“Kada kažem da idem kući to znači u Herceg Novi, u porodičnu kuću na Savini, gdje žive moji roditelji i brat sa njegovom porodicom. To je mjesto gdje sam odrastao i za koje me vežu najljepše uspomene, prijatelji sa kojima sam odrastao, kaže Hercegnovljanin Uroš Terzić priznati i cijenjeni aviokonstruktor koji je živio i radio na četiri kontinenta.
“Trenutno smo u Finiksu u Arizoni ( SAD) gdje imamo kuću i gdje nam je porodična baza od 2004 godine. U decembru smo se vratili iz Japana gdje smo zbog mog ugovora sa Micubišijem (Mitsubishi) živjeli četiri godine ”, kaže Terzić koji ljetnji odmor svake godine provodi u Herceg Novom.
Ovaj stručnjak je u Japanu radio za Micubisi air space koji pokušava da pokrene sopstvenu avioindustriju. Ta korporacija , jedna od najvećih u Japanu, prije Drugog svjetskog rata imala je niz uspješnih projekata , a 70 I 80 godina prošlog vijeka je u saradnji sa Boingom i Erbasom, počela da izrađuje neke djelove structure, a onda su odlučili da samostalno rade cijeli projekat. “Međutim napravili su greške tipične za kompanije koje ulaze u tu industriju koja je veoma kompleksna jer traži puno iskustva u inicijalnim fazama projekta. U početku su se sami dosta mučili i onda su odlučili da dovedu strane inžinjere. Tokom 2016 i 2017 godine angažovali su skoro 500 stručnjaka -Brazilaca, Amerikanaca , Francuza, Njemaca, Španaca…tako da je ta komuna u Japanu bila prilično velika”, priča Terzić.
“Japan je, kaže ovaj avio stručnjak predivna zemlja i nije mi teško palo da se prilagodim životu i njihovoj kulturi. Živjeti u Japanu je jedinstveno iskustvo . Mislim da je način njihovog života model za život u budućnosti i u drugim dijelovima svijeta…. počevši od transporta, organizacije života, pa čak i oblačenja…”
Terzić ima zanimljivu priču o Japanu i prvom susretu sa njegovim ljudima. Naime na početku karijere na njegovom prvom projektu u Kanadi radio je u Bombardieru strukturu na avioni Dash 8-Q400. Micubišiji je bio najveći partner na tom internacionalnom projektu.
“Kao mladi inženjer trudio sam se da budem prvi na poslu i da ostanem što duže, da pokažem da sam spremna da se žrtvujem, da uradim sve što je potrebno da se uspješno završi projekat. Ali koliko god da bih poranio nikada nisam u offisu bio prije gospodina Enđi Kavašime koji je bio director na tom programu, a nikada nisam ostao dovoljno kasno da bih otišao poslije njega. Nakon četvrt vijeka, sada kada sam radio u Japanu , ponovo smo se sreli u Nagoji gdje smo se prisjetili vremena kada smo radili u Kanadi. Taj susret mi je mnogo značio jer sam od gospodina Kavašime naučio neke osnovne stvari o ponašanju i ophođenju prema poslu” . .
Nakon povratka iz Japana Terzić je potpisao novi ugovor sa Boingom. Tu kompaniju je francuska vlada angažovala u obnovi sistema njihove flote vojnih aviona, a on radim na integraciji i sertifikaciji autopilota. Riječ je o Boingovim AVAX avionima koji su stari preko 30 godina. Svi analogni uređaji trebalo bi da budu zamijenjeni elektronskim uređajima Dok se u tradicionalnoj pilotskoj kabini pilot oslanja na brojne mehaničke pokazivače za prikaz informacija, “glass cockpit” koristi nekoliko računala koja se mogu podesiti za prikaz informacija leta prema potrebi. To pojednostavljuje rad i navigaciju aviona i pilotu omogućava fokusiranje samo na trenutno najvažnije informacije.
Corona i novi uslovi rada
“Ovaj ugovor je drugačiji od ostalih, jer radim od kuće.Nikada u životu nisam stoprocentno radio od kuće. Trebalo mi je vremena da se naviknem na taj režim rada. Prije izvjesnog vremena otišao sam u Oklahoma siti gdje je sjedište projekta I proveo sedam dana u offisu i jedva sam čekao da se vratim kući (smijeh) Rad od kuće donosi mnoge prednosti (naravno gdje je takav angažman moguć), ali nema idealnog rješenja. Mislim da je kombinacija ta dva načina rada optimalna. Prednost je što ne gubite vrijeme na odlazak i povratak do radnog mjesta, sami organizujete vrijeme kako vama odgovara i mogućnost koncentracije je veća.S druge strane mislim da je nedostatak neposrednog kontakta mana ovakvog rada. U mom poslu je informacija sve i ja volim da je dobijem u neposrednom kontaktu i na to čovjek treba da se navikne.
Terzić: Ne biram avione i kompanije kada putujem
Vazduhoplovstvo ima budućnost jer je nezamjenjiv vid saobraćaja na dugim relacijama, prije svega zbog efikasnosti i brzine, uvjeren je Terzić. Uz opasku da se, kao i u životu i u avioindustriji stvari stalno mijenjaju, navodi da je Corona ubrzala neke procese.
“U posljednjih 15 tak godina biznis avijacija je bila u krizi i pala je prodaja tih aviona. Kako u vrijeme pandemije niste mogli da letite, osim ako niste imali sopstveni avion to je uticalo na povećanje broja projekata u biznis avijaciji (malih aviona) , ali ne samo onih skupih već i onih prilagođenih masovnom tržištu. Tržište je eksplodiralo: stotinak kompanija u Evropi, Americi, desetak u Japanu… I tu se ide na kombinaciju električnog pogona I fosilnih goriva”.
Terzić navodi i da se zbog klimatskih promjena postavljaju sve viši ekološki standardi i vazduhoplovstvo se mora tome prilagoditi. “Pojavlju se avioni na električni pogon ili sa nekim hibridnim rješenjima- djelimično električni djelimično fosilni”.
Tvrdi i da je aviosaobraćaj najsigurniji vid prevoza jer je riječ o standarima sigurnosti koji su neuporedivi sa bilo kojim drugom vrstom transporta. “Čak ni standardi u kosmičkim letovima nisu tako striktni kao u aviosabraćaju”.
“Ne biram avione u kompanije kada putujem, jer kada je riječ o sigurnosti problem nije u avionu već u njegovom održavanju i eksploataciji”.
Građanin svijeta
Osim u Japanu i SAD, Terzić je radio u Njemačkoj, Kanadi, Brazilu i Kini.
“Nije mi teško da mijenjam zemlje i destinacije jer je to nešto što volim i na što sam navikao, jer osim aktraktivnosti projekta na kome sam angažovan, motivacija da se bavim ovom strukom je i mogućnost putovanja u različite dijelove svijeta, upoznavanje sa ljudima iz različitih kultura. Vrlo sam društven i ne pada mi teško da se prilagodim. Inspiriše me ali i motiviše da shvatim i razumijem te “druge” . Jako mi je bitno da mogu da komuniciram, da se prilagodim i da živim komforno Zbog posla porodica je puno putovala . Kćerka Katarina školovanje je započela u Kanadi, a sin Danilo u Brazilu. Tada smo odlučili da malo usporimo i da nam djeca odrastu u Finiksu. Kćerka je diplomirala, a sin je na trećoj godini elektrotehničog fakulteta i ponovo smo mogli da se “otisnemo” u svijet”, priča Terzić.
Kaže da je uvijek tražio novo iskustvo i da je za njega svako pomjeranje iz ustaljenog života značilo korak naprijed. “Pomjeranje zahtjeva odricanja, ali nosi i ogromne beneficije. Meni i mojoj porodici to nikada nije teško padalo, šta više, to je fenomenalno iskustvo čitavoj porodici, naročito mojoj djeci”.
Sa mora do neba
Uroš Terzić rođen je u Dubrovniku, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Herceg Novom, a mašinski fakultet – avio smjer u Beogradu. Ima bogato iskustvo u projektovanju avionskih sistema.
Avioni na kojima je radio: Mitsubishi MRJ-200, COMAC C919, Boeing B787,
EMBRAER ERJ-170/190 E1, Dassault Falcon 900, Dornier DO-728 ,
Bombardier Challenger 300, Q-400, and Gulfstream G200
Avionski sistemi: General Electric (ARINC 664 based), Honeywell
(Primus – Epic), Rockwell Collins (Fusion, ProLine 21, ProLine 4) and
Thales – Sextant Honeywell Aerospace
Terzić je jedan od konstruktora aviona koje u floti ima Air Montenegro – Embraer 195. Učestvovao je u izradi najsofisticiranijih dijelova avio tehnologije u Embrarer avionima. Jedan je od konstruktora sistema za automatsko regulisanje potiska aviona, koje se zasniva na Fly by wire sistemima.
Terzić je odrastao u Boki čiji su žitelji vezani za more, pomorski saobraćaj i izradu plovila koji imaju dugu tradiciju. On se odlučio za projektovanje aviosistema i što je zanimljivo ne mali broj Novljana različitih generacija odabrao je taj poziv.
/S.Kosić/
