Rad sa mladima kroz pozorište jedan je od načina da se pokrenu promjene, kaže glumac Ognjen Sekulić
Dramski tekst “Vilinjska Gora: Mit o gospodarima, slugama i slobodnim ljudima” autorke Sandre Vujović, koji je dobio Nagradu Udruženja pozorišta za djecu i mlade ASSITEJ Crna Gora za najbolji dramski tekst u 2021. godini, postavljen je početkom ove godine na pozorišnu scenu u režiji Zorana Rakočevića i polako osvaja publiku svih uzrasta, bez obzira što je pisan za djecu i mlade. Od premjere 30. januara, kada je izvedena u okviru “Korifej teatra” u Kolašinu, glumci: Ognjen Sekulić, Mirjana Spaić, Pavle Novaković i Anđelija Rondović nastupili su još i u Podgorici – KIC Budo Tomović u sklopu programa “Dani Dragana Radulovića”, 16. maja na velikoj sceni Centra za kulturu Tivat i 19. maja u KC ”Nikola Đurković” u Kotoru. Publika je imala priliku da uživa u lutkarsko-igranoj predstavi koja je skopčana sa mitologijom starih Slovena i primijenjena na mlade 21. vijeka, sa plemenitom porukom o slobodi, ljubavi i samospoznaji, protkanom ekološkim načelima, u skladu sa principima savremenog življenja.
-Na nama, dramskim umjetnicima je da mladima ponudimo više ovakvih predstava, dobrih primjera, lijepih poruka, više ljubavi, manje mržnje, da im približimo ideju predstave, da oni mogu tu da se pronađu, da sjutra mogu da kažu: “Ja neću ovako da živim, hoću da uzmem stvari u svoje ruke”, a da ne moraju da pođu, nego da ostanu ovđe, kaže za BN glumac i dramski pedagog Ognjen Sekulić, koji je, kao i svi glumci u ekipi, imao više uloga. Kaže da je tekst tako pisan, te da je s jedne strane jako zabavno igrati više uloga, a sa druge strane to crpi dosta energije, posebno kada glumci ujedno mijenjaju scenografiju, pokreću i animiraju lutke i fizički nastupaju.
-Sloboda, ljubav, samospoznaja su jako važne teme kojima moramo da se bavimo baš u tom uzrastu (6+) – tu su nekakva scenska sredstva koja smo koristili da bismo mladima, djeci, približili tu važnost slobode da mi uzmemo stvari u svoje ruke, da mi treba da krojimo našu sudbinu, da to nije „zapisano“ negdje u nekim knjigama davno prije ne znam koliko godina… to je nešto čega pod hitno moramo da se oslobodimo. Ova predstava targetira upravo tu najmlađu publiku, ali i odrasle, ko god da dođe sa djecom, mislim da će da očita te slojeve koji se nalaze ispod likova „Zduhača“, „Vile“, „Zmaja“…. Zduhač je lik iz staroslovenske mitologije, on je pojam slobode i svega dobroga što dolazi, ali nije stvar promijeniti sistem, nego promijeniti sebe na kraju dana. Osuđeni smo na neko stalno ponavljanje istorije, ponavljamo iste greške, iz sistema u sistem, a mi smo, nažalost, ostali jednako isti, kaže Sekulić i dodaje da pozorište „mora“ da učini sve da to promijeni. Jedan od razloga što je odabrao ovu profesiju je i ta mogućnost da kroz umjetnički izraz mijenja svijet osvješćujući ljude.
-Živa igra na sceni, rad sa mladima kroz pozorište jedan je od načina da se pokrenu promjene. Odabrao sam ovu profesiju upravo iz tog razloga – da mijenjam klišee, ali ta promjena u svijetu ne dolazi tako lako, a na kraju dana moramo krenuti od sebe. Dio smo svega, činimo različite zajednice kroz svoj život i ako ne krenemo od sebe od lične promjene, onda nismo ništa napravili. Džabe ja igram u predstavi za djecu, gdje govorimo o raznim temama i koristimo razna sredstva kao što je reciklaža, ako ću ja sjutra privatno poći i na putu od Cetinja do Podgorice da bacim pet flaša vode kroz prozo, upozorava mladi glumac, koji radi sa djecom kao dramski pedagog u okviru Dramskog studija u Zetskom domu, zajedno sa Petrom Pejakovićem.
Odrasli da ponude djeci dobre sadržaje
Kad je riječ o pretjeranoj upotrebi virtuelne komunikacije današnje generacije, Ognjen smatra da nije problem u djeci, „nego je problem u nama koji znamo da kažemo da je tehnologija kriva za sve“.
-Tehnologija je divna stvar ako se iskoristi na pravi način, to je pitanje šta ćemo mi da ponudimo djeci kao sadržaj jer ne kreiraju djeca taj sadržaj pa ga konzumiraju, nego ga mi osmišljavamo za njih, i onda im je taj sadržaj dostupan na tacni – znači da je do nas, a ne do njih. Vrijeme će pokazati da je ova generacija koja dolazi mnogo svjesnija sebe, svjesnija toga da treba da preispituje sve moguće autoritete, počevši od onih u kući, u školi. Na tome treba da počiva vaspitanje mladih, ako mene pitate, mislim da je suština svega rad kroz dramsku pedagogiju koju praktikujem, poručuje Sekulić.
Cijela ova ekipa su nezavisni su glumci, honorarci, nemaju stalni angažman, te ih raduje svaki novi projekat, a posebno ih veseli nastup u okviru zvanične selekcije programa Kotorskog festivala pozorišta za djecu, najavljen za 5. juli, kao i mogućnost većeg rada sa djecom u okviru tek osnovanog Kotorskog dječjeg pozorišta.
-U Crnoj Gori ima dosta dobrih dramaturga, reditelja, glumaca, samo je pitanje koliko su česti konkursi kojima institucije kulture podstiču autore/autorke u domenu pozorišne umjetnosti na kreativno stvaranje. Obradovao sam se kad sam saznao da je nakon poduže pauze ASSITEJ – Udruženje pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori ponovo aktivno. Nadam se da će od sada nadalje biti i više dobrih tekstova za djecu i mlade. Ovaj tekst je napisala Sandra Vujović, ali ima još sličnih tekstova koje su napisali domaći autori, neki su i fiokama, čekaju da ugledaju svjetlost dana, vjerujem da ih ima, znam za pojedine, poručuje Ognjen Sekulić u razgovoru za Boka News.
Ostvarenje predstave “Vilinjska Gora” je finansiralo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, kroz produkciju Opštine Kolašin i postprodukciju NVO Korifej teatra.
/M.D.P./
