Radost življenja kroz majčinstvo, ples i trčanje
Brdska trka “Boka Bay Trail”, staza “Blue Course” na 34 kilometra, za 33-godišnju Petru Raičević iz Kotora bila je tehnički najzahtjevnija, pravi životni izazov koji je sa uspjehom savladala. Krševitu stazu od Perasta preko Vranovoga brda, sela Kljavići u zaleđu Orahovca, zatim kroz Vališta, Male Zalaze, Luku, Prevoj i Krstac, preko Žanjevoga dola do Kotora, Petra je prešla za šest sati i 46 minuta i ostvarila sjajan rezultat – treća u svojoj kategoriji, a četvrta u ukupnom plasmanu brdskog trčanja za žene. Ova mlada žena, prije svega strastvena ljubiteljka prirode, uz to i uzorna majka, s ljubavlju uspješno povezuje rekreativno trčanje, igru salse (kubanskog plesa) i rad sa turistima kao vodičkinja, gdje ima priliku da i profesionalno predstavi prirodne ljepote i kulturno naslijeđe Boke Kotorske i Crne Gore.
-Ova trka za mene je bila metafora suštine života – koliko god bio težak teren, nastavljala sam dalje. Slično je i u stvarnom životu, zar ne? Bila je to staza koja je pričala i priču o prirodnim ljepotama Boke Kotorske, kaže Petra za Boka News.
Smatra da je učešće takmičara iz raznih krajeva svijeta u trci doprinjelo poboljšanju kvaliteta turističke ponude Crne Gore. Napominje da jako dugo planinari sa društvom iz PK “Vjeverica” iz Kotora, gdje je stekla mnogo dragih prijatelja. Među njima je i Dubravka Raić iz Herceg Novog, koja je Petrin uzor u trčanju, s obzirom da i u sedmoj deceniji života aktivno trči zajedno sa suprugom Lazarom i na trkama ostvaruje zapažene rezultate. Kaže u šali Petra da njena ljubav za planinu ima veze sa genima koje “vuče” sa Durmitora, a iz pješačenja planinarskim stazama prije par godina proisteklo je i trčanje istim.
-Prije tačno godinu moja drugarica i ja smo se prijavile na trku kroz naš čarobni Vrmac, gdje sam osvojila treće mjesto i tu mi se cijeli koncept planinarskog trčanja jako svidio. Učestvovala sam na brojim trkama među kojima su “Boka Bay Trail”, “Bjelasica Ultra Trail”, “Kotor Vertical Extreme”, “Kotorska Skalinada” i svaka od navedenih trka imala je posebnu draž, naglašava Petra. A zapravo je sve krenulo iz plesa, njene ljubavi od rane mladosti.
-Plesom se bavim jako dugo. Imamo naše udruženje i jedno dvadesetak entuzijasta koji dijele istu ljubav prema salsi kao ja. Salsa je radost, dok plešem ovu vrstu karipskog plesa, ja sam najsrećnija osoba na svijetu. Zahvaljujući salsi sam upoznala mnogo divnih ljudi, koji su mi sada prijatelji za cijeli život. Okupljamo se subotom i nedjeljom u 20 sati u Domu kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi, kaže Petra, koja je ovoj igri dodala i plemenitu notu. Plešući salsu na Pinama prošle godine u jednoj humanitarnoj akciji, ona i njeni prijatelji/ce – grupa entuzijasta iz Tivta, sakupili su oko 400 eura za liječenje dječaka Feđe.
Za sebe kaže da je prije svega i iznad svega majka – u braku je i zajedno sa suprugom podiže trogodišnju kćer.
-Najviše sam posvećena kćerci Luciji, ali nastojim da odvojim vrijeme i za trčanje što je ponekad samo sat vremena dnevno. Nedavno je djevojčica uzela moj pehar sa trke i rekla: “Mama je osvojila pehar jer je trčala”, tako da kod nje već postoje osnove da se bavi nekim sportom, trčanjem, šta god odabere. Nadam se da ću je usmjeriti na pravi životni put i da ću je naučiti istinskim životnim vrijednostima. Biti roditelj je ogromna odgovornost jer djeca su naša budućnost. Moja sreća podrazumjeva unutrašnji mir, a ja ga nalazim u ljubavi za kćerku, ljudima sa kojima dijelim ista interesovanja i u aktivnostima kojima se s ljubavlju posvećujem, ističe Raičević.
Po struci diplomirani turizmolog, a po profesiji turistički vodič, Petra je nedavno dobila prvu nagradu za najbolje osmišljenu turu nevalorizovanih područja u Crnoj Gori, na konkursu Nacionalne Turističke Organizacije.
– To je moj veliki uspjeh, jer je moja kreativnost došla do izražaja. Mnogo volim da radim sa ljudima iz raznih krajeva svijeta. Savremeni turista danas traži autentični doživljaj, pored svih kulturnih i prirodnih blaga koje Crna Gora ima – njih najviše zanima kako se živi ovdje i jesmo li zadovoljni trenutnom situacijom, primjećuje Petra, koja skoro svakodnevno ima intenzivan radni program.
Od vrtića do Vrmca, pa na salsu
-Jutros sam ostavila Luciju u vrtić, istrčala na Vrmac do vrha Sv. Ilije, vratila se, istuširala se, pokupila ćerku iz vrtića, uspavala je, došao je moj brat i preuzeo je, a ja sam zatim odradila turu, sve do sad. Vraćam se kući, malo odmaram i zatim idem u Lastvu na časove salse, koji će trajati do 22 sata, opisuje uz široki osmijeh šarmantna Petra kako izgleda jedan njen uobičajeni dan.
/M.D.Popović/
