18.4 C
Kotor

Slušaj online radio

Ponte su za neke „javno dobro“, a za druge privatna svojina – država mora riješiti problem

Problem vlasništva i načina korišćenja ponti i mandraća u Boki Kotorskoj koji posljednjjih godina eskalira, jedan je od potencijalno, najsloženijih koje država Crna Gora mora da riješi.

Pokazuju to i rezultati online ankete “Čije su ponte i mandraći” koju je Boka News sproveo u sklopu projekta “Boka News za čitaoce, čitaoci za Boka News” jer je i ona potvrdila da je na najvrjednijem dijelu teritorije Crne Gore – njenom obalnom rubu, izuzetno teško pomiriti sve interese, ali i zaštititi vjekovni način života lokalnog stanovništva koji je danas izložen ogromnom pritisku ekonomske “valorizacije” i globalizacije.

Najgore u svemu je to što država nema konzistentu politiku i jedinstven odnos prema svim zainteresovanim stranama, pa dok se staromještanima osporava vlasništvo nad njihovim kućnim dvorištima na obali i mandraćima koje su im djedovi gradili ispred vjekovima starih kuća, država omogućava tajkunima i bogatašima koji mogu izdvojiti po nekoliko miliona eura za luksuznu obalnu vilu, npr. u kompleksu Portonovi, da bez problema uživaju u “svom komadu” privatizovane bokeljske obale koji je dostupan samo njima.

Na pitanje da li bi ponte, pristaništa i plaže trebale bi biti dostupne za korištenje svim građanima, 91% anketiranih odgovorilo je potvrdno, a njih samo 9 odsto je protiv toga. Nešto preko dvije tećine ispitanika, odnosno njih 68%, smatra da građanima i turistima mora biti omogućen pristup pontama i mandraćima u Bokokotorskom zalivu, pa čak i onima koji su prema katastru u vlasništvu privatnih lica. Na isto pitanje negativno je odgovorilo 32% anketiranih.

Čak 90% ispitanika, indirektno se protivi u skorije vrijeme izraženoj praksi ne-rušenja, već naknadne leglizacije “na divlje” izgrađenih novih ponti. Naime, devet desetina svih anketiranih, na pitanje da li država Crna Gora upisom u katastar legalizuje divlje napravljene ponte i time na direktan način utiče na stvaranje ograđenih privatnih kupališta, odgovorilo je potvrdno. Sa tom konstatacijom se ne slaže samo 10% anketiranih.

Ponte u Boki – Rose – foto čitaoci

Boka News raspolaže konkretnim podacima koji dokazuju potpuno nejednak odnos države prema sopstvenim građanima kada je ova problematika u pitanju. Na primjer, katastarska parcela-dvorište pred starom kamenom kućom na obali jednog mještanina, u katastru je bez problema upisana kao njegova privatna svojina, dok isto to dvorište ispred susjedne kuće, drugi staromještanin već godinama ne može zvanično upisati kao svojinu, već je on zvanično, samo korisnik državnog vlasništva – morske obale koja je, zapravo, dvorište njegove kuće stare preko 200 godina. Gore navedeni primjer do sada nije mogao biti riješen redovnim putem kroz upravni postupak pred Upravom za nekretnine iako čovjek čije je dvorište država upisala na sebe, pozivajući se na Zakon o morskom dobru iz 1992, do danas od te iste Uprave za nekretnine nije dobio nikakav odgovor na jednostavno pitanje da mu se pokaže pojedinačni pravni akt – Rješenje o ekspriopijaciji, kojim je  država Crna Gora ikada oduzela njegovu privatnu imovinu na obali, a koju su priznavale i oko nje probleme nisu pravile sve prethodne države koje su upravljale Bokom – od Austro-Ugarske, preko Kraljevine do čak i socijalističke Jugoslavije.

Sa druge strane, Boka News raspolaže podacima o drugim slučajevima gdje su stara mula i mandraći koje su prije stotinjak godina gradili mještani, danas upisani kao privatna svojina njihovih potomaka. Niko od tih ljudi danas, iako su ponta i mandrać njihova privatna svojina, ne brani drugim mještanima i turistima da prustupe na njih ili da se ovdje kupaju i sunčaju, upravo poštujući zakonsku odredbu da je morsko dobro javno dobro i da mora biti dostupno svima. Takvi stari mandraći i danas se od strane mještana, koriste u skladu sa običajnim pravom i u njima svoje barke drže potomci porodica koje su mandraće i gradile, pa tu problema nema.

Problemi i sukobi nastaju sa mandraćima i pontama koje država izdaje u zakup, kao što je to danas manje-više, slučaj sa svim nekadašnjim javnim mulima i pristaništima po Boki koje su gradile Austrija ili dvije Jugoslavije nakon nje, i gdje su ta mula i pristaništa imala status javne infrastukture koju niko nije mogao niti privatizovati, niti uzurpirati, a njihovo održavanje plaćala je država.

Ponte u Boki – foto čitaoci

U modernoj crnogorskoj verziji tržišne ekonomije koja se više može smatrati prvobitnom akumulacijom kapitala nego liberalnim kapitalizmom, takvog gazdovanja javnom obalnom pomorskom infrastruklurom jednostavno nema i država nastoji da preko JP Morsko dobro iz Budve, sve takve objekte izda u zakup privatnicima – upravo suprotno vjekovnom načinu života lokalnog stanovništa koje je odvajkada bilo vezano za more, barke i brodove.

Potrđuju to i konkretna iskustva nekih od čitalaca Boka News-a koji su učestvovali u anketi našeg portala:

„Niko osim nas koji živimo u Boki ne shvata, ili još bolje rečeno, osjeća šta je ponta. To je način zivota. Jedno je sigurno, država ih nije pravila, i ona i ne razumije što su one. Svako mulo ili ponta u Boki čiji je vlasnik država, može se zakupiti za male pare i tada nastaje problem. Onaj ko zakupi mulo, on se ponaša kao da je njegovo. Pođete li barkom po zalivu da pristanete na mulo, to ide ovako: mulo u HN se plaća, mulo u Igalu se plaća, u Perastu isto, na Prčanju se plaća, u Kotoru i na Muo takođe, i na Pine se plaćalo. Žanjic takođe, do ove godine. I Plava špilja je bila na tenderu prije dvije godine. Ovo je ugao gledanja jednog običnog Bokelja, mještanina, i šta je to nego atak na naš način života. O ovim stvarima možemo i moramo mi, i samo mi u Boki da se pitamo i nađemo mjeru između ljudi koji stvarno imaju ponte u privatnom vlasnistvu jer su tu i rođeni, i onih javnih koje treba da ostanu javne. Zašto da vas boli glava, kada pristajete barkom na obalu, ko je zakupac, a vi ste htjeli recimo svratiti samo po malo vode ili pivo? A on vam mahne samo rukom, ovo je moje, ne može. Ako je ponta privatna, neka i ostane, ali ako nije, neka bude javno dobro. Napad na ponte traje odavno, i nije ništa drugo nego napad na naš način života. A ovo je samo jedan mali dio kompletnog problema, jer ova država ne razumije taj drugarski odnos između mora, obale i Bokelja“- napisao je jedan čitalac.

Drugi pak, upozoravaju na karakter obale mora kao javnog dobra:

„Propis je jasan. Morska obala je opšte dobro koje treba da je u funkciji svih građana Crne Gore, a ne pojedinaca, bili zakupci ili uzurpatori. Namjena i korištenje prostora ne bi trebalo da ima veze sa vlasništvom.“

Ima i građana koji smatraju da nikako ne može biti govora o privatnoj svojini na obalnom rubu:

„Sve ponte moraju biti u državnom vlasništvu, da sva lica imaju pristup i korištenje ponti, mnogo načina ima za ostvarivanje sredstava za održavanje ponti. Sve se može.“- poruka je jednog od čitalaca Boka News-a dok drugi upozoravaju da je ovaj problem mnogo kompleksniji jer „ima mnogo ponti koje su dio privatne PARCELE koja ulazi u more.“

„Znači, ulaskom na pontu, ulazite u nečije dvorište. Da li je ispavno da ulazite u tuđe dvorište?“- pita se ovaj čitalac.

Nesporno je, međutim, da je teško pomiriti privatne i opšte interese, pogotovo imajući u vidu činjenicu da Crna Gora teži zapadu gdje je privatna svojina NEPRIKOSNOVENA i niko ne može biti lišen vlasničkih prava bez adekvatne novčane kompenzacije. Na to upućuje i sada već čuvena presuda Evropskog suda za ljudska prava od 9. juna 2020, u slučaju “Nešić protiv Crne Gore“, gdje je Strazbur jasno kazao da niko ko je na legalan način stekao privatnu svojinu u pojasu morskog dobra u Crnoj Gori, ne može biti lišen te svojine bez pravične nadoknade i prethodnog sprovođenja kompletnog postupka ekspropijacije.

Institucija koja u ime države gazduje morskom obalom, JP Morsko dobro iz Budve, međutim, još nema sređene podatke o strukturi vlasništva nad pontama i mandraćima u Boki Kotorskoj, ali čak ni o broju ponti koje su, što legalno, a što nelegalno, u zalivu sagrađene u proteklih deset godina:

„Imajući u vidu da se radi o kompleksnoj materiji i informaciji za period od 10 godina potrebno je više vremena – nekoliko dana kako bi se prikupili podaci po pitanju istog, s obzirom da je prethodno potrebno identifikovati predmetne ponte, izvršiti provjeru da li su iste upisane u kat.nepokretnosti i na koga kao i da li je podnesen zahtjev za upis novosagrađenih ponti kod nadležnog organa”- kazali su Boka News u JP Morsko dobro”.

Ponte u Boki – foto čitaoci

Prema riječima portparokle Kristine Rafailović, to JP je u periodu od 1. avgusta 2019. do danas dalo četiri naloga za snimanje novosagrađenih ponti i to tri ponte pred katastarskim parcelama u Dobroti, a jedan za pontu koja je izgrađena pred parcelom u Stolivu. Od toga su do sada završena geodetska snimanja novostvorenih površina – ponti (po jedne u Dobroti i Stolivu) i ostala procedura, te su  one kao dvije nove katastarske parcele, upisane u evidenciju Uprave za nekretnine kao državna svojina. Ostali postupci su još u toku.

Iz Morskog dobra nisu precizno odgovorili na naše pitanje koliko je, prema podacima sa kojima oni raspolažu, u Boki Kotorskoj ponti koje su u katastru zvanično upisane kao privatna svojina fizičkih i pravnih lica.

„U cilju uspostavljanja reda  na pristaništima i privezištima  Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore, je donijelo  Program objekata obalne infrastrukture, koji je usvojen od strane Upravnog odbora Javnog preduzeća 2019. god. Predmetnim Programom prepoznato je 57 objekata obalne infrastrukture u Bokokotorskom zalivu, od čega: 25 pristaništa, čija je namjena isključivo pristajanje plovnih objekata; 5 privezišta, čija je namjena isključivo komunalno i/ili komercijalno privezivanje plovnih objekata;  pristaništa sa privezištima 27, čija je namjena i pristajanje i komunalni i/ili komercijalni privez plovnih objekata.  Na ovaj način stvoreni su uslovi koji omogućavaju njihovo ustupanje na korišćenje, a sa druge strane stvara preduslove za obavljanje djelatnosti krajnjih korisnika – pružanje neposrednih nautičkih usluga (prihvata, veza), do posrednih nautičkih usluga sa širokim spektrom javnih usluga i servisima (turističkih usluga prevoza putnika morem – taxi i izletnički prevoz).”- naveli su iz tog JP.

Ipak, među svim tako evidentiranim objektima koje je popisalo Morsko dobro nalaze se i oni na kojima postoje neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

“Cijeneći da  ovo JP ustupa samo državnu imovinu, nad njima nije sproveden aukcijski postupak. Drugim riječima, ukoliko je u LN prepoznati objekat obalne infrastrukture upisan kao svojina ili korišćenje ili raspolaganje na  treća lica, ovo JP nije sprovodilo postupak za utupanje na korišćenje. Takvih lokacija u Herceg Novom i Kotoru imaju po dvije, dok ih je četiri na teritoriji opštine Tivat.”- kazala je Rafailović  dodajući da “što se tiče ponti koje se koriste prema običajnom pravu, JP Morsko dobro nema podatke o njihovom vlasništvu”.

Iz te državne kompanije ranije su, kad god se ljeti intenziviraju optužbe građana i turista da se u Boki ponte “privatizuju” postavljanjem plažnog mobilijara ili žardinjera, ili se čak ograđuju i kapijama, saopštavali da “prema Zakonu o državnoj imovini, a shodno tradiciji, plaže i ponte predstavljaju javno dobro, te da, prema tome, pristup njima ne može biti zabranjen.”

“Obala i more čine javno, a ponegdje i opšte dobro, što znači da su u opštoj upotrebi i jednako dostupni svima i pod istim uslovima”- podvlačili su uvijek u takvim situacijama iz tog JP.

Međutim, na pitanje Boka News-a kako Morsko dobro, s tim u vezi, gleda na presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Nešić protiv Crne Gore“ i na koji način po njima, država treba da obezbijedi nesmetani pristup javnosti moru preko imovine koja je nesumnjivo, u privatnom vlasništvu, kada su ponte i dvorišta kuća na obali u Boki u pitanju, nismo dobili odgovor.

Dogod država bude nesistematično i nekonzistentno pristupala ovom problemu da za nekoga važi bezuslovna zaštita privatne svojine i privatnosti vlasnika nekretnine, a za drugoga to isto ne važi, već on na ime „javnog dobra“ pušta  kupače preko djedovine na pontu ispred svoje kuće, tema kome pripadaju ponte i mandraći u Boki, biće u žiži javnosti. I to ne samo ljeti kada se svi žele okupati u moru…

*Projekat „Boka News za čitaoce, čitaoci za Boka News“ je  dio projekta „Media for All“. Projekat realizujemo uz finansijsku podršku Britanskog Savjeta zajedno sa partnerskim organizacijama BIRN, INTRAC i Thomson fondacijom.

*Prikupljeni sadržaj i izneseni stavovi predstavljaju izričitu odgovornost autora

Baner Luštica bay 330x250

Najčitanije