Da je pandemija korona virusa na nekog imala i dobar uticaj primjer je Tivćanka Nina Lakičević Jovanović koja je krajem prošle godine započela svoju originalnu priču, proizvodnju prirodnih aromatičnih sapuna „Soapy by Nina“.
„Dugo sam razmišljala kako bih mogla da upotpunim svoje slobodno vrijeme, da nađem zanimaciju koja će me ispunjavati i čime bi se dodatno bavila. Slučajno, gledajući društvene mreže izašla mi je reklama za kurs izrade prirodnih sapuna.“
Po završetku obuke, Nina je nabavila materijal za rad, ali nije sve išlo jednostavno kako je izgledalo.
„Nisam znala koliko i kako sastojci reaguju pa sapun se stvrdnuo prije nego što sam ga sipala u kalup i tako mi je prva tura završila u smeću. Ta noć mi nije bila talična, ali sam odmah krenula u izradu druge ture, međutim ni ona nije bolje prošla.“ Nina priznaje da je to obeshrabrilo te da je razmišljala i da odustane, ali ostalo je dosta materijala. Zalihe sirovina su je natjerale da opet sjedne i nastavi sa radom.
„Rekla sam sebi „Platila si kurs, sad ćeš u materijal da uložiš nešto simbolično i tu se zaustavljaš“ i sve je išlo malo po malo, dok iz toga nije izašla veća svota novca koju sam morala da opravdam. Prva prilika za to bio je osmomartovski bazar.“ Nakon bazara, i otvaranje instagram stranice pročulo se za Ninine sapune.
Ipak kao najveću okosnicu u radu pominje saradnju sa Luštica Bay-om.
„Na instagramu mi je stigao poziv za saradnju sa Luštica Bay-om ali sam u prvi mah pomislila da se neko šali i nisam ništa odgovorila. Ubrzo me kontaktirala komšinica koja tamo radi i pitala zašto im se ne javljam“ kroz smjeh kaže ova kreativna djevojka i priča kako je započela njena prva velika saradnja:
„Imala sam na zalihama 300 sapuna i sve sam razmišljala šta ću s njima i šta mi je to trebalo, a onda u jednom danu Lušticina potražnja je promjenila priču i iz šta ću s njima, prešlo je u „pa što nisam više napavila“, – kaže naša sagovornica.
Osim sa Lušticom, Nina je sarađivala i sa Turističkom organizacijom Tivat koja je njene sapune nosila kao suvenir-poklone na sajmove i manifestacije u zemlji i regionu.
„Imam nekoliko stalnih mušterija koje poručuju za svoje potrebe, ali su se sapuni pokazali i kao dobri suveniri s toga mi poručuju i vlasnici apartamana kao poklon za svoje goste. U planu su i saradnje sa suvenirnicama, kako bi i turisti lakše došli do svog primjerka“, kaže za Boka News Nina.
Početak, ipak sam po sebi nije bio lak, ali kako Nina kaže tuđa mišljenja je nisu pogađala, šta više podstiču je da napreduje.
„Pitali su se šta će mi to, zašto to radim kad imam stalan posao i zar posle ekonomskog fakulteta treba sapune da pravim. Meni je bilo bitno da ja vjerujem u svoju ideju, a tu su naravno i moji najbliži, porodica i nekoliko pravih prijateljica koje su me svo vrijeme bodrile i podržavale. Moja mama je moja desna ruka, iako ja uživam da pravim sapune ona je tu da mi pomogne sa procesom ali i da pospremimo sve nakon pravljenja. Mama pravi i kutijice u kojima dolaze pojedinačni sapuni. Kuma je tu uvijek kao podrška i neko ko me tjera na akciju, a imam i drugaricu koja voli da fotografiše, ona je zadužena za fotografije sapuna“.
U toku radnog vremena ekonomistkinja, a u poslepodnevnim časovima meštrica o’ sapuna kaže da joj iz ove persepktive nije žao što je sve uložila u ovaj mali posao.
„Finansijski sam krenula sama i sve što sam zarađivala ulagala sam u materijale. Bila je zima i ništa nije radilo, a ja sam željela da uložim u nešto u šta sam vjerovala da će se vratiti. Tako sam nekako olako ulagala novac u materijal za izradu sapuna. Ako ne probaš, ne možeš ni uspjeti. Danas na bazaru prodam tridesetak sapuna pa te pare umjesto da spremim, uložim u materijal“, kaže nam Nina i dodaje kako je pet eura od sapuna obraduje više nego plata sa redovnog posla.
Nina pravi dvije vrste aromatičnih sapuna, uljani i glicerinski. Uljani sapuni su kompleksniji jer kako kaže sama izrada traje duže,a proces sušenja je između 4 i 6 nedelja.
„Postoje tačni kalukatori po kojima se mješa sastav. Ne smije da se omaši ni gram, a prema karatkeristikama koje želiš on izračuna koliko kojih sastojaka ide. Kada se pravi uljani sapuni ulja se mješaju sa vodom i sa sodom. Soda služi da bi se ulja stvrdnula, za nju je jako bitno da se izmjeri prava količina u gramima. Voda i soda budu jako vruće, zato treba biti oprezan da njihova temperatura dođe na neku približnu vrijednost od 35-40 stepeni i onda ulje ide u sodu vodu a nakon toga u kalupe i izoluje sa 24 časa u vruće. Izvadi se iz kalupa nakon toga i ide u hladnu prostoriju u kojoj cirkuliše vazduh a nakon toga slijedi sušenje od šest nedelja“. Za razliku od uljanih, glicerinski sapuni su brže izrade. Potpuno prirodnu glicerinsku bazu kombinuje sa eteričnim uljima i destilovanom vodom te tako dobija sapun. Kod njih nema faze sušenja i mogu se napraviti danas za sutra. Miris sapunima daju eterična ulja, od kojih najviše koristi lavandino, ruzmarniovo, narančino… U svojoj ponudi ima i setove koje je osmislila i kreirala kako bi sapune mogla ponuditi kao lijep poklon.
„Ljudi se sve više okreću prirodi i prirodnom sastavu. Paze šta jedu, ali i čime se njeguju. Običan sapun ima rok trajanja tri godine, dok su prirodni sapuni bez dodataka i vještačkih sastojaka s toga im je rok trajanja godinu do godinu i po dana. Što se bolje osuši biće kvalitetniji i duže će trajati“, objašnjava ona.
„Vjerujem da će moji sapuni naći put do velikog broja ljudi. Šta god da radiš, ničemu se ne posvetiš kao kada radiš nešto za sebe i iz ljubavi, tu daješ svoj maksimum. Sada, kada je početak prevazišao moja očekivanja imam podstrek da još više radim i vjerujem da će svaka naredna godina biti uspješnija“ kaže Nina i otkriva da će, kada prođe ljeto i gužve opet uzeti knjigu u ruke i bržljivo pripremati novi proizvod koji će upotpuniti njene originalne setove.
/Milica Cvijović/
