“Nevjerovatna je i lijepa predstava, baš se osjeti kao pravi događaj, lijepo opisuje to što se dešava i u stvarnom životu, kako se porodice izgube, kako neki roditelji poslije kad se razvedu ne brinu o svojoj djeci, već ona moraju sama da se brinu o sebi. I to je teško”, kažu Mateja i Drina
Uigrani glumački četverac iz Kraljevačkog pozorišta u sastavu Aleksandra Arizanović, Vladimir Jovanović, Zoran Cerovina i Gorica Dinulović, ostvario je divnu emotivnu komunikaciju sa publikom koja je u velikoj Sali KC “Nikola Đurković” imala priliku da uživa u njihovoj izvedbi predstave “Onda kada smo se izgubili” u režiji Damjana Kecojevića. Predstava je rađena po tekstu Lote Farup, spisateljice iz Danske, a to što je ona i psihoterapeut, moglo se prepoznati i po briljantnim dijalozima, naraciji, zapletu i razrješenju dramske priče na temu razvoda, “boljke” savremene porodice, a sve iz ugla djece koja sve to proživljavaju i pričaju pred publikom. Djeca i njihove mame, tate, prepoznali su iskreni pristup, prihvatili lijepe poruke i dugim aplauzom i ovacijama ispratili aktere na sceni.
-Nevjerovatna je i lijepa predstava, baš se osjeti kao pravi događaj, lijepo opisuje to što se dešava i u stvarnom životu, kako se porodice izgube, kako neki roditelji posle kad se razvedu ne brinu o svojoj djeci i kako ona moraju sama da se brinu o sebi. I to je teško, kaže jedanaestogodišnji Mateja iz Beograda, koji je zajedno sa godinu mlađom sestrom Drinom odgledao predstavu, i to ne prvi put. S obzirom da je njihov otac upravo reditelj i glumac Damjan Kecojević, ova djeca su imala priliku da je više puta odgledaju, da prisustvuju probama, a Drina kaže da je poslije premijerne izvedbe i zaplakala. Damjan Kecojervić je režirao i predstavu “Sjaj zvezda na plafonu” izvedenu u glavnom programu 3. jula, u produkciji Malog pozorišta “Duško Radović”, čiji je umjetnički direktor.
Mateja i Drina prate sve predstave i sa djecom iz Kotora koja su u žiriju razgovaraju o svojim utiscima. Kažu da nam treba više predstava kao što je ova, koja ima moć da pomogne mladim ljudima koji prolaze kroz teške situacije.
Da roditelji razgovaraju i brinu o djeci …
Tumačeći ulogu majke, koja nakon razvoda počinje da pije i zbog svojih emotivnih problema zapostavlja djecu, glumica Gorica Dinulović je, upitavši djecu kakav mogući kraj ona zamišljaju, dobila različite odgovore: jedna devojčica je sa dozom ljutnje rekla da bi “mama mogla da prestane da pije”, druga je predložila razgovor, pomirenje…
-U svim našim izvedbama djeca na kraju obično predlože, prvo da, ako roditelji mogu da porazgovaraju i da ostanu zajedno, da pobijedi razgovor i ljubav. Predstava je, kao što ste mogli da vidite, vrlo katarzična i uvijek postavi neka nova pitanja, a djeca imaju potrebu na kraju da nas dočekaju, da porazgovaraju, da nam predlože neke svoje ideje i tako. Uglavnom, ne završava se samo sa aplauzom, uvijek to poslije traje, kao što je i večeras bilo zaista divno i zanimljivo, kaže Dinulović za BN i dodaje da prvi put igraju pred publikom koja je u sali. Izvorno igraju sa publikom na sceni, te je ova situacija na KFPD tražila od njih da se prilagode na neki drugi način, pritom držeći jednako pažnju i djece i roditelja..
-Predstava je vrlo intimna, a sada smo morali malo da igramo pojačano i podignuto, da bismo imali tu neku komunikaciju na koju smo navikli. Ona je za uzrast 10+, tako smo stavili u najavi, ali ono što je jako zanimljivo, na kraju nam najviše dolaze odrasli, jer djeca insistiraju da dođu roditelji i da gledaju i uživaju.
Predstava je iduće večeri izvedena i u Tivtu.
Na Pjaci od Kina nastupio je tandem Danica Rajković- Slaviša Grubiša, briljirajući u komadu “Trema” Dramskog studija “Prazan prostor” / Centra za kulturu Danilovgrad.
Snaga dobrote na talasima radosti, smijeha i mentalnog zdravlja
Predstava “Šapat duše” Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin donijela je snažnu poruku kroz lik Idrisa, dječaka koji uprkos gubitku doma, imena i sigurnosti, ostaje iskra koja ima nadu, dok je “Vilinjska gora” Korifej teatra Kolašin podsjetila publiku da bajke ne postoje samo da bi uspavale djecu, već i da bi probudile odrasle. Iste večeri, u subotu, 5. jula djeca iz KKC “Akord” iz Nikšića donijela su mnogo smijeha u duhu Šekspira, u predstavi “Romeo i Julija”.
Umjetnici Gradskog kazališta Žar ptica iz Hrvatske su u nedjelju, 6. jula, postavili pitanje koje tišti mnoge u đačkoj klup: Da li vrijedi žrtvovati mentalno zdravlje zbog savršenog prosjeka? Njihova predstava “Pet nula” dala je odrečan odgovor. Zahvaljujući pozorištu Humart sa Kipra i njihovoj predstavi “Mirno! – Statua koja je proputovala svijet”, jedna hrabra djevojčica i statua su s publikom dijelili tihe istine o ljepoti svakodnevice, zahvalnosti, skromnosti i snazi dobrote. Zajedno su pobijedili strah, bacili mač i zaželjeli svijet bez rata, završivši predstavu simboličnim potpisom u crvenim tonovima: do, re, mi, fa, sol, la, si, do!
-Uslijedio je talas smijeha i predenja, kada su mališani iz JPU “Dragan Kovačević” iz Nikšića pokazali šta se zbilo “Kad su mačke bile naopačke”. A onda i školsko zvono u sred ljeta! Dramski studio “Prazan prostor” raznježio je publiku sa predstavom “Škola, izvinite”, u kojoj su se mladi stvaraoci prisjetili šašavih uspomena iz školovanja, dok je druga grupa ove škole glume, izvodeći “Kad ja umrijeh” podsjetila publiku na jedinstveni ženski stećak u Crnoj Gori, saopštili sui z kreativnopg tima Festivala.
/M.D.P./
