Jedan od najočekivanijih likovnih događaja sezone – nova samostalna izložba poznatog tivatskog akademskog slikara Ljubomira Popadića, otvorena je sinoć u galeriji ljetnjikovca Buća-Luković, u sklopu festivala kulture „Purgatorije“.
Jedan od najcjenjenijih savremenih crnogorskih slikara domaćoj publici predstavio je 15 svojih najnovijih djela, rađenih u tehnici ulje na platnu, sa prepoznatljivim motivima mora, starih primorskih kuća, barki, ali i starih ribara, sveštenika, mladih ljepotica čija se izazovnost ogleda u morskoj površini… Publika u kojoj je bio veliki broj poklonika Popadićevog stvaralaštva iz Crne Gore i zemalja regiona, ali i njegove kolege-slikari Ivica Aranđus i Momčilo Macanović, pohrlila je u galeriju tivatskog Centra za kulturu da ponovno otkrije specifičan kolorit, osvjetljenje i valer na platnima ovog umjetnika koji strastveno slika motive Boke i primorja.
“Boka za ovog umjetnika nije tek neko pusto mjesto na geografskoj karti, već nešto živo, živa suština, prostor za samospoznaju koji ovom umjetniku omogućava da ispolji svoj mistični temperament. Popadić je i slikar-nekrologist jednog iščezlog vremena, umjetnik koji razotkriva istinu o davno iščezlim ljudima i predmetima koji su na njegovim slikama prikazani u stanju neke čudne bezglasnoti, ukočenosti i zaboravljenosti… Popadić se prepušta mediteranskom prizoru, ali ga nikada ne tretira direktno i skrupulozno, već traži i po pravilu nalazi, najizrazitije momente atmosfere.“- zapisao je u katalogu izložbe likovni kritičar Dragan Jovanović Danilov.
Stihovima posebne pjesme koju je napisao Popadiću u čast, izložbu je otvorio beogradski pisac i književni kritičar Vuk Krnjević.
„Pripala mi je zadaća da otvorim ovu izložbu mog prijatelja, što je manje važno. Važno je da je izložba slikara koji se ne ponavlja nego se obnavlja. U osnovi ona predstavlja nostalgiju našega prijatelja slikara, da se ono što je prošlo vrati u sadašnjost i ta nostalgija je ono što je bitno u njegovom slikarstvu. Slikarstva koje je precizno u crtežu, a rafinovano u koloru, tako da se te dvije osnovne ćelije slikarstva spajaju u jedno jedinstveno.”- kazao je, pored ostaloga Krnjević.
