5.5 C
Kotor

Slušaj online radio

Ostrvo Svetog Jurja ili Svetog Đorđa nepristupačno široj javnosti – odmor samo za goste Subotičke biskupije

Bolno je da pojedinci i grupe ne mogu da posjete crkvu, da se pomole i zapale svijeću za pokoj svojih predaka, pokopanih na groblju crkve Sv. Jurja, kazao je don Srećko Majić

Sveti Đorđe – Sveti Juraj – foto Boka News

Ostrvo Svetog Jurja ili Svetog Đorđa, kod Perasta još uvijek uspijeva da sačuva mir jednog duhovnog svetilišta, odolijevajući masovnoj najezdi turista koji svakodnevno opsijedaju njegovog „susjeda” – otok Gospe od Škrpjela.

Duhovnim svetilištima, kakva su ova dva ostrva, mir i pripada, a od pokušaja da se približe brojne radoznalce unaprijed upozorava tabla na samoj obali s natpisom „Crkveni posjed. Pristup i kupanje dozvoljen samo za goste ostrva!”, kao i znak o zabrani priveza svim plovilima „osim čamaca Subotičke i Kotorske biskupije, kao i Župe Perast”, istaknut na kamenim bedemima. Na ostrvu se ima šta vidjeti – unutar crkve postoje 72 groba s natpisima i grbovima plemićkih porodica (Zmajevići, Brajkovići), a izvan crkve su grobovi onih koji su bili „manje poznati Peraštani“. Pretpostavlja se da su u grobu tik pored zida crkve pokopani legendarni Katica Kalfić i Ante Slović, peraški Romeo i Julija.

Ušli smo na ostrvo zahvaljujući don Srećku Majiću, peraškom župniku, koji bi, po starim pravilima, danas bio i „opat Svetoga Đorđa- Svetoga Jurja”, ali nije, s obzirom na to da je ostrvo po ugovoru iz 1959. godine dato na korišćenje Subotičkoj biskupiji. Dok ispred zidina zatičemo ronilačku opremu, kupače i goste koji se sunčaju na kamenju, unutra ih čeka lijepo uređeno dvorište sa kuhinjom i restoranom. U vanjskom dvorištu, gdje još stoje austrijski topovi iz 1860. godine, postavljeni su mali šatori za skromni smještaj sveštenika, a sa suprotne strane, u malom odjeljku je grobnica porodice Butorac.

–Na ostrvu od juna do početka septembra borave velečasni, sveštenici, opatice i članovi njihovih porodica i lica zaposlena u okviru Subotičke biskupije i srodnih sestrinskih bisupija sa teritorija Mađarske, Hrvatske, Rumunije, Slovačke, Ukrajine. Onu tu provode godišnji odmor, neki da bi poboljšali zdravstveno stanje, pogotovo onima koji žive u manastirima ovo je malo veća sloboda. Nema previše gostiju, mir i tišina su za svakoga obezbijeđeni, hrana je domaća, nastojimo da se u granicama mogućnosti osjećamo lijepo i prijatno. Od juna do septembra kroz odmaralište prođe oko 150 ljudi, smještajni kapaciteti su ograničeni, 19 postelja. Svi su zadovoljni, imamo više od 50 odsto naših gostiju koji su povratnici, vraćaju se svake godine na ovo mjesto i uvijek sa sobom dovode nove ljude, objasnio nam je Mihalj Pece, u ime Subotičke biskupije imenovan kao upravitelj -ekonom ostrva Sv. Đorđe. Ističe da turisti mogu da posjete crkvu Sv. Đorđa, to nije zabranjeno.

–Prije podne u vrijeme održavanja svetih misa svakog dana u 8 i u 10 sati, nedjeljom u 10 sati, prisustvo je dozvoljeno, ali popodne nije poželjno, zato što je to vrijeme odmora i ne želimo da nas uznemiravaju. Tu privatnost sveštenika moramo zaštititi, obezbijediti mir. Druga je priča ako neko želi da dođe da se kupa, sunča, onda opet štitimo privatnost sveštenika, opatica i članova njihovih porodica, jer ovo je crkveni posjed i nije javno kupalište. Kada nam najave grupe posjetilaca iz Muzeja grada Perasta, mogu slobodno da uđu, mi se tome prilagođavamo. Nema posjete kao na susjednom ostrvu- da pristanu čamcima, da njih 50 uđu- to ovdje ne funkcioniše tako, kaže Mihalj i dodaje da tokom zime ključeve ostavljaju kod prijatelja iz Perasta koji obilazi ostrvo, a oni krajem marta dođu da saniraju objekat.

–Bolno je da pojedinci i grupe ne mogu da posjete crkvu, da se pomole i zapale svijeću za pokoj svojih predaka, pokopanih na groblju crkve Sv. Jurja. Biskupi subotički i kotorski ugovorom bi mogli da taj prostor učine dostupnim, ako ne cijelo ostrvce, a ono bar crkvu, kaže don Srećko, objasnivši nam da su prvi stanovnici ovdje živjeli u doba carice Teute, a u doba Dioklecijana tu su takođe bila odbrambena utvrđenja. Prva crkva se pominje 809. godine, kada su benediktinci sa ostrva pozdravili brod koji je dovozio relikvije Svetoga Tripuna. Oko 1540. godine peraški župnik postaje opat Svetoga Đorđa- Jurja. Nakon velikog potresa 1667. godine kada je porušena stara crkva, sagrađena je ova današnja. U doba Napoleonove okupacije Boke kotorske, tu je bila vojna kasarna, a po odlasku Francuza dolaze Austrijanci do 1918. godine. Potom dolazi karitativna ustanova Crveni krst. Od Debelog brijega do Albanije nekada je bilo 30 muških i ženskih benediktinskih samostana, među njima i ovaj Svetog Đorđa, a danas skoro da ih i nema.

Boka Kotorska foto Boka News

–Poslije Drugog svjetskog rata, 1959. godine, pošto su crkva i stambeni prostor bili bez krova, administrator Kotorske biskupije je tada ponudio subotičkom biskupu da uzme ostrvce da ga obnovi svojim novcem i da ga koriste sveštenici, bogoslovi i đaci Subotičke biskupije. Ostrvo je dato na upravu 90 godina i po zakonu, nakon 100 godina, postaje njihovo vlasništvo. U početku je to lijepo funkcionisalo, svi koji su željeli, bili su dobrodošli, bilo je ranije i koncerata, izložbi, duhovnih večeri, ali poslednjih desetak godina ostrvo se pretvorilo u turističko odmaralište zatvorenog tipa. U novije vrijeme susrećemo se sa problemima da neki upravitelji ne dozvoljavaju posjetiocima da uđu na ostrvce, čak ni u crkvu, kaže don Srećko Majić.

Na biskupima je da rješavaju

–Prema dokumentima koje posjedujemo u okviru države Crne Gore, vlasnik i upravitelj Otoka Sv. Jurja je Kotorska biskupija, odnosno peraški župnik. Ostrvo niti je prodato, niti ima sudski potvrđenog ugovora o korištenju. Biskupija već radi na tome da se ostrvo valorizuje onako kako i zaslužuje. Bokelji su tolerantni i miroljubivi, želimo da se ovo riješi na miran i kulturan način, poručuje don Srećko. Mihalj Pece dodaje da će pitanje daljeg korišćenja ostrva „riješiti novi biskup subotički, kada uskoro bude imenovan i biskup Ilija Janjić,odnosno njegov naslednik“.

/M.D.Popović/

Najčitanije

rsojevka