tome da cijeli postupak uklanjanja otpada iz mora bude što jednostavniji za ribare i da im ne uzrokuje izravne ili neizravne troškove.

Odakle stiže smeće

No, ribari su i sami vrlo svjesni koristi od čišćenja mora, s obzirom na to da im onečišćenje mora stvara izravne ekonomske troškove uzrokovane smanjenjem kvalitete i količine ulova, potencijalnom opasnosti za zdravlje posade, opasnošću od gubitka mreža, zaglavljivanja propelera, oštećenja rashladnih uređaja i slično.
Druga pilot – aktivnost u okviru projekta ML-REPAIR odnosi se na praćenje i uklanjanje otpada i izgubljenih ribolovnih alata na morskom dnu na područjima s obje strane Jadrana uključenima u mrežu Natura 2000, kao i na više lokacija u Splitsko-dalmatinskoj te u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Idućeg tjedna na redu je monitoring na Paklenim otocima. Za razliku od čišćenja, koje se obavlja bez prikupljanja sveobuhvatnijih podataka, monitoring kvalificira i kvantificira otpad na promatranom području, pokušava odrediti potječe li, na primjer, od lokalnih turističkih aktivnosti ili je došao iz nekog drugog izvora.
Dok je priobalna voda opterećena otpadom s kopna, vanjske strane otoka opterećene su otpadom koji iz susjednih zemalja, prvenstveno iz Albanije, donose vjetar i uzlazne morske struje. Dr. Tutman je na južnodalmatinskim plažama zatrpanima “uvoznim” smećem – plastičnim bocama za vodu, kozmetičkom ambalažom… nalazio i medicinski otpad, ampule u kojima je još bilo krvi, igle u navlakama i drugo. Jedan dio tog otpada s vremenom potone i dospijeva na morsko dno.
– Za Jadran se može reći da je još uvijek relativno čisto more, ali ako se nastave negativni trendovi, uključujući i donošenje na naše obale prekograničnog smeća i otpada, situacija bi se mogla značajno pogoršati – zaključuje dr. Tutman.

Plaže pune plastike i – štapića za uši

Prema najsvježijim podacima dobivenima monitoringom izabranih plaža u okviru programa monitoringa otpada iz mora na hrvatskom dijelu Jadrana, u strukturi otpada sa svih istraživanih područja većina zabilježenih predmeta izrađena je od umjetnih polimernih materijala, odnosno plastike koja je činila 95,02 posto ukupno nađenih predmeta (većinu otpada u moru čine razne vrste plastikâ, čija se globalna proizvodnja svake godine povećava s trendom od pet posto, što će, ako se taj trend nastavi, dovesti do dodatnih 33 milijarde tona plastičnih masa širom svijeta do 2050. godine). U drugu najzastupljeniju kategoriju pripadaju predmeti od drva (1,58 posto), slijede staklo/keramika (0,94 posto), predmeti od metala (0,84 posto), gume (0,59 posto), tekstila (0,39 posto), te papira (0,29 posto). Od ukupno zabilježenih predmeta samo je oko 0,1 posto klasificirano kao neidentificirano i/ili kemikalije.
Analizom otpada naplavljenog na plažama, prema brojnosti, utvrđeno je da su najučestaliji pronađeni predmeti higijenski štapići za uši, potom komadi plastike veličine od 2,5 do 50 centimetara.

Projekt vrijedan milion eura

„Smanjivanje i sprječavanje, integrirani pristup gospodarenju otpadom iz mora u Jadranu“ (Reducing and preventing, an integrated approach to marine litter management in the Adriatic Sea, skraćeno ML-REPAIR) jednoipolgodišnji je projekt “težak” milijun eura, sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), putem programa INTERREG koji potiče prekograničnu suradnju dviju zemalja koje dominiraju na Jadranskom moru, Italije i Hrvatske. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, projektni partneri iz Hrvatske su i Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije te Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce iz Splita. Vodeći projektni partner iz Italije je Sveučilište Ca’Foscari iz Venecije.

Najčitanije