Operska pjevačica Katarina Horvat Khan i ove, kao i prehodnih 20 godina, ljeto će provesti u Herceg Novom. “Volim ovaj grad, prirodu , ljude,mediteranski mentalitet I bliži su mi nego moji Vojvođani gdje sam rođena”, kaže operska diva i dodaje da je Herceg Novi njena ljubav. Ističe da se ne plaši epidemije Covida 19 , jer se pridržava svih propisanih mjera, a i dobro se osjeća jer je “došla kući”.
Katarina Horvat Khan je stalna članica operne kuće u Dortmundu u Njemačkoj koja je otvorena 1966. godine, zamjenjujući raniji objekat koji je otvoren 1904. i uništen tokom Prvog svjetskog rata. Na mjestu Stare sinagoge, koju je nacistička lokalna vlada srušila 1930-ih, arhitekti Heinrich Rosskotten i Edgar Tritthart dizajnirali su modernističku strukturu.
Katarina je Boku I Herceg Novi zavoljela zahvaljujući nedavno preminuloj dirigentkinji Darinki Matić Marović koja joj je “pokazala svu ljepotu ovog podneblja u koje se odmah zaljubila”.
Za poznatu dirigentkinju vežu je najljepše upomene u profesionalnom, ali i u ljudskom smislu. Od nje je mnogo naučila jer je pet godina bila članica Akademskog hora Collegium Musicum. Repertoar hora obuhvatao je djela kompozitora različitih stilskih epoha, od rane muzike do savremenog muzičkog stvaralaštva, a krasile su ga, kao i sada, visok profesionalni nivo i kreativnost što je tada mladoj umjetnici pomoglo u stvaranju operske karijere. Sa horom je obišla skoro cijeli svijet. “Dara nas je učila svemu – od toga kako pjevati do toga kakov stav zauzeti na pozornici, sve ono što nismo učili na Akademiji”, sjeća se Katarina.
Katarina Horvat Khan rođena je u Subotici gdje je završila nižu i srednju muzičku školu. “Imala sam veselo i bezbrižno djetinjstvo , a roditelji su nesebično podržali moju odluku da mi ozbiljna muzika bude poziv. Interesovalo ih je jedino da li ja hoću time da se bavim”, priča Katarina.
Nakon srednjoškolskog obrazovanja sa diplomom pobjednice takmičnja mladih u Ljubljani upisala se na Muzičku akademiju u Beogradu, na odsjek solo pjevanja. Na prijemnom ispitu dobila je compliment da ima “glas kao biser”. Akademiju je završila u klasi profesorice Zdenke Zikove.
Dok je na Kolarcu pripremala diplomski ( Rihard Vagner) čuli su je njemački agenti i pozvali je na audiciju u Dormundsku operu. Bez znanja njemačkog jezika, sa diplomom, velikim znanjem i željom da pjeva, Katarina je prvo dobila ugovor na šest mjeseci da bi zatim ostala tri decenije. Prvu ulogu imala je u operi “Jedne noći u Veneciji” Johana Štrausa.
Katarina ima širok glas, metalnog tembra, prodornih jačina, sa velikim dramskom bojom. Velike uloge Verdija, Pučinija, kao i Štrausa su pisane za ovaj fah. Zahvaljujući glasu dramskog soprana, velikom radu i neospornom talent ostvarila je veliki broj uloga u operskoj kući u Dortmundu. Pjevala je u najpoznatijim operama, ali su joj zahtjevni nastupi u operama Riharda Vagnera (“Ukleti Holanđanin”, “Prsten Nibelunga”, “Parsifal) uvijek bili najveći izazov , jer je on njen omiljeni kompozitor.
Uz sve prednosti koje joj je donio angažman u Dortmundskoj opera, gdje se svakih šest mjeseci organizuje premijera nove opera, bilo je i puno odricanja. Ugovor joj nije dozvoljavao da gostuje na drugim pozornicama i operskim kućama, zbog čega žali. Tvrdi da je naš ( bivše Jugoslavije) sistem školovanja operskih pjevača medju najboljim u svijetu što se potvrdjuje i u operskim kućama. “Nažalost danas promocija i reklama često znači više od kvalitetnog glasa”, primjećuje Katarina.
Katarina odmor u Herceg Novom provodi u “punjenju baterija”, ali radno pripremajući novu ulogu. Pred njom je, kako kaže, ljeto za uživanje.
/S.Kosić/