Rampe na Žutoj plaži – Kotor, su ranijih godina postavljane bez konsultacija sa OSI, ne uzimajući u obzir njihovu potrebu za diskrecijom prilikom namještanja proteza, presvlačenja i intimnih momenata; zbog toga, kao i zbog nedostatka jednostavnog korišćenja i održavanja one nisu ni zaživjele
Osobe sa invaliditetom u Kotoru i u drugim primorskim opštinama i dalje nemaju pristup za ulazak u more, iako je to nešto što se podrazumijeva kao jedan od standarda za prevazilaženje arhitektonskih barijera i “zvjezdica plus” za visoko rangiranje turističke destinacije kakva je Boka Kotorska.
U svijetu odavno postoje različiti inovativni mehanizmi kojima je olakšan prilazak OSI za kupanje na otvorenom, a kod nas osobe u kolicima mogu da računaju na kupanje samo ukoliko imaju nekoga ko ih na rukama može prenijeti do vode. Svi ostali, ne samo domaći, nego i gosti, turisti, a takvih nije malo, u ovim vrelim ljetnjim danima sa neizdržljivim temperaturama, mogu samo da maštaju o rashlađenju u moru. Uz to se, naravno, osjećaju diskriminisanim jer nemaju mogućnost da se kupaju kao i ostali, te u svoja četiri zida priželjkuju da lokalna uprava konačno postavi neku funkcionalnu, jednostavnu rampu za pristup moru. Minulih godina u Kotoru su bile postavljene dvije vrste pomagala za ulazak OSI u more, ali nijedno od njih nije zaživjelo niti se održalo kao funkcionalno rješenje. Ideja ima puno, to ne mora da košta mnogo, a važno je da se ovakav način kupanja OSI popularizuje, da se i same osobe oslobode predrasuda i stereotipa.
Mnogo je OSI iz cijele Crne Gore koje dolaze na more u pratnji svojih bližnjih u potrazi za prigodnim mjestom za ulazak u more, a takvih plaža je malo. Na Prčanju smo na jednoj maloj plaži sreli roditelje iz Nikšića koji su doveli svoju ćerku da se okupa. Morali su je iznijeti iz automobila i donijeti je do same vode na rukama, a isto tako da je vrate nazad. Kažu da je lijepo što su u Starom gradu Kotoru na Parilu otvorili toalet za OSI u kolicima, ali da je velika poteškoća to što ne mogu naći mjesto za parking – sva ona parking-mjesta u blizini grada označena za OSI redovno budu zauzeta.
– Godine i godine su prošle otkada sam se kupala u moru, jako volim more i bilo bi mi drago da imam prostor gdje bih mogla da uđem u vodu i okupam se, ali ga nema, kaže Ljuba Šljuka, članica Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je prije više godina na Žutoj plaži bila postavljena prva “rampa” koja je trebalo da omogući ulazak u more, međutim to nije dobro funkcionisalo, pa su je demontirali. Kasnije su, priča nam Ljuba, na obali Dobrote iza Žute plaže postavili su “mehaničku ruku”, ali ni to nije zaživjelo, jer je pristup kolicima preko šljunka bio nemoguć. Takve komplikovane mehanizme treba i održavati, a to iziskuje zapošljavanje stručne osobe.
-To bi bilo dobro da je na nekom prostoru gdje su se kolica mogla komotno kretati, ali nije bilo tako. Staza je bila betonirana tačno do te “mehaničke ruke”, ali OSI nisu mogle lagodno prići sa strane te staze gdje je bio šljunak, a po njemu se kolica ne mogu kretati. Ni to nije funkcionisalo i samo je tako stajalo neko izvjesno vrijeme, kaže Šljuka.
Da to ne mora biti neko komplikovano rješenje, pokazuje i primjer iz Hrvatske, gdje je za potrebe OSI na prilazu u more betonirana kosa staza sa čvrstim rukohvatom od inoks-čelika, s jedne strane za one u kolicima, a sa druge za one koje djelimično mogu da hodaju. To je trajno rješenje, trošak nije velik, a održavanje je jednostavno.
PRENOSITI OSI IZ KOLICA U MORE, IZ MORA U KOLICA NIJE LAKO
– Nezgodno je što imamo dosta osoba koje koriste kolica, a nemaju nikakvog prilaza, bez ikakve šanse da se mogu okupati. Postoji mogućnost da se OSI u kolicima okupaju uz uslov da imaju nekoliko pratioca koji bi vas morali prenositi iz kolica u more, iz mora u kolica, a to je vrlo nezgodno.
S obzirom da je pokrenuta peticija da Žuta plaža pripadne građanima Kotora, gdje bi trebalo da imamo svoj mir i prostor za komotno kupanje, bilo bi lijepo da se tu u jednom kraju napravi rampa, kojom bi se OSI direktno dovozile u more… To nije veliki trošak za jednu bogatu primorsku opštinu kakva je Kotor.
Nije to samo za nas, evo i mnogo turista dolazi pomoću kolica, sve više je takvih osoba sa kruzera koje traže toalet, a pitali su i kako da jedan grad, turistički tako poželjan, nema nigdje prilaza moru za kupanje OSI. Oni bi rado ljetovali tu, ali, s obzirom da nemaju pristupa, idu tražiti negdje mjesto gdje mogu da ostanu, primjećuje Ljuba Šljuka, koja je ranije obavljala funkciju sekretarke Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je nekoliko specijalnih kolica za pristup moru bilo poklonjeno republičkom udruženju paraplegičara, ali ne zna šta se s njima desilo. Svim primorskim gradovima je trebalo da pripadnu po jedna kolica, međutim, kaže ona, ni od toga nema ništa.
POTREBNO JEDNOSTAVNO ODRŽAVANJE
Miloš Todorović, predsjednik Udruženja paraplegičara Kotora kaže za BN da prva rampa na gradskoj “Žutoj plaži ” nije bila uređena propisno: “Mogli su je koristiti svi osim OSI”.
-Ta rampa nije održavana i raspala se. Drugo pomagalo, “mehanička ruka” bila je postavljena na mjestu neprimjerenon za OSI. Dvije godine niko je ni jednom nije koristio. Ove godine nije ni postavljena. Ono što je bilo do nas kao udruženja mi smo uradil, kaže Todorović i dodaje da bi trebalo provesti anketu kod potencijalnih korisnika rampe za pristup moru, sa pitanjem gdje i kakvu rampu žele i mogu koristiti.
-Ima tu puno starijih ljudi koji ne mogu koristiti pristupe za sve ostale. Njima takođe treba omogućiti prilaz moru. Veliki broj tih ljudi nisu naši članovi, a imaju potrebu da pristupe obali mora, poručuje Todorović.
BRIGA O PSIHOSOCIJALNIM MOMENTIMA OSOBA SA INVALIDITETOM
Zoran Radimir, koji je u vrijeme kada je na Gradskoj plaži postavljena prva drvena rampa bio predsjednik Udruženja paraplegičara, kaže da niko od investitora i izvođača radova u vezi sa tim nije pitao OSI, te se odmah vidjelo da se njome nije moglo doći u more. Takođe, kaže Radimir, ta prva rampa bila je postavljena u centralnom dijelu “Žute plaže” što nije baš primjerno mjesto za OSI koje imaju potrebu za skidanjem i namještanjem proteza, presvlačenjem itd.
-Mislimo da i o tim psihosocijalnim momentima treba voditi računa kod izgradnje ovih objekata. Poznato je da u sezoni ima OSI koje nisu članovi naših udruženja i koje bi htjele da koriste plivanje u moru kao dio terapije, ali rampa nije postavljena, kaže Radimir. Objašnjava da je druga rampa – “mehanička ruka” za spuštanje OSI u more bila postavljena u blizini prve, takođe na isturenom molu u centru “Žute plaže”. Ona je bila tehnički prilagođena i članovi su imali čak i demonstraciju silaženja i korištenja. Međutim, tvrdi Radimir koji privatno ima sličnu spravu kod svoje kuće i redovno je koristi, niko od OSI u naredne dvije godine nije koristio ni ovu rampu.
– Slično je i sa pokrivenim bazenom gdje je rampa do skora bila u kvaru i odaziv OSI je veoma slab. Nama su rekli da platforma koja podiže kolica do nivoa vode nije u funkciji jer treba napuniti baterije! Tako su nas nosili na rukama….zajedno sa kolicima. Nije mi poznato da li je to sređeno i da li je platforma u funkciji. Nisam siguran da li pokriveni bazen uopšte ljeti radi?! Postoji opštinski Savjet za prava OSI gdje imamo svoje predstavnike, ali ova tema nije bila na dnevnom redu, kazao je za Boka News Zoran Radimir.
/M.D.P./
