U nesvakidašnmjem ambijentu – na brodu „Katica“ u akvatorijumu kod ostrva kod Gospe od Škrpjela, pod zvjezdanim nebom, promovisana je zbirka poezuije „Crta na dlanu“ dr Vande Babić, Tivćanke koja živi i radi u Zadru kao profesorica kroatistike na tamošnjem Univerzitetu.
Promociju njene zbirke koju su ilustrovali poznati crnogorski likovni umjetnik Dimitrije Popović i njegova supruga Jagoda, priredio je Centar za kuturu Tivat u sklopu Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”.
Direktor CZK Tivat profesor Neven Staničić istakao je da je Vnada Babić vrlo specifična pjesnikinja zahvaljujući spletu svog jedinssvenog karaktera i stručnoj vokaciji dame od nauke.
“Dakle, potpuno samosvojesna svoje proživljene intimnosti i naše opšte ravnodušnosti spram nje, Vanda spaja ta dva svijeta u jedno, postigavši svojim pjesmama da taj spoj postane opšte mjesto. Malo je pjesnika koji su to uspjeli i malo je ljudi koji su sebi kadri priznati da njihova intima može, al ne mora ništa da znači. A ona je ponudila svjesna šta sve to može da proizvede.“ – istakao je Staničić.
Novinar, puiblicista i pjesnik Dragan Popadić je naglasio da poezuju Vande Babić prvenstveno karakteriše nježnost.
“U ovom surovom, grubom i hladnom svijetu svima je teško, pjesnicima ponajviše. Otuda ne može a da vas ne uzbudi nježnost u poruci pjesnikinje Vande Babić. Kao da je pjesnikinja pogodila naše misli i želje, a nismo ih znali tako lijepo iskazati. Oko nas je mnogo tuge, mnogo suza a pjesnikinja poručuje: „Ne da se suza pretvoriti u riječ, Ne da se tuga pretvoriti u pjesmu“. Otvara se i pitanje moći, odnosno nemoći riječi. Koliko su riječi uopšte sposobne da iskažu naša osjećanja. Riječi su nesavršene. Da bismo shvatili današnji svijet, služimo se jezikom koji je ustanovljen za jučerašnji svijet. Cijela ova zbirka odiše ljubavlju. Jer nakon svega ostaje Vjera, Nada i Ljubav – to troje. Al, najvažnija je ljubav – tako je pjevao još Sveti Pavle, a to poručuje i ova zbirka.”- istakao je Popadić.
Istakavši da je ovu zbirku imao prilike čitati jopšdok je bila u rukopisu i da je ona na njega ostavila snažan utisac, književnik Miraš Martinović je poručio da su “najbolje one pjesme koje se pišu iz potrebe, koje su duboki proizvod trenutka, a samim tim i garantovana vječnost.”
“Sve pjesme iz “Crte na dlanu” zapravo su su jasne kao crta na dlanu, osobene kao ta linija koja je kod svakog drugačija. Vanda Babić je ovim pjesmama je mjerila trenutke svog života, one najdublje i najupečatljivije, ali i one neobavezne koje svi ljudi proživljavaju, ali ih ne osjete na način kako to čine pjesnici i ne ostave trag na njima. Pjesme Vande Babić su tragovi života, duboki tragovi koji su ostavili otiske na njenoj duši, pisane kao svakodnevica za vječnost. Iskreno, zato dubinske. Kao gnome urezane u vrijeme, u kamen.”- istakao je Martinović.
Osvrćući se na neuobičajeni ambijent u kome se održava promocija, slikar Dimitrije Popović je naglasio da je “more dojilja umjetnosti”.
“To mi se upravo čini kod Vande, da je taj uticaj mora i Boke bilo njeno izvorište. To je oblikovalo ljepotu njene poezije. Supruga i ja smo dobili zadatak, koji smo sa zadovoljstvom prihvatili, da likovno obogatimo zbirku. To je bio izazov, iako ne volim riječ ilustracija. Ne možete ilustrirati napisano. Razmišljajući kako likovno oblikovati Vandine stihove, supruga i ja smo likovno artikulirali ono što smo osjećali da ti stihovi govore, i kako djeluju na nas. Korice su lična karta knjige. Razmišljao sam na koji način tu crtu na dlanu da oblikujem. Smatrao sma da ta šaka mora biti otvorena, iskrena, sa tom lijepom renesansnom glavom, likom. Preko te ruke je ta crta na dlanu. To je istovremeno i oznaka sudbine umjetnika, književnika, strast i ljepota, ali i rez, nešto što život određuje kao jednu manje lijepu dimenziju. I to je ono što poeziju čini posebno zanimljvom, da taj život čini podnošljivim.”- zaključio je Popović.
Sama pjesnikinja Vanda Babić istakla je svoju neraskidivu privrženost zavičaju –Boki i Tivtu kojima se uvijek sa radošću vraća.
“Umjetnost je ono što nas podsjeća koliko smo prolazni i u tome koliko smo snažni i koliko nas ima i kad nas nema i kad nas ne bude. Uronjeno u bojama ljubavi, upravo je to ono što nam je činiti. Dijeliti se u milion ljepota, zagrljaja, dobrih želja. Onog drugog, zavisti i jala ima i previše.“ – rekla je Vanda Babić.
Stihove iz njene zbirke “Crta na dlanu” nadahnuto je govorila Jelena Božović.
