Nematerijalno kulturno dobro ili nematerijalna kulturna baština, po definiciji UNESKO -a, predstavlja praksu, prezentaciju, izražavanje, kao i udružena znanja i neophodne vještine, koje zajednice, grupe, i u nekim slučajevima pojedinci, prepoznaju kao dio svog kulturnog nasljeđa.
Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj, zajednice i grupe stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s prirodom i svojom istorijom, koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, te tako unaprjeđuju poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara zaštitila je, za sada, sljedeća kulturna dobra:
Fašinadu, Bokeljsku noć, Bokeljska mornaricu, Vještinu izrade dobrotske čipke, Vještinu izrade dobrotske/peraške torte, Legendu o nesrećnoj ljubavi peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika, Legende o postanku Kotora, Legende o tri sestre, Izradu Bihorskog ćilima, Tradicionalne igre kolašinskog kraja, Vještinu izrade i ukrašavanja crnogorske svečene nošnje, Predanje o Pavi i Ahmetu, Ribarenje kalimerama, Vještina izrade čunova, Izrada gusala, Izrada lisnatog sira, Crnogorski oro, Guslanje – sviranje i pjevanje uz gusle, Gađanje kokota.
Jedno nematerijalno dobro Crne Gore, Bokeljska mornarica, uvrštena je na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, 16.12.2021. godine.
