Intervju sa Sonjom Škobić, književnicom čija djela iscjeljuju i nadahnjuju
U svakoj priči Sonje Škobić rođene Ćuković šumi more Boke Kotorske — ono isto koje ljulja barke, šapuće kroz škure kamenih kuća i nosi miris djetinjstva. Njene riječi imaju boju jutarnjeg plavetnila i mekoću galebovih krila. Između valova i oblaka, Sonja pronalazi svijet u kojem bajke liječe, leptiri nose poruke dobrote, a kućni ljubimci i oblaci postaju iscjelitelji duša.
U njenoj prvoj knjizi za odrasle, Kuća okrenuta moru, kamen i sjećanje stvaraju most između prošlosti i sadašnjosti. More je za Sonju nepresušni izvor – zavičaj i zrcalo duše.
“Priče su to sjećanja na djetinjstvo i mladost u Boki Kotorskoj. Kamena kuća uz more u kojoj sam rođena i ona u kojoj sam odrasla – obje su bile okrenute moru. U priči Kameni grad (Perast) nadopunjujem prozu pjesmom o peraškim otocima, pjesmom koju sam često pjevala i koja je bila himna mog zavičaja. Boka je oduvijek bila inspiracija mnogim umjetnicima – a u njenoj ljepoti i ja nalazim nadahnuće za pisanje”, objašnjava Sonja.
“U priči „Kuća u suncu“ pišem o našoj kući s drvenim škurama gdje je sunce ujutro sjalo s istoka, u podne s juga, poslijepodne sa zapada. Pišem o mladom pjesniku koji u staroj kamenoj kući svojih predaka inspiraciju nalazi u pogledu kroz prozor svoje kuće na nekad mirno, a nekada nemirno modro more”.
U Kući okrenutoj moru i drugim pričama, čitatalac osjeća sunce na škurama, miris soli i zvuk havajske gitare s cvjetne livade djetinjstva. U tim slikama živi i sjećanje na oca.” Često se sjetim i oca – mnogo je pisao o Boki. U mojoj prozi on je i dalje prisutan, kao što je prisutno more koje nas povezuje”, sa sjetom priča književnica.
Sonja čitaocima daruje radost čitanja i snivanja
Kada se okrene dječijem svijetu, Sonja otvara vrata topline i nježnosti. U slikovnici Mačak Kiki – Kiki iscjelitelj, junak putuje svijetom liječeći duše.
Koje su male svakodnevne čarolije koje Vas nadahnjuju da pišete za djecu?
„Mačak Kiki je moja prva slikovnica. Umiljat, topao i dobronamjeran, Kiki prenosi iscjeliteljsku energiju svima koji je trebaju. Ta priča je prevedena na engleski i vjerujem da putuje svijetom, šireći poruku o dobroti. Pisanje za djecu za mene je svijet šarenila i čuda. Već više od deset godina pišem za djecu i mlade, posjećujem škole i vrtiće, čitam i pričam priče, kaže književnica I ističe da “u društvu djece uvijek pronađe inspiraciju i radost.“
U Ptici iz snova pero postaje krilo. “Pisanje, kaže Sonja, vodi me na putovanje kao što djevojčica pušta svoju pticu u noć — da dotakne nebo i vrati se s čarolijom. U pričama poput „Biserne školjke“ i „Galebovog leta“, Sonja piše o plavetnilu, o slobodi, o zvuku mora i o galebovima koji hrane mlade dok ona posmatra iz daljine. More, uvijek prisutno, postaje simbol slobode i nadahnuća.
Njene bajke rađaju se iz tišine i neba. „Pahuljasti san“, „Kapljice dobrote“ i „Čarobna tajna“ nose svjetlost mašte — pahuljicu koja razveseljava dječaka, oblak koji pomaže djeci s posebnim potrebama, i čaroliju izrade božićnih ukrasa. Sonja voli da piše bajke I vjeruje da su upravo nebo i snijeg mjesta gdje mašta najviše može da poleti, daleko od stvarnosti, ali blizu srcu. Ističe da ilustracije Lare Dorin daju tim pričama dodatnu svjetlost – slike koje dišu zajedno s riječima.
U zbirci Pepi i Žuti leptir, Sonja progovara o hrabrosti i empatiji. Žuti leptir, njen tihi junak, pomaže dječaku koji trpi nasilje oca i nastavlja let u misiji dobrote. „Uvijek kada vidim žutog leptira,“ kaže ona, „pomislim – to je moj leptir, stvoren da pomaže.“ I zaista, kroz njezine stranice leptiri postaju simboli hrabrosti i vjere u dobrotu.
Ističe da kada piše “ Kada izmaštam novu priču za djecu poželim da taj trenutak ne prestane. Radujem se svakoj novoj inspiraciji i motivu da nastavim pisati i maštati. Često puta i sama ostanem iznenađena napisanim”.
I dalje čeka ono najbolje od sebe
Kada govori o pisanju, Sonja priznaje da je svaki novi tekst kao rađanje radosti. Iako iza sebe ima više od sto priča, ona i dalje čeka ono „najbolje od sebe“. Nagrade za kratku prozu i zbirke priča samo su potvrda da njen svijet mašte dopire do srca čitalaca, ali istinska nagrada, kaže, leži u trenutku kada priča počne da diše kroz nju.
Mladim piscima Sonja poručuje da posmatraju svijet oko sebe i zapisuju trenutke, jer će jednog dana možda poželjeti da ih vrate na papir. U tim zapisima čuva se ono što vrijedi – emocija, sjećanje i toplina vremena kada smo „imali malo, ali bili sretni“.
Između mora i oblaka, stvarnosti i snova, Sonja Škobić gradi svijet u kojem riječi liječe, mašta ne poznaje granice, a svaka priča donosi kap svjetlosti. Kao da kaže: dovoljno je da otvorimo srce – i priča će sama pronaći svoj glas.
U Mostaru gdje živi, ali u mislima uvijek na obalama Boke, između oblaka i galebova, Sonja i dalje piše — kuću okrenutu moru, i srcu.
Autorica koja gradi mostove priča
Sonja (Ćuković) Škobić rođena je 1953. godine u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj (Crna Gora). Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu.
Autorica je zbirke kratkih priča Kuća okrenuta moru (2014.) i više slikovnica za djecu: Mačak Kiki (2017.), Ptica iz snova i Čarobna tajna (2018.), Galebov let (2020.), Biserna školjka (2020.), Plavoloknica i Vjeverica Keti (2021.) te Pepi i Žuti leptir (2024.).
Dvojezična slikovnica Kiki, the Healer – Kiki iscjelitelj objavljena je 2020. u digitalnom, a 2023. u štampanomi digitalnom izdanju (Style Writes Now, Sarajevo).
Dobitnica je književne nagrade „Krešimir Šego“ za kratku prozu (2022.) i nagrade Fondacije za izdavaštvo BiH za zbirku priča za djecu Pepi i Žuti leptir (2023.).
Članica je Društva pisaca BiH i Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade. Živi i stvara u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
/S.Kosić/
