NN je u četrdesetim godinama otkrila da otac i majka nisu njeni biološki roditelji i da je prilikom rođenja zamijenjena u porodilištu Bolnice Kotor
Učimo da je porodica temelj svakog društva, osjećamo, u zdravim porodicama, da je tu naše uporište, od prvog udaha, prvih koraka i riječi, tokom odrastanja i spoznavanja malih i velikih lekcija o životu i svijetu. Tu osjećamo ljubav, pažnju, podršku, tu nalazimo inspiraciju, odatle krećemo u svijet, u ostvarivanje svojih snova. A šta kada dijete u takvoj porodici, u ranim četrdesetim sazna da ljudi koje je smatralo roditeljima nisu njegovi biološki otac i majka, a nije ni usvojeno već nečijim propustom zamijenjeno još u porodilištu? Na sreću, u priči koju donosimo, odnosi u porodici se nisu promijenili postali su jači, ali je nemjerljivo snažna postala i želja da se sazna istina.
“Kada sam bila trudna sa mojim prvim djetetom radila sam razne analize. Između ostalih i analize krvi. Začudilo me je što se moja krvna grupa ne “poklapa” sa krvnom grupom mojih roditelja. O tome sam razgovarala sa doktorom koji mi je, zbog sumnji koje su se tada pojavile, savjetovao da uradim DNK analizu i tako otklonim sve nedoumice”, navodi naša sagovornica NN kojoj je teško da priča o njenom iskustvu pa zato želi da za širu javnost ostane anonimna.
Da bi, kako kaže, pronašla mir, NN je nekoliko godina nakon rođenja drugog djeteta uradila DNK analizu u poznatoj laboratoriji u Švajcarskoj gdje sada živi.
“Rezultat je bio neopisiv šok za mene, moje roditelje i sestru, traumatično saznanje i ne bez poslijedica. Moji roditelji i danas se teško nose sa tim saznanjem, a pitanje gdje je njihovo biološko dijete stalno je prisutno”, ističe NN.
Analiza DNK je potvrdila sumnje da NN nije biološko dijete njenih roditelja. Kako je došlo do toga? Majka se nikada nije odvajala od svoje kćerke, pa je jedino objašnjenje bilo da je dijete zamijenjeno u porodilištu bolnice u Kotoru. NN je u želji da sazna istinu, odnosno ko su joj biološki roditelji, pokrenula sudski postupak.
“Mislim da mojoj djeci dugujem objašnjenje, iako na neka pitanja možda nikada neću imati odgovore”, objašnjava NN motive zbog kojih je krenula, kako će se kasnije vidjeti, u višegodišnji mukotrpni sudski proces.
“NN nije mogla pokrenuti krivični postupak protiv Bolnice Kotor zbog zastare gonjenja, pa je zato tražila naknadu nematerijalne štete, da bi presudom dokazala da je prilikom rođenja krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka zamijenjena u toj zdravstvenoj ustanovi”, navodi advokat Vukašin Šimrak koji je zastupao interese NN.
Saznao je da je u Francuskoj vođen istovjetan postupak, i da je sud porodicama odredio nematerijalnu štetu od 1,2 miliona eura.
“Uspio sam doći do francuskog advokata koji mi je, vrlo brzo, poslao presudu koja mi je bila vodilja za visinu materijalne nadoknade u postuku u kome sam zastupao NN”, kaže advokat Šimrak.
Zbog opstrukcija zastupnika Bolnice Kotor, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kao i poznate situacije u crnogorskom sudstvu, postupak je trajao sedam godina.
“Po zahtjevu suda tri puta je rađena DNK analiza, nekoliko puta psihijatrijska vještačenja. Dva ili tri puta su, zastupnici Bolnice pisali prigovor na rješenje suda iako nisu imali pravo na to. Sve samo da bi odugovlačili postupak”, ističe advokat Šimrak.
U neopravdano dugom postupku odbijen je tužbeni zahtjev protiv Države Crne Gore, a prema presudi za nematerijalnu odštetu za NN i njenu porodicu mora da isplati Bolnica Kotor. Primjera radi, odšteta je desetostruka manja od one koja je dosuđena francuskim porodicama za istovjetan slučaj. Ali nepravdi nikada kraja – Viši sud je u žalbenom postupku ukinuo prvostepenu odluku i dodatno za nekoliko puta umanjio odštetu.
Ali za NN tu nije kraj, jer hoće da sazna ko su joj biološki roditelji, a njeni roditelji gdje je njihovo biološko dijete.
“Hoćemo da saznamo šta se desilo. Često dolazim u Crnu Goru sa svojom djecom, koja bi mogla da uopoznaju svoje bliske krvne srodnike, a da toga nisu ni svjesni”, objašnjava NN.
Ističe da se u emotivnom smislu ništa nije promijenilo u njenom odnosu sa roditeljima i sestrom. „Naš odnos je čak i jači, i još bliskiji sada“.
“Prihvatila sam moju čudnu i neuobičajenu životnu priču, ipak sa pitanjem šta se desilo pri mom rođenju. Preporučujem budućim roditeljima opreznost, i da zahtijevaju da bebe u porodilištu ostanu pored svojih majki. A budućim očevima da budu prisutniji u tim trenucima. Ne gubim nadu da ću pronaći biološke roditelje i osobu rođenu polovinom novembra 1978. godine, kako bi konačno dobila odgovore na moja pitanja. Ispričala sam šta se desilo meni i mojoj porodici u nadi da će se neko javiti sa nekim saznanjima koji će možda osvijetliti događaje vezane za moje rođenje ”, poručuje NN.
Odrastamo na različite načine, ali jedno nam je zajedničko, pamtimo trenutke djetinjstva, roditeljske radosti, brige, tuge, u naborima života čuvamo te, ali i one momente kada smo morali stisnuti zube, sakriti suze, a najradije bismo vrisnuli tražeći istinu. I naša sagovornica, roditelji pored kojih je odrastala i njena djeca traže istinu. Traže jer u njihovim srcima postoje praznine koje valja ispuniti. Otud nada da će uspjeti i vjera da će taj komadić koji nedostaje donijeti nove ljubavi.
/Slavica Kosić/