Članovi Planinarskog kluba “Subra” skreću pažnju javnosti na cistjernu sa lažnim svodom, još jedan primjer zaboravljenog graditeljskog nasljeđa bokeljskog zaleđa koji se nalazi na spoju nekadašnjih katuna, na lokalitetu Žukovica na Orjenu.
Široj javnosti to je potpuno nepoznato graditeljsko djelo koje svojom pojavom zbunjuje slučajne posjetioce. Na prvi pogled teško je odrediti šta je to iskrslo pred nama. Očigledno je da je djelo ljudskih ruku, ali tek pomnije proučavanje otkriva namjenu i neobičnu tehniku podizanja ovog zdanja.
Radi se o cistjerni za kišnicu, a ono po čemu se ističe je njen nadzemni dio oblika kupe nasložene od kamena, visoke gotovo 3 metra. Maleni ulaz u dnu kupe je ustvari otvor za zahvatanje vode iz podzemnog spremnika okrugle osnove, oblika širokog bunara, zidanog u kamenu i oblijepljenog vodonepropusnim malterom (ili nečim sličnim), navodi clan PK “Subra” dipl. arheolog Željko Starčević.
-Po podacima koje sam do sada sakupio, cistjerna je zidana sredinom druge polovine 19. vijeka, a sazdao ju je Kruševičanin Gajo Todora Murišić i to ne iz kog drugog razloga, no iz nevolje – nedostatka betona. Naime, u to vrijeme beton je bio rijedak i skup gost u Boki i njenom zaleđu. Doduše, Austrougarska ga tih decenija uvodi u svoje fortifikacije, ali još uvijek nije bio pristupačan običnom čovjeku za ličnu upotrebu. Tjeran nevoljom, Murišić je podigao kameni svod „nasuvo”, bez upotrebe vezivnog materijala i to u rijetkoj tehnici nepravog ili lažnog svoda, zbog čega je umjesto kupole dobio ovaj izduženi oblik. U ovoj varijanti kamen se slaže stepenasto, bez ikakve upotrebe podupirača. Takav način gradnje dosta je rijedak i dio je tradicionalnog narodnog graditeljstva. Zasvođene kućice i cistjerne sa lažnim svodom srećemo duž istočnojadranske obale, počevši skroz od Istre na sjeveru. Za sada ostaje nepoznanica odakle je Gajo naučio ovaj tip gradnje, budući da ne znam za slični objekat u Boki, izuzev daleko skromnijeg bunara u napuštenom selu Vališta, u planinskom zaleđu Ljute, na samoj granici Boke i stare Crne Gore.
Krov cistjerne na Žukovici je namjerno propustan, jer je bilo neophodno obezbijediti da kiša prolazeći kroz njega puni podzemni rezervoar. Zbog tog zadatka je i čitava kupa dosta tankih zidova kroz koje na mjestima upadaju tanki sunčevi zraci obasjavajući unutrašnjost. Cistjerna sa lažnim svodom na Žukovici još uvijek je u upotrebi, doduše, za žedna stada sve manje, ali planinari, lovci i ostali ljubitelji prirode rado je koriste u, inače, bezvodnome Orjenu. Nalazi se na 40-ak minuta hoda od Vrbanja, na markiranoj planinarskoj stazi za Subru. Mjesto je kao stvoreno za predah u hladu bukava, a sa veličanstvenim pogledom na Subrin amfiteatar (Markov koš) – najzanimljiviji detalj primorskih Dinarida,-rekao je Starčević. On dodaje da se u blizini cistijerne nalazi I jedna od rijetkih orjenskih koliba koja je još pod krovom a sve to zajedno nedvosmisleno pokazuje da je to -mjesto potencijalna turistička atrakcija hercegnovskog zaleđa i da bi je kao takvu trebalo isticati, ali i zaštiti od propadanja.
-Cistjerna je uvelike nadživjela svoga graditelja, ali red je da sada i mi učinimo nešto da ostane sačuvana u ovakvom obliku. Da je bliže asfaltu, ona bi već ko zna od kada dobila betonsku ploču, a mi bismo izgubili ovaj dragulj narodnog graditeljstva. Vrbanj je blizu, praktično „pod nogu” i ne bi bio problem uz dobro osmišljen program omogućiti turistima – pješacima da uživaju u ovom jedinstvenom kutku Orjena i njegovoj isprepletenosti tradicionalnog antropogenog pejzaža i netaknute prirode. U tom cilju, Planinarski klub „Subra” planira da u narednim danima podnese zvanični predlog opštini Herceg Novi da (makar samo) cistjernu na Žukovici stavi pod neki vid zaštite – kazao je član PK”Subra” arheolog Željko Starčević.
