Premijera odlične predstave „Pokojnik“ u koprodukciji CNP-a i Centra za kulturu Tivat
Pozorišna predstava „Pokojnik“ koju je po istoimenom tekstu možda i najvećeg ex-jugoslovenskog komediografa i dramskog pisca Branislava Nušića adaptirao i režirao Egon Savin, premijerno je izvedena u subotu veče u Tivtu, u okviru ovdašnijeg Festivala mediteranskog teatra „Purgatorije“.
Prva inscenacija jednog Nušićevog djela u Crnoj Gori nakon pauze od čak 27 godina, urađena je u koprodukciji Crnogorskog narodnog pozporipta iz Podgorice i Centra za kulturu Tivat. U ovom komadu igraju Marko Baćović, Bojan Dimitrijević, Branka Otašević, Goran Vujović, Aleksandar Radulović, Lazar Dragojević, Slavko Kalezić, Slobodan Marunović, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Stevan Radusinović, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović. Scenografiju je uradila Vesna Popović, kostime Jelena Stokuća, a izbor muzike je napravio reditelj Egon Savin.
Iako je sjajni Nušićev tekst o razočaranom čovjeku koga supruga, rodbina, prijatelji i poslovni partneri proglašavaju mrtvim kako bi mu uzeli sve – od žene, preko kuće, imanja, posla, čak i naučnog rada, može funkcionisati bilo gdje i u bilo koje doba u istoriji civilizacije jer se bavi primarnim ljudskim nagonima – egoizmom, rakalašnoću i pokvareniošću, reditelj Savin je radnju ove verzije „Pokojnika“ smjestio u Podgorocu tridesetih goina prošlog vijeka i prilagodio našem mentalitetu i društvenim okolnostima. I pogodino- ne može bolje!
Jer, priča o laži, fukarluku, prevari i ljudskoj beskrupuloznosti iz najnižih poriva, nigdje ne odjekuje tako efektno i snažno nego upravo u zemlji čija se većina stanovnika vjekovima kune u svoju čast, svijetli, obraz i nadaleko čuveno poštenje – sve, dakako, lažno jer je istovremeno isto to stanovništvo spremno na svaku opačinu i poganluk u ime svoj zadovoljstva, džepa ili malo vlasti…. Kao što ni “niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“, tako i Nušićev tekst postavljen u okvore ovdašnjih prilika i mentaliteta, nigdje tako efikasno ne pogađa kao u sred srca „čojske i sojske Crne Gore“, osvjetljavajući je do golotinje, onakvu kakva ona zaista i jeste – društvo koje se u tranziciji, pretvorilo u amoralnu i slabo obrazovanu masu, korumpirani svijet u kome caruju „drumski razbonici“ kako ih naziva Nušića, a ne nikako obrazovani, pošteni i ljudi od integriteta. Parole tipa „snašao se jer je bio sposoban“ kojima crnogorska vlast objašnjava munjevito stečena bogatstva i uticaj u društvu donedavnih anonimusa i neobrazovanog polusvijeta koji danas čini većinu ovdašnje „političke, privredne i društvene elite“, malo gdje su tako bjelodano razobličene kao u ovoj sjajnoj predstavi. Ona publiku sve vrijeme nasmijava, ali gorko – do konačnog tragičnog epiloga u kojem dobar, učen, pravedan i pošten čovjek, mora „kapitulirati“ pred lažima, korupcijom i fukarlukom amoralne većine koja ga okružuje i bukvalno razara, te htio-ne htio, mora uzeti pasoš (makar i falsifikovan) i pobjeći iz ove kolektivne ludnice i opšte javne kuće. A ambijent u kojem mi ovdje živimo već 30-tak godina, Nušić je jasno vidio i „nacrtao“ još prije devet desetljeća, napisavši „Pokojnika“ kojeg je Egon Savin maestralno postavio na crnogortsku scenu ponudivši nam među živopisnim ili žovijalnim likovima ove predstave sve: od paradigme „uglednog oca nacije“ koji ne preza ni od insceniranja pokušaja udara navodnih terorista i revolucionara na državu kako bi zaštitio svoje privilegije i sumnjivo stečenio bogatstvo, preko starleta koje partnere mijenjaju zavisno od bogatsva i slave, novinara -propagandista koji će „crno pretvoriti u bijelo i obrnuto do mjere da im se đedove kosti u grobu prevrću“, nesposobne i korumpirane policije, slijepih i na otezanje u postupku (za adekvatnu kompenzaciju) spremnih institucija sistema, do pohotnika i lupeža koji bi i živog prijatelja zakopali da se domognu njegovog imanja, žene ili naučnog ugleda.
U ansambu „Pokojnika“ uz odličnog Marka Baćoviča u ulozi Spasoja Blagojevića i izvrsnog Bojana Dimitrijevila kao tragičnog inženjera Pavla Marića, istakli su se i Branka Otašević kao koketna Rina, Goran Vujović u ulozi priprostog i komičnog Anta, te veteran Slobodan Marunović kao pokvareni, a navodno ugedni, gospodin Đurić. Vrlo korektne, simpatične i sadržajne epizodne uloge odradili su Slavko Kalezič i Stevan Radusinović, ali su pravo otkrovenje ove predstave dva sjajna mlada glumca Lazar Dragojević u ulozi Ljubomira i Stevan Vuković ka0o na sve spremni novinar-propagandista Mladen Đaković. Njih dvojica u svakoj od scena gdje se pojavljuju, plijene energijom i sadržajnošću glumaćkog izraza, pa prema njima još i dodatno lošije djeluje ionako „najtanji“ glumački učinak u predstavi koji je ostvario Aleksandar Radulović u inače, za radnju veoma bitnoj ulozi Milana Novakovića.
Nakon premijere i večerašnje reprize, predstava „Pokojnik“ će u ponedjeljak u Tivtu biti izveden i u zvaničnoj takmičarskoj konkurenciji za nagrade ovogodišnjeg Festivala mediteransog teatra „Purgatorije“, dok će svoju podgoričku premijeru ovaj komad imati 6.oktobra, na sceni CNP-a.
