Skoro šesnaest sati vožnje trebalo je juče učesnicima neuobičajene pomorsko-kulturološke misije „Oplovljavanje prirodnih i kulturnih znamenitosti Boke Kotorske prije njihovog uništenja neznanjem i novcem“, da okončaju svoje putovanje.
Pet ipo metara dugačka jedrilica, simbolično nazvana “Bavižela” po pitomom peraškom vjetru, krenula je u osam sati ujutro, u subotu iz Zelenike, slijedeći smjer morskih struja u Boki, a koji su je navele da Boku oplovljava rutom u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu. Za kormilom jedrilice bio je iskusni kapetan Zlatan Zlatković, skiper i svjetski putnik iz Beograda, dok su posadu činili poznati hercegnovski pisac i knjižničar Nikola Malović, izdavač i vlasnik knjižare “Magelan” iz Beograda Milan Todorović, koji je i sam iskusan jedriličar i nedavno je, kao član posade velike regatne jedrilice preplovio Pacifik, te novinar i publicista Siniša Luković iz Tivta.
Ideolog ekspedicije Nikola Malović, koji u svojim romanima uvijek u prvom planu ima prebogatu kulturnu i prirodnu baštinu Boke, za ovaj sastav učesnika se odlučio zbog zajedničke niti koja povezuje njega kao vlasnika knjižare “So” iz Herceg Novog, u čijem se posjedu nalazi posebna edicija knjiga posvećenih Boki – “Bokeljologija”, Lukovića kao autora knjige “Pomorska lica Boke Kotorske”, te Todorovića koji u “Magelanu” prodaje i promoviše takvu vrstu literature, a i sam je veliki zaljubljenik u Boku i ima kuću na Ljutoj kraj Dobrote.
“Ovo je bio svojevrsni poduhvat pomorski i kulturološki, da simbolično obiđemo sve vijugave konture najljepšeg zaliva na svijetu i svoje oči, dušu i tijelo nadahnemo raskošnošću nekadašnjeg savršenog stapanja prirode i djela ljudske ruke u jednu skladnu cjelinu, ali nažalost, i da se iz prve ruke uvjerimo da su ljudska pohlepa i glupost, u posljednje vrijeme nanijeli velike rane prirodnom i kultunom biću Boke. Ako smo na ovaj način uspjeli makar malo da ukažemo na to da se Boka, nažalost, više devastira nego razvija na održivi način, smatram da smo učinili puno – vratili smo djelić duga prema precima što su naseljavali obale zaliva i živjeli u skladu sa prirodom i njenom ljepotom, te poslali poruku potomstvu da se vrati na takav, ovom daru od Boga, primjeren način razmišljanja” – kazao nam je po okončanju ekspedicije, Nikola Malović.
Umoran od puta, sa bolnim kostima od skučenog prostora u maloj jedrilici, žuljevima na rukama od veslanja i baratanja sa konopima jedara, ali sjajnih očiju i sa punim srcem, on je u subotu, oko 23.35 u Zelenici, unio posljednji zapis u brodski dnevnik “Bavižele” što ga je ispisivao na svaki sat, tokom preko 15 ipo časova plovidbe duž vijugavih obala Boke.
U toj malenoj knjižici ostali su zabilježeni svi značajniji aspekti putovanja – od rješavanja iznenadnih tehničkih problema koji su odgodili početak plovidbe u subotu ujutro, nekoliko sati mukotrpnog veslanja po potpunoj bonaci u Topaljanskom zalivu, uzbudljivog jedrenja po umjerenom zapadnjaku i jugozapadnjaku duž Njivica, rta Kobila, uvale Cipavica do ponte Oštro, oko Mamule do rta Arza na ulazu u Boku sa otvorenog mora. Uslijedile su i velikih muka sa slabim ili promjenljivim vjetrom koje je “Bavižela” potom imala oplovljavajući obalu Luštice, Krtola i Tivta, te prolaskom kroz tjesnac Verige “križanjem” u maniru starih bokeških jedrenjaka kada su se suočavali sa suprotnim vjetrom… Ostali su zapisani trenuci slabog vjetra i tišine koja je potom nastupila dok se plovilo pored Stoliva, Prčanja i Mula do Kotora, tradicionalni pozdravi mahanjem sa faculetima i šugamanima, čime su posadu “Bavižele” pozdravili brojni domaći i furešti sa obale i plovila u prolazu. Brodska panatika se sastojala samo od ribe, hljeba, vode, vina i voća, ali, nažalost, i nekoliko sati plovidbe na motor jer se, kada se spustio mrak, više u Kotorskom zalivu nije mogao naći praktično ni dašak iskoristivog vjetra da napuni jedra malog brodića. U noći je “Bavižela” oplovila obalu od Dobrote, Ljute i Orahovca, do Perasta kojeg je posada posebno pozdravila nazdravivši drevnom gradu crnim vinom, a potom je brod nastavio dalje do Risna, Strpa, Lipaca, Morinja, Kostanjice, te kroz Verige, pored Kamenara, Bijele, Baošića i Đenovića, simbolično, preko 120 nautičkih milja dugi “đir oko Boke”, zatvorio je skoro pred ponoć, u polaznoj luci, Zelenici.
