
Iako su priče o zakopanom blagu opće mjesto u piratskim romanima i filmovima, u povijesti je poznato malo slučajeva da su pirati mislili na stare dane i spremali svoj plijen na puste otoke ili u duboke pećine.
Pirat bi svoj dio plijena brzo potrošio na piće, žene i kocku. Ipak, bilo je i drukčijih slučajeva. Kad su Španjolci uhvatili nizozemskog pirata Rochea Brasiliana i predali ga inkviziciji na ispitivanje i mučenje, on je, da bi spasio glavu, inkvizitorima rekao da na jednom otoku pokraj Kube ima skriveno blago te je ponudio njime otkupiti slobodu.
Njegova se priča pokazala istinitom i Roche je sa 100.000 srebrnjaka sebi spasio život. Prvo književno djelo u kojem se spominje zakopano piratsko blago je priča The Gold Bug koju je 1843. napisao Edgar Allan Poe.