“Vjeru u svoja četiri zida” naziv je perfomansa koji je održan danas u Kotoru organizaciji aktivistkinja ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje povodom Međunarodnog dana žena – 8. mart.
Performans je pratila pjesma Đorđa Balaševića “Samo da rata ne bude”. Perfomans je održan u sklopu 12. Osmomartovske konferencije, događaja kojeg u kontinuitetu Anima organizuje od 2009. godine.
Iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje “ANIMA” poručuju:
“Kao dugogodišnje feminističke i mirovne aktivistkinje zabrinute smo zbog katastrofalne situacije u društvu izazvane ne samo pandemijom kovid 19, koja dodatno usložnjava sve sfere života, već i neodgovornim ponašanjem donosioca odluka koje su od vitalnog interesa za zdravlje ljudi i njihovu sigurnost. U političkoj realnosti sve je prisutnije uključivanje i djelovanje vjerskih zajednica kao relevantnih političkih subjekata što povećava tenzije u društvu i pomijera fokus sa životnih pitanja i problema koje je nova Vlada dobila mandat da riješi, a ne da produbljuje. Decenijama akumulirana frustracija i agresija pojačava se i usmjerava na grupe koje nemaju moć, prije svega na manjine uključujući i žene.
Umjesto ozbiljnog razmatranja uvođenja seksualnog i rodnog obrazovanja u naš školski sistem, najavljuje se uvođenje vjerskog obrazovanja. Sekularni karakter države i društva time postaje sve upitniji. Ustav međutim i dalje propisuje da je Crna Gora sekularna država u kojoj je crkva odvojena od države. Sekularizam je uslov razvoja demokratskog, modernog društva zasnovanog na poštovanju ljudskih prava i ravnopravnosti i njegovo očuvanje smatramo svojom dužnošću.
Sve češće, intenzivnije i brutalnije nasilje nad ženama koje javno djeluju više nije samo izraz mizoginije i diskriminacije žena, već i njihove notorne instrumentalizacije sa ciljem izazivanja i poniženja političkih, vjerskih i nacionalnih protivnika. Glasovi kojima se afirmišu tradicionalne vrijednosti izraz su sve očitijeg vjerskog findamentalizma i upućuju na mogućnost ograničavanja i oduzimanja prava i sloboda ženama i manjinama.
Posledice divljanja ostrašćenih podjela mogu biti pogubne, što pokazuje i tortura nad LGBT aktivistom u Podgorici. Crna Gora od tog dana ne živi u miru. Mir nije samo odsustvo rata i ratnog nasilja, već i odsustvo straha od njih. Pozivamo sve političke aktere da, ako već nije kasno, naprave neophodni “zaokret“ od nacionalističkih i klerikalnih poteza i da zapaljivu retoriku zamijene odgovornošću, kako prema vlastitim predizbornim obećanjima, tako i prema izuzetno složenoj situaciji u kojoj se kao društvo nalazimo, kako bismo održali mir u ovoj zemlji”.
