Antički grad Bari čuva zemne ostatke jednog od najpoznatijih svetaca kršćanstva. Nadgrobni mu je spomenik prelijepa i veličanstvena (splendidissima ac magnifica) bazilika Bogu i svetom Nikoli posvećena. Grad se nalazi na raskrižju istočnog Mediterana i Europe. Stjecište je morskih i zemaljskih hodočasničkih puteva, koji su u srednjem vijeku vodili u Jeruzalem i Santiago de Compostela. Ovaj grad od 1087. godine čuvar je groba sv. Nikole, kojega zapadna Crkva naziva praesul immensae largitatis– biskup dobročinitelj. Poradi sukoba Bara i Dubrovnika za metropolitansko prvenstvo, Kotor se svojevoljno podvrgnuo jurisdikciji metropolite u Bariju i od 1172. godine, uz kraće prekide, do 1828. godine ostao u sastavu tog značajnog crkvenog središta. Godine 1328. dolazi do sukoba Pape i nadbiskupa Barija radi prava potvrđivanja izbora kotorskog biskupa (Gerardo Cioffari, Storia di Bari medioevale, Bari, 1998., str. 213).
Poradi ovih razloga nije čudo zašto je u Kotoru, pa i u Boki, bio neobično jako razvijen kult prema sv. Nikoli.
Kotor je imao njemu u čast pet posvećenih crkava.
Najstarija poznata crkva sv. Nikole od vrtova (dei horti) nalazila se na Zlatnim njivama prema Dobroti, toponim Mišulić, poznate brodograditeljske obitelji. Spominje se 1289. godine (Smičiklas, Codex diplomaticus VI, 675; Ivo Stjepčević, Katedrala svetog Tripuna, str. 60 br. 30; str. 92. bilj. 259, str. 99. bilj 359). Crkvu je izgradila i dotirala poznata plemićka kotorska obitelj Tripa Drago. Kasnije ta je crkva predana na korištenje franjevačkom redu sv. Bernarda.
Crkva je od velikog značaja za Bokeljsku Mornaricu, srednjovjekovnu bratovštinu pomoraca, zvanu Pobožna zajednica kotorskih pomoraca (Pia sodalitas naviculatorum Catharensium). Prvi spomen ove bratovštine je iz 1353. godine (Illyricum sacrum, VI, 449).
Druga je crkva sv. Nikole sa samostanom iz XIV. stoljeća u arhivskim izvorima nazivana od Rijeke (de flumine) a nalazila se također van zidina, na Tabačini, kod lokaliteta Patiana, blizu izvora Škurde. Izgrađena je 1344. godine od strane Nikole Buća, a porušena je prije napada Hajredina Barbarosse.6.in u prvoj polovici XVI. stoljeća.
Treća crkva sv. Nikole je isto iz XIV. stoljeća, izgrađena u gradu (incivitate). Podigao ju je Tripo Buća 1353. godine a dotirala je njegova žena Belka oporukom iz 1353. godine. I ta je crkva vezana za bratovštinu Bokeljske mornarice. Ona je 1453. godine bila predana Bratovštini mornara, nalazila se na trgu kod plemićke palače Pima i danas se u kafe baru Cesare mogu vidjeti njeni ostaci. Kada u XIX. stoljeću bratovština biva ukinuta, njen glavni oltar prenesen je u crkvu Gospe od Zdravlja a zvono i danas tuče ure na gradskom satu.
Četvrta crkva u čast sv. Nikole sagrađena je u gradu zajedno sa samostanom dominikanaca 1540. godine. Godine 1808. Francuzi je daju na uporabu pravoslavnima. Ova je crkva bila najveća i najbogatija poslije katedrale sv. Tripuna. Stradala je u požaru 1896. godine.
Peta crkva sv. Nikole podignuta je na istom mjestu gdje je ranije izgorjela dominikanska crkva, a gotovo u cijelosti je zadužbina Habsburške monarhije, koji su za njenu izgradnju priložili 100.000 zlatnih kruna, što je ekvivalent 30 kilograma zlata. Novu crkvu je projektirao arhitekt Ćiril Iveković i građena je od 1902. do 1909. godine. Bila je sjedište eparhije Bokokotorsko-dubrovačke i Spičanske.
/Don Anton Belan/
