Jubilarni 15. Crnogorski festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ otvoren je sinoć, na Međunarodni dan ljudskih prava, u KIC “Budo Tomović” u Podgorici, u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO), a otvaranje je obilježila dodjela nagrada za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma i projekcija filma “Novosadsko sjecanje”, autora Aleksandra Reljića.
Festival će ove, kao i prethodnih godina, pored Podgorice imati i paralelna izdanja u Beranama – 11. i 12. decembra u Gimnaziji „Panto Mališić“ i Centru za kulturu, kao i Kotoru, u kinu „Boka” i OŠ “Njegoš” – 12. i 13. decembra. Sve informacije o festivalu dostupne su na veb sajtu www.ubrzaj.me.
“Večeras obilježavamo 15 godina istrajnosti, budnosti, principijelnosti, trezvenosti, borbenosti i predanog rada da skrenemo pažnju na ono što nerijetko ostaje “ispod površine”, kazala je Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a. Pojasnila je da moto ovogodišnjeg Festivala poziva na suočavanje sa pričama koje se ne vide na prvi pogled i zanemarenim glasovima koji vape za pravom i pravdom. “Osobito je važno da zaronimo ispod površine u Crnoj Gori – državi koja se teško nosi sa izazovima trajuće tranzicije ka demokratskom društvu, državi krhkih institucija i pojedinaca koje vlast brzo i lako opija, državi u kojoj politička previranja i nerezistentnost na maligne strane uticaje donose ozbiljne prijetnje za njen građanski koncept. Ispod privida stabilnosti i ubrzanog puta ka EU, nalaze se slojevi nepravde, selektivnosti, korupcije i sistemskih slabosti koje ugrožavaju prava pojedinaca, ali i održivost naše zajednice. Zato je ključno držati se principa, boriti se za vrijednosti i pozivati na odgovornost, iako to zahtijeva odgovorne i teške, a i nepopularne odluke.”, istakla je ona.
“Ovakvi kulturni događaji nas podsjećaju nas na značaj ljudskog dostojanstva i podstiču da se aktivno zalažemo za bolje društvo”, kazao je predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, otvarajući 15. Festival UBRZAJ. On je ukazao i na neke od problema iz naše svakodnevnice. “Moramo nastaviti borbu za ljudska prava sve dok ne dođemo do trenutka kada ćemo sa sigurnošću moći reći da su djeca u našim školama zaštićena – od nasilja, diskriminacije i svake vrste nepravde. Kada naše majke, supruge i ćerke s povjerenjem budu pristupale zdravstvenim ustanovama u najvažnijim trenucima života, znajući da će dobiti stručnu i dostojanstvenu njegu. Kada naši doktori i medicinsko osoblje budu slobodni da obavljaju svoj plemeniti poziv bez fizičkih napada i prijetnji, a novinari bez straha i pritisaka da tragaju za istinom. Kada svaki građanin povjeruje da će se njegov glas čuti, a poziv za pomoć prepoznati. Samo tada možemo reći da smo izgradili zajednicu u kojoj ljudska prava nisu nedostižna, već sastavni dio života svakog od nas. Promjene neće doći lako, ali je ključno da sa njima započnemo već danas”, poručio je tom prilikom Milatović.
“Kada festival traje 15 godina na Balkanu i dalje uspijeva da puni sale, postigli ste stvarni uspjeh. Zato čestitke CGO-u i nastavite sa ovim vrlo važnim poslom”, kazao je Johan Satler, šef Delegacije EU u Crnoj Gori tokom otvaranja Festivala UBRZAJ. On je naglasio da EU nije samo ekonomska zajednica, već da u fokusu ima životne standarde i da, prije svega, predstavlja mirovni projekat u čijem srcu su ljudska prava. “Važno je braniti sva ljudska prava koja se ovih dana krše u mnogim ratnim sukobima pred kojima ne smijemo zatvoriti oči. Bitku za ljudska prava vodimo na mnogim frontovima – počev od donošenja bolje zakonske regulative, preko podrške organizacijama koje se bave ovim pitanjima, koristimo naš geopolitički uticaj, najveća smo humanitarna organizacija na svijetu i stavljamo ljudska prava u srž procesa proširenja za svaku buduću članicu EU”, poručio je Satler. “Koristimo i umjetnost, filmovi imaju moć da prevaziđu granice, govore srcima i inspirišu na akciju. I to je ono što večeras ovdje proslavljamo”, zaključio je on.
Ovogodišnje nagrada za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma pripale su Ljiljani Raičević, dugogodišnjoj aktivistkinji za ljudska i ženska prava, u kategoriji pojedinaca, i NVU Žene Bara, u kategoriji organizacija.
“Hvala vam što ste prepoznali važnost rada moje babike i što ste i na ovaj način podsjetili da njen trud nije zaboravljen iako više nije toliko aktivna u društvu. Ova nagrada znači mnogo – ne samo njoj, već i svima nama koji smo svjesni koliko je toga postigla. A sada želim da kažem mojoj babiki – hvala ti što si imala hrabrosti da se boriš za naša prava i to onda kada naše društvo nije bilo spremno za to. Hvala ti što si nam pokazala šta znači biti uporna, hrabra i uvijek na strani pravde. Mi smo beskrajno ponosni na sve što si postigla, ali najviše na to što si i dalje ista ona borkinja kakvu svi poznajemo. I zato u tvoje ime i u svoje poručujem – nastavljamo dalje i vidimo se u petak ispred Gimnazije!”, kazala je njena unuka Hana Raičević koja je sa porodicom primila nagradu u ime Ljiljane Raičević.
“Žene Bara su sanjalice boljeg žvota za svakog čovjeka u nevolji ma ko on bio. Skoro sedam godina stvaramo zlatni obruč empatije oko grada Bara. Mi smo one žene koje obuvaju, oblače, spremaju za školu, pomažu u liječenju, grade kuće, prihvataju novorođenčad, ispraćaju u starosti ostavljene i zaboravljenena vječni počinak u neki ljeoši i srećniji svijet”, kazala je Ljiljana Vujović, koja se obratila u ime NVU Žene Bara. Ona se podsjetila da je iz kuhinje ovih žena podijeljeno 330 hiljada toplih obroka, u doba kovida sašiveno i podijeljeni 10 hiljada maski, izgrađeno ili kupljeno šest stambenih objekata čime su mnogobrojna djeca prvi put usnila san o boljem životu spavajući na sopstvenom jastuku pod krovom toplog doma. “Trudimo se i trudićemo se da sačuvamo dostojanstvo i zaštitimo prava nesnađenom čovjeku. To su ljudi kojima posvećujemo ovu nagradu večeras, a ona je i znak da idemo dobrim putem i da na tom putu nijesmo same – i vi ste sa nama”, kazala je ona, ispred članica organizacije koje su takođe bile sa njom – Marije Radović, Bogdane Dašić, Snežane Kićović, Sonje Ličine, Ranke Kavaja, Jovane Marđokić, Nadežde Karsaeve, Aleksandre Gvozdenović Kosović i Marije Vujačić.
Nakon projekcije filma, obratio se reditelj filma “Novosadsko sjećanje” Aleksandar Reljić. “Novosadsko sjećanje je film o jezivom zločinu iz 1942. poznatom pod imenom Novosadska racija, ali govori o univerzalnom stradanju civila, suočavanju, kao i o današnjem bezobzirnom politikanstkom odnosu vladajućih elita prema svemu tome, jer su u stanju da, zarad jeftinih političkih saveza i poena, gaze po žrtvama. Ovo je još jedan film o kulturi sjećanja, ali i o istorijskom revizionizmu, kojem smo izloženi”, kazao je Reljić.
