Svi akteri, institucije i organizacije koje su direktno ili indirektno uključene u promišljanje problema očuvanja ulcinjske Solane slažu se u jednom – bez proizvodnje soli nema ni ekosistema kakvog poznajemo od kada je močvarni predio pretvoren u “slanu oranicu”.
Taj zajednički imenitelj ukazuje na svu kompleksnost stanja područja Solane koja se prostire na skoro 15 miliona kvadratnih metara površine: rješenje je jednostavno, ali teško ostvarivo budući da je firma u bankrotu, dugovi narasli kao planina, a što duže traje zastoj proizvodnje, to će više biti potrebno ulaganja da se oživi to jedinstveno područje od značaja za živi svijet.
Stanje na terenu
Nakon posljednje berbe soli 2013. godine i zastoja proizvodnje koji je uslijedio, prošle godine u avgustu brigu o održavanju Solane preuzelo je Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore na osnovu ugovora o zakupu sa AD Solana “Bajo Sekulić” u stečaju.
Donijet je program rada, definisane ključne oblasti čiju realizaciju nadgleda i Savjetodavno tijelo za Solanu sastavljeno od predstavnika državnih institucija i nevladinog sektora. Stalni članovi Savjetodavnog tijela su predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma, JP Nacionalni parkovi, Agencije za zaštitu životne sredine, opštine Ulcinj, TO Ulcinj, nevladine organizacije Centar za zaštitu ptica i Zeleni korak. U Nacionalnim parkovima ističu da je za unapređenje biodiverziteta Solane neophodan multidisciplinaran pristup zaštiti, valorizaciji i promociji prirodnih resursa.
“To, istovremeno, zahtijeva i koordinisan i kontinuiran rad svih ključnih institucija i organizacija koje se bave zaštitom prirode, čvrstu saradnju sa lokalnom upravom, turističkom organizacijom i lokalnim zajednicama, ali i značajna finansijska sredstva i ekspertsku podrška u pojedinim oblastima. O tome govori i iskustvo Krajinskog parka Sečoveljske solane koje smo skoro čuli na okruglom stolu organizovanom 25. maja u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma. Kako su naveli, bilo je potrebno 15 godina konstantnih ulaganja u infrastrukturu kako vodnog režima, tako i turističku, zatim ulaganja u zaštitu prirodnih i kulturnih vrijednosti uz kvalitetan marketing i promociju da bi danas ta solana bila profitabilna”, kažu u Nacionalnim parkovima.
Ističu da je proizvodnja soli jedna od posebnih aktivnosti usvojenog Programa rada za ulcinjsku solanu i u neposrednoj je vezi sa održivim korišćenjem i očuvanjem prirodnih resursa.
“Zbog toga je u planu analiza mogućnosti obnavljanja proizvodnje soli što uključuje izradu studije o mogućnosti proizvodnje kao i izradu biznis plana. Neophodno je sagledati mogućnosti proizvodnje soli kako sa ekonomskog tako i sa ekološkog aspekta”, saopšteno je Pobjedi iz JP Nacionalni parkovi.
Neutemeljene glasine
Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, nevladine organizacije koja je i članica Savjetodavnog tijela za Solanu, navode da već više od decenije zagovaraju zaštitu ovog područja, a od momenta prestanka proizvodnje soli i ponovno aktiviranje nekadašnjeg giganta.
“Rad CZIP-a na Solani u proteklih 15 godina, naša vizija tog prostora i posvećenost u angažovanju međunarodne zajednice, koja je i natjerala resorno ministarstvo da počne raditi svoj posao, govori u prilog činjenici da na Solani nema ptica bez soli i ljudi”, kazala je Jovana Janjušević iz CZIP-a.
Ona ističe da ulcinjska solana i buduća proizvodnja soli zahtijeva međusektorsku saradnju koja već duže izostaje.
“Svi akteri uključeni u proces zaštite Solane i ponovnog pokretanja soli bave se izuzetno iscrpljujućim sportom beskonačnog trčanja sa preprekama. Najčešće korišćen argument nadležnih, da se ne uhvate u koštac sa ključnim problemom Solane, jeste neodrživost proizvodnje soli usljed velike konkurencije na globalnom tržištu. Najbolji način za rješavanje problema pokretanja soli je upravo zaustavljanje neutemeljenih glasina o neodrživosti same proizvodnje. Takođe, potrebno je pravno regulisati promašenu privatizaciju i osuditi odgovorne za sistematsko uništavanje Solane”, kaže Janjušević.
Ona je naglasila da bi tek rješavanjem pitanja vlasništva, ispitivanjem odgovornosti svih učesnika u procesu privatizacije, pokretanjem proizvodnje soli, ulcinjska Solana povratila staru slavu, uposlila lokalno stanovništvo i vratila osjećajponosa Crnoj Gori.
“Proizvodnja soli jeste stvar javnog interesa, koji se bez zadrške daje i za veće ekonomski neisplative projekte, pa ne vidimo opravdanje zašto takav status ne bi imala i revitalizacija Solane”, smatra Janjušević.
Stečaj je realnost
Kako je Pobjedi saopštio Ognjen Jovović, stečajni upravnik firme AD Solana “Bajo Sekulić”, uvijek se proizvodnja soli može pokrenuti, ali kako vrijeme prolazi potrebno je više angažovanja jer priroda čini svoje. Jovović smatra da je ugovor o zakupu sa Nacionalnim parkovima dobro rješenje.
“Stvar je preuzela ozbiljna državna institucija koja ima iskustva. Istovremeno, taj ugovor produžava šanse za iznalaženje dugoročnog rješenja”, smatra Jovović.
Prema njegovim riječima, koje god rješenje u budućnosti da se definiše, jedna se stvar ne može prenebreći – stečaj i obaveze koje proističu iz njega, a temelje se na zakonu.
“Stečaj nije smetnja za razvojne projekte koji se baziraju na resursima Solane. Sa druge strane, Solana je otvorena za parnerski odnos i da resurse stavi na raspolaganje za projekte koji su u funkciji očuvanja, razvoja i unapređenja ovog područja i ukupnog ekosistema”, kazao je on.
Jovović navodi da je za rješenje problema Solane potrebno agažovanje različitih faktora, ali i uvažavanje činjenice da stečajni postupak nosi svoja pravila, da se temelji na zakonu i da ga nije moguće preskočiti, niti stavljati dodatni terete.
Produženje zakupa
Zakupac područja Solane, JP Nacionalni parkovi kažu da imaju izražen profesionalan motiv da upravljaju i nakon 28. avgusta, odnosno da produže ugovor o zakupu imovine “kao privremeni ili stalni upravljač i zaštitar prirodnog dobra ulcinjske solane”.
“Način upravljanja Solanom identičan je načinu upravljanja zaštićenim prirodnim područjima, u ovom slučaju nacionalnim parkovima, u svim oblastima stručne i fizičke zaštite. Nakon potpisivanja ugovora, JP NPCG je preduzelo mjere i radnje u skladu sa finansijskim mogućnostima, s ciljem unapređenja zaštite biodiverziteta – kontrola kvaliteta vode Port Milene i betonskog kanala Đerane, održavanje prostora Solane, upravljanje vodenim tokovima Solane, efikasna saradnja sa državnim institucijama u cilju sprečavanja i procesuiranja protivpravnih radnji, evidentiranje flore i vegetacije, stanje ihtiofaune u kanalima Solane, monitoring kolonijalnih vrsta ptica (gnjezdarica), monitoring karakterističnih vrsta ptica, utvrđivanje prisustva vidre – Lutra lutra. Inicirana je i zakonska zaštita stare upravne zgrade Solane “Bajo Sekulić” kao materijalnog kulturnog dobra i ribarenje kalimerama na Port Mileni kao nematerijalnog kulturnog dobra, koji su i prihvaćeni od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kažu u Nacionalnim parkovima.
Solana kao prekretnica
Za Dijanu Vučinić, komesarku Crnogorskog paviljona na 15. Bijenalu arhitekture u Veneciji, nema dileme da je predstavljanje rješenja sa različitim viđenjem budućnosti ulcinjske Solane doprinos dijalogu i prevazilaženju konflikta koji sobom nosi neminovni jaz između ekonomske održivosti postojećih kapaciteta za proizvodnju soli i, nesporno, ambijentalne i ornitološke važ- nosti ovog područja.
“Stava sam da za one koji su zaista otvoreni za konstruktivni dijalog naš projekat daje značajan doprinos. Činjenica je da smo projekat otvorili za sve aktere, za sve zainteresovane, sa iskrenom namjerom da sve prijedloge i mišljenja uzmemo u obzir”, kazala je Vučinić u razgovoru za Pobjedu.
Prema njenim riječima, o tome govori i simpozijum “Reporting from Montenegro”, koji je održan u Veneciji, na kojem su bili prisutni ne samo autori i kustosi, već i stručnjaci iz oblasti pejzažne arhitekture i zaštite prirode, stručnjaci za postindustrijsko nasljeđe, eksperti za analizu i rješavanje konflikta, predstavnici NVO sektora koji se bavi zaštitom ptica iz Crne Gore i Evrope i mi iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.
(Pobjeda)
