“Pamtimo Logor Morinj” naziv je tribine koja je održana u petak u Kotoru, u sklopu projekta “U naše ime-Logor Morinj” u organizaciji Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA iz Kotora.
Podsjetimo, u Opštini Kotor, u mjestu Morinj, od 3. oktobra 1991. godine do 18. avgusta 1992. godine, JNA je organizovala Centar za prihvat zarobljenika iz Hrvatske, poznat kao „logor Morinj“, u kojem su u nečovječnim uslovima bile zatvorene 292 osobe iz Dubrovačke regije.
Na tribini su govorili Tea Gorjanc Prelević-Akcija za ljudska prava (HRA), Ervina Dabižinović iz Anime, Tamara Milaš iz Centra za gradjansko obrazovanje (CGO) i Zlatko Bagoje iz Udruge logoraša iz Morinja (podružnica HDLSCKL Dubrovačko-neretvanske županije).
“Logor Morinj je objektivno uspostavljen od strane crnogorskih vlasti, iako danas možemo čuti brojna negiranja kada je ova tema u pitanju, uz skrivanje iza određenih hijerarhija Savezne Vlade. Ustanovljavanje logora Morinj, nije moglo proći bez saznanja i odobrenja upravo zvaničnih vlasti u Crnoj Gori”- kazala je Tamara Milaš iz CGO.
Ona je istakla da je CGO kompletne sudske spise na ovu temu 2014. godine prikazali u publikaciji “Proces suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori-slučaj Morinj”. U njoj se nalazi veoma kompleksna građa i može biti dragocjen materijal za dalje proučavanje ovog nemilog događaja. Radi se o integralnoj, autentičnoj građi koja može predstavljati doprinos izgradnji kako društvenih, tako i pravosudnih kapaciteta u Crnoj Gori.
“Od dana od kad smo izdali ovu publikaciju, niko se nije na pravi način pozabavio sudskim spisima koji se u njoj nalaze. Svjedočimo upravo tome, da se u Crnoj Gori pokušava sistemski ignorisati pitanje sauočavanja sa prošlošću, a izbjegava se i dijalog različitih strana o ovim temama. Ono što je zabrinjavajuće je nepostojanje volje da se na minimalni način ispoštuje dignitet žrtava”, poručila je Milaš.
Sudski postupak za Logor Morinj počeo je 2008. godine, podizanjem optužnice od strane Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, ali taj postupak nije iniciran od naše države, već je to bila incijativa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koja je izuzetno obiman materijal dostavila Crnogorskom tužilaštvu 2007. godine. Obimna dokumentacija bila je zapravo dokazni materijal protiv desetorice osumnjičenih državljana Crne Gore, koji su počinili ratne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika u Morinju od 3. oktobra 1991. godine do 2. jula 1992. godine. Proces je trajao do 2014. godine, kada je Apelacioni sud u Crnoj Gori donio presudu kojom je potvrđena presuda Višeg suda, osudivši četvoricu rezervista-pripadnika JNA na najnižem nivou komandnog lanca, na ukupno 12 godina zatvora. U konkretnom slučaju, nije bilo utvrđivanja bilo kakve komandne odgovornosti”, kazala je Milaš.
Prema njenim riječima, pravosnažna presuda u slučaju logora Morinj u suštini nije doprinijela adekvatnom procesu suočavanja sa prošlošću.
“Bez obzira na to, mi u gotovo u svakom izvještaju Evropske komisije govorimo o tome da suočavanje sa prošlošću ne podrazumijeva samo krivičnu odgovornost, već i materijalne odštete, ustanovljavanje Dana sjećanja, podizanje spomen obilježja. Svjedoci smo koliko je takvih, nažalost, bezuspješnih inicijativa do sada pokrenuto u Crnoj Gori”, kazala je Milaš.
Zlatko Bagoje iz Udruge logoraša iz Morinja (podružnica HDLSCKL Dubrovačko-neretvanske županije) kazao je da mu nije namjera širiti mržnju, niti da želi koga prozivati, već je tu zbog istine, kako djeca i buduće generacije nebi naparvili iste grške. On je podsjetio je na to da su zarobljenici tokom boravka u morinjskom logoru bili izloženi svakodnevnoj fizičkoj i psihičkoj torturi. Kako je kazao, među onima koji su ih mučili i nečovječno postupali prema njima, bilo je i onih koji su se korektno ponašali.
Na kraju su, tvrdi Bagoje, branitelji isplaćeni, kroz naknadu štete, novačanom sumom od 50 do 100 eura po danu provedenom u morinjskom logoru.
Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava (HRA) kazala je da postupka ne bi bilo da iza njega nije stala Republika Hrvatska koja je internacionalizovala problem. Nije bilo nikakvih naznaka da se crnogorsko tužilaštvo interesuje za ovaj slučaj koji je, kao što najbolje znaju građani u Kotoru, svojevremeno bio javna tajna.
“Odvjetništvo je prikupilo dokaze i to protiv deset, a ne protiv četiri osobe, koje su na kraju osuđene. Ono u što nema nikakve sumnje, kaže, jeste da je logor Morinj bio je mjesto organizovanog, sistematskog zlostavljanja zatvorenika. Oni su držani u nečovječnim uslovima, a nad njima je sprovođena tortura. Vladala je atmosfera terora i straha za goli život kojem su zatvorenici bili neprestano izloženi. Činjenica je da po međunarodnim konvencijama humanitarnog prava možete imati mjesto u kojem ćete zatočiti pripadnike vojske sa kojom ste u sukobu. Međutim, to ratno pravo podrazumijeva zaštitu ljudi onog trenutka kada oni više nisu ratnici, kada polože oružje. Postoje standardi kako to mjesto treba da izgleda. To svakako ne smije biti prostor u kojem se ne daje hrana i piće. Dakle, u pitanju je bilo kršenje pravila ratovanja u odnosu na sve ljude”, rekla je Gorjanc Prelević.
Kako je onda moguće da samo šestorica njih odgovaraju, a krivica je utvrđena samo kod samo njih četvorice, zapitala je Gorjanc Prelević.
Akcije za ljudska prava (HRA) je protestvovala, jer cnogorsko tužilaštvo nije tretiralo ovaj slučaj kao udruženi, organizovani, zločinački poduhvat.
“Naš zakon je podrazumijevao institut organizovanja zločinačkog udruženja i on je u ovom slučaju mogao biti korišćen, ali nije. Mi smo imali i druge institute krivične odgovornosti koji su mogli biti primijenjeni. Recimo, institut saizvršilaštva, pomaganja. Međutim, Mlađen Govedarica (načelnik Službe bezbjednosti Komande pozadinske mornaričke baze i isljednik) i Zlatko Tarle (isljednik) su isključivo optuženi i osuđeni za neposredno izvršavanje zločinjenja. A morali su znati što se zatvorenicima dešavalo. Ne smijete stajati i gledati kako se dešava zločin pred vašim očima. Vi ste dužni da pokušate da to spriječite, posebno kada imate autoritet u hijerarhiji. Ako ne spriječite, postajete saizvršilac ili pomagač. Mi smo ogorčeni na tužioca, jer je on zapravo taj, koji zastupa optužnicu, odnosno žrtve.
„Mi nikada kao građani nismo dobili informaciju od crnogorskog tužilaštva zašto ljudi po komandnoj odgovornosti nisu obuhvaćeni optužnicom, komandant ratne mornarice JNA, mornarički pukovnik, viceadmirali, generali, oficir vojne bezbjednosti, na kraju, komandant logora Ljubomir Knežević.”, istakla je Gorjanc
„Crna Gora se može pohvaliti presudama u kojima je dosuđena naknada štete. Međutim, konstatovano je da i tu postoje velike razlike u iznosu naknade. Ona se kreće od 66 eura po danu, do 140 eura. U presudama ne postoji obrazloženje za to. U svakom slučaju, Crnogorsko pravosuđe nije pokazalo iskren, profesionalan i nepristrasan pristup kakav je mogao pokazati u ovom slučaju”, zaključila je Gorjanc Prelević.
Ervina Dabižinović kazala je da je “Anima” podnijeta inicijativu za podizanje spomen obilježja zatvorenicima logora Morinj, s ciljem odavanja počasti svima koji su u ovom logoru u Crnoj Gori bili zlostavljani, ali i sa težnjom da se i na taj način spriječi ponavljanje takvih zločina.
„Podizanjem spomen-obilježja, odala bi se počast svim licima koja su bila lišena slobode u „logoru Morinj“, napravio bi se značajan iskorak ka poboljšanju odnosa između Crne Gore i Hrvatske, a Crna Gora bi, u skladu sa Rezolucijom Ujedinjenih nacija, obezbijedila kontinuirano upečatljivo obrazovanje svog cjelokupnog društva i postala primjer državama u regionu“ kazala je Dabižinović.
Inicijativa je dostavljena Sekretarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Predsjedniku Skupštine Opštine Kotor, Predsjedniku Opštine Kotor, Predsjedniku Crne Gore, Predsjedniku Vlade Crne Gore, Predsjedniku Skupštine Crne Gore, Ministru pravde Crne Gore, Ministru odbrane Crne Gore, Generalniom konzulatu Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Kotor.
Jedini odgovor je stigao iz Sekretarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, u kome se navodi da se o inicijativi, podizanja spomen-obilježja, može razgovarati u sklopu plana 2020. godine.
