Za 360. godišnjicu doseljenja Crnogoraca u Peroj, novosadske su The Frajle podarila mještanima i njihovim mnogobrojnim gostima fantastičnu koncertnu večer. Placa, gromača, okolne ulice i prilazi pod voltama – sve je to bilo dupkom ispunjeno publikom koja je kao u transu odslušala, otpjevala i otplesala niz numera koje su im priredile Frajle, odnosno Marija, Nataša, Jelena i Nevena, glasom i akustičnim gitarama te uz glazbenu kulisu Frajlera, pratećeg benda.
Đevojke iz snova
Frajle su izvele silan repertoar u svom stilu obrađenih hitova s prostora bivše Jugoslavije, pokrivši raspon od Balaševića i Bajage, preko Čolića, do Olivera, Josipe Lisac pa i Magazina. Naravno, sve su to i začinile svojim pjesmama, kao što je “Menjam dane”, možda i najupečatljivijom autorskom numerom, koju su izveli publici na bis. No, nije masa ovacijama nagrađivala samo njihove muzičke dosege – četiri dame, uhu i oku ugodne, prvenstveno su zabavljačice, tip izvođača stare škole koji zna uspostaviti kontakt s publikom, uvući je u interakciju i ispuniti pauze između pjesama pošalicama. Pritom i same pjesme prepakiraju, kabaretski izvrnu, upravo kao šlagvort tim dosjetkama. Tako je bilo i u Peroju, gdje su ispričale da su Frajle zapravo nastale u Crnoj Gori i to nakon što su se za koncert najavile kao Dream Girls, što su u Podgorici preveli kao Đevojke iz snova i privukli isključivo mušku publiku. Novo je ime moralo biti smišljeno odmah!
Ovacijama publike, gromoglasnim aplauzima i uglas otpjevanim pjesmama iz ’70-ih, ’80-ih i ’90-ih godina kulminirala je, dakle, ovogodišnja Perojska fešta. No, Miodrag Popović iz Društva perojskih Crnogoraca “Peroj 1657” satima prije koncerta najavio je kulturno-umjetnički dio programa riječima da sve ovo što se zbiva u Peroju nije samo obična pučka veselica.
– Dana 21. jula 1657. godine 14 porodica, 77 duša dovela je Venecija iz Crne Gore u Peroj, a sigurno nisu bježali od dobrog života. Dodijeljeno im je zemljište koje graniči s Fažanom, Maranom, Svetom Foškom i uvalom Marić – Perojcima na vijeke vjekova. I drugi su došli, ali naša je posebnost da smo donijeli i sačuvali drugačiju vjeru, pismo, običaje i govor. I danas govorimo kao što su naši đedovi govorili, imamo pismo, drugačije se molimo… I svih tih 360 godina s istarskim smo narodom dijelili dobro i zlo, poručio je Popović. Naveo je da je ovo 16. fešta, ali prva bez pokojne Nade Škoko, istaknute članice DPC-a, koja je držala tri kantuna svoje kuće, ali perojskog društva.
Još ne sviće
Perojce su za okruglu obljetnicu posjetili predstavnici prijateljskog Udruženja Crmničana iz Crne Gore predvođenog Slobodanom Pejanovićem te predstavnici pobratimljene Mjesne zajednice Jedinstvo iz Podgorice, crnogorskih zajednica i manjinskih organizacija u Hrvatskoj. Tako je to bila i prilika da domaćini, mali, mladi, ali i oni iskusniji na pozornici predstave što su sačuvali iz starog kraja. Pred brojnom publikom odigrali su niz kola i ispjevali niz pjesama, da bi program okončali upečatljivom “Još ne sviće rujna zora”. Prije toga nastupili su i gosti – zbor Zajednice Talijana Vodnjana, Nacionalna zajednica Crnogoraca iz Rijeke te KUD Pazin. Prethodno je otvorena i izložba “Zavičajni spomenar” u Domu na placi, postav koji čuva i predstavlja obiteljska blaga iz ostavštine starog sela.
Sudar titana
Perojska fešta nezamisliva je bez natjecanja u potezanju konopa, no kršnim je domaćinima, Konopaškom klubu Peroj, ove godine izmakao uspjeh. Pokazalo se da ima i kršnijih od njih, prvenstveno konopaši kluba iz Matulja koji su osvojili prvo mjesto. Druga je bila Učka, klub konopaša iz Cerovlja i Lupoglava, a treći Sv. Ivan iz Buzeta. Zašto su Perojci tek četvrti?
– Jer smo deboli! A nismo debeli, kroz smijeh nam je otkrio jedan od Perojaca. Domaćinima su, saznajemo, nedostajali najteži članovi, a kako se vidjelo, mnogi su od njih i znatno smršavjeli. Tehnike još ima, ali bez dovoljne težine, kaže, ne može se parirati titanima.
(Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA)
