Ovo je jedan od načina kako umjetnost može da se prilagodi potrebama i tekovinama modernog čovjeka, da knjiga bude interesantna i milenijalcima, kaže autorka za Boka News.
Knjiga “Neću Romea hoću tebe” autorke Tatjane Ćalasan donosi ljubiteljima poezije pregršt dopadljivih pjesama koje lako ulaze u uho, nudeći im spektar osjećanja od strasti i ljubavi do smiraja i zrelosti, natopljenih “voćkastim ukusima” jagode, višnje, dunje i narandže, po kojima je autorka nazvala odjeljke ove zbirke i u njih smjestila pitke fragmente svoje baršunaste duše. Ali, Tatjanine pjesme ne samo da mogu da se čitaju, nego se mogu na Youtube-u slušati i gledati u digitalnoj formi – tim od trideset umjetnika je na 210 strana stvorio audio-vizuelnu zbirku od 82 pjesme, od kojih je svaka pročitana i obrađena u formi videa.
Za razliku od zbirke “Gramofon na jednu noć”, koju je Tatjana Ćalasan predstavila 2021. godine u okviru KotorArta, gdje su pjesme obilježene brojevima, u ovoj zbirci one imaju svoje naslove. Na kraju svake pjesme autorka ukazuje da je to odlomak/fragment istrgnut iz nekog šireg i jačeg emocionalnog doživljaja.
-Tatjanina poezija dobila je širok odjek upravo zbog njene interkulturalnosti i multimedijalnosti, ona koristi sve nove tehnologije, koristi sva preimućstva digitalnog doba, digitalne promocije, a opet sve to radi na jedan autentičan i krajnje personalizovan način, istakla je recenzentkinja prof. dr Tatjana Jovović, predstavljajući ovu zbirku u Kulturnom centru „Nikola Đurković“ u Kotoru. Objavljivanje djela podržali su Ministarstvo kulture i medija, Muzički centar Crne Gore, Grawe Crna Gora i “Archifokus”.
Publici u Kotoru priznaje da je muzika njena najveće nadahnuće, da voli djela Enija Morikonea, da obožava da “lakrdija” i da stvara kroz šegu i šalu, a u razgovoru za Boka News autorka otkriva zašto je ovoj zbirci dala taj naslov i zašto ne želi Romea, već „tebe“, šta donosi zrelost, ko je “tim snova” sa kojim stvara umjetnost…
Sudeći po naslovu zbirke, prednost dajete stvarnom životu, čovjeku od krvi i mesa u odnosu na neke idealizirane, romantizovane, virtuelne likove…
-U Vašoj konstataciji je dio i moga odgovora. To je namjera, moja želja, potreba i zrelost. Idealizacija je potrebna, primamljiva je, ljudska takođe, zna da zavede i da životu radost, motivaciju i energiju, posebno dok si mnogo, mnogo mlađi. Bez nje možda ne bi nastale najljepše ljubavne priče, a i prijateljske, zašto ne. Zrelost, međutim, donosi i susret realnog i imaginarnog, moju potrebu da vidim stvari jasno, bez umotavanja. Istina zna biti bolna, ali je okrepljujuća i dobronamjerna učiteljica.
Knjiga je neobična i po QR-kodu kojim čitalac ima pristup audio i video verziji Vaše zbirke. Da li je to način da sadržaj knjige učinite prijemčivijimiI mladim generacijama digitalnog doba?
-Posebno smo ponosni svi mi koji smo na njoj radili, jer smo se potrudili da spojimo ono što moderne tehnologije nude (a nude obilje) u saradnji sa nevještačkim inteligentnim bićem. Audio-vizuelna verzija knjige je želja da knjigu učinimo dostupnijom svim mogućim osobama, koje iz brojnih razloga nisu u mogućnosti da čitaju sa papira. To je korak s vremenom, takođe. Jasno nam je svima da nam je vrijeme i te kako važan resurs, koji treba da naučimo da štedimo i posebno cijenimo. Upravo je ovo jedan od načina kako umjetnost može da se prilagodi potrebama i tekovinama modernog čovjeka, da knjiga bude interesantna i milenijalcima, koji se uglavnom prvo vezuju za vizuelno. A Romeo nudi i to.
Ko čini taj “tim snova”, koji je stvarao zajedno sa Vama?
-Volim da kažem da su mojim riječima dali svoj glas i posebnu dušu: Julija Milačić Petrović Njegoš, Branka Femić, Jovana Brnović i Slavko Kalezić. Produkciju i montažu su vrijedno završili Slavko Kalezić i Mladen Nikčević. Muziku je komponovao Marko Drežnjak iz Novog Sada, a za video-produkciju je odgovorna izuzetna Tina Kuzman. Dizajn je radila moja srodna i estetska duša, kao i za Gramofon: Aleksandar Miličić. I plejada recenzenata, autora utisaka, spoljnih saradnica. Prava radionica individualaca, gdje je svako mogao da da svoj maksimum. I dao je, sigurna sam.
Poezijom ste povezali vremena prošla i ovo sadašnje, uvezali ste prostore- Bosnu, Pivu, Vojvodinu,.Dalmaciju i kroz stih ponudili raskoš ukusa, boja, mirisa. Odakle sve to dolazi, taj predivan spoj, preplet, bogatstvo izraza?
-To su predjeli ili mjesta gdje sam živjela, boravila, stekla prijateljstva, sazrijevala, gradila i kvarila odnose, jednostavo: mjesta koja su me istinski obilježila, a i dalje obilježavaju. Jezik koji sam tamo slušala ili učila je sastavni dio mog jezičkog kapitala, neraskidivi dio mene i ne želim da ga se odreknem, pa i zašto bih? Samo je tako, neodricanjem: bogat i autentičan.
Kakva je sličnost, ako postoji, sa Vašom prethodnom zbirkom „Gramofon na jednu noć“?
-Recimo da je Romeo zreliji nastavak Gramofona. Recimo da sam zadržala nešto iz strukture i načina i izraza. I dizajner, moj mađioničar, je isti. Njega nemam namjeru da mijenjam.
Neostvarena operska pjevačica, umjetnica u duši, a u praksi radite u prosvjeti. Kakav je položaj pisaca, pjesnika kod nas?
-Uh, tema koja traži vijećanje danima. Pokušaću najkraće: Nezavidna za kreatore a čudesno plodna i mnogopružajuća za publiku. Pravi imaginarujum raznolikosti, koje društvo često i ne vidi.
Šta mislite o „ženskom pismu“?
-Ne razmišljam o njemu. Ne volim da dijelim pisma na bilo kakve, osim: univerzalno.
Šta za Vas znači ova promocija u Kotoru, druga nakon Podgorice?
-Kotor je grad koji je prvi prigrlio moj Gramofon i to mu nikada neću zaboraviti. Poslije promocije Romea u Podgorici Kotor je po prirodnom slijedu srca sljedeća stanica bio. Volim da dijelim emocije sa Kotoranima. Ovdje prosto klija raskošna melanholija i inspiracija, nemoguća za ne osjetiti i zato me privlači. Taj spoj mora, kamena i planine u jednom pogledu je malo gdje takav.
Kakav je prijem čitalačke publike do sada, komentari?
-Komentari su, barem oni koji stižu do mene: slični komentarima za Gramofon, meni vrlo melemni, oplemenjujući i siguran putokaz da je dobro što sam se odvažila i krenula i ovim putem.
Planovi?
-Prava turneja, kako nam dolikuje i kako sam saradnicima i sebi obećala. Jedva čekam, a jesen je naša: malo po Crnoj Gori, više van nje.
/M.D.P./
