U organizaciji Kotorske biskupije i Instituta za Povijest umjetnosti, u petak je u katedrali sv. Tripuna u Kotoru predstavljena knjiga akademika Radoslava Tomića „Znakovi identiteta – sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovniku“.
Najnovija knjiga akademika Radoslava Tomića Znakovi identiteta – Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici pruža monografski pregled likovnih prikaza lokalnih svetaca zaštitnika u primorskoj umjetnosti baroknoga razdoblja i umjetnine tumači u lokalnom, regionalnom i nacionalnom kontekstu.
Sadržaj knjige obuhvaća likovnu kulturu prostora, od Krka do Kotora, odnosno mletačku Dalmaciju i Dubrovačku Republiku, u vremenu nakon Tridentskoga sabora, u kojem se pronalaze začeci novih ili obnova starih pobožnosti prema lokalnim svetim zaštitnicima.
Glavni konzervator u Ministarstvu kulture i medija Hrvatske, Davor Trupković je istakao da ova knjiga predstavlja značajano djelo, kao osnov, koji će u budućnosti omogućiti lakše istraživanje konzervatorima i restauratorima.
„Ova knjiga se bavi svojevrsnom integracijom dalmatinske i jadranske baštine. Riječ je o području Dalmacije, Boke Kotorske i Dubrovačke republike, a ono što povezuje tu baštinu je analizirano na jedan izuzetno orginalan način. Pokazalo se da su, upravo, biskupije i njihove katedrale postale pozornice na kojim se gradio identitet preko svetih zaštitnika, lokalnih svetaca i kulta relikvija”- kazala je Katarina Horvat-Levaj iz Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba.
Predstavljajući knjigu prof. Sanja Cvetnić sa Odsjeka za povjesti umjetnosti Filozofskog sveučilišta u Zagrebu istakla je da je ovo djelo zapravo spomenik jednom velikom iskustvu koje je dovelo do toga da se jedan veliki prostor od Krka do Kotora od sredine 16. do početka 19. vijeka, ispita kroz fenomen podizanja novih oltara i likovnih dijela.
„Autro je kroz ovo djelo uradio identitetsku analizu za cijelu regiju. Podijeljena na biskupije i regije bez čvrstog političkog središta, Dalmacija je u svetačkim ličnostima tražila i nalazila ne samo zaštitu i pokroviteljstvo nego i neophodan simbolički znak identitetskog lijepila u kojem se odražavala autentičnost sredine tokom stoljeća. Vrijednost knjige je i u činjenici da čitatelj može drugačije gledati svako u svoj kraj u cijelom čarobnom pojasu od Krka do Kotora. Knjiga je organizovana po poglavljima koja kreću od sjevera do juga, nakon Sjevero-jadranskih otoka, slijedi poglavlje Dalmacija od Zadra do Dubrovnika, Dubrovačka republika, Boka Kotorska. Autor u analizi ističe istorijske umjetničke komponente“- kazala je između ostalog prof. Sanja Cvetnić.
Don Robert Tonsati govorio je o pojmu sveca zaštitnika i kultu relikvija.
“U dijelu iz knjige Shematizam Kotorske biskupije iz 1907. godine se navodi da je zaštinik katedralne crkve i glavni patron grada i Biskupije Sveti Tripun mučenik, čije su svete relikvije čuvaju u katedralnoj crkvi, zatim, sveukupnog kraljevstva Dalmacije patron, Sveti Jeronim, najuzvišeniji naučitelj crkve, Blaženi Gracija Kotorski iz reda pustinjačkog Svetog Avgustina ukras Kotorske biskupije, čije sveto tijelo se čuva u Mulu na oltaru koji je njemu posvećen u župnoj crkvi i uživa trajno posjećivanje naroda, su tri patrona koji su posebno naglašena u Shematizmu. Kult ili štovanje svetaca je čast ili vjera koju vjerni puk u crkvi iskazuje, onima koje je crkva uzdigla na čast oltara. Svetački kult poznat je još od prvih hrišćanskih vremena, imao je snažnu evoluciju kroz istoriju koja se odrazila ne samo na vjersku praksu, misao i teologiju, već i na cijelu hrišćanski umjetnost, a time i na svijetsku umjetnost”- kazao je don Robert Tonsati.
„Ovom knjigom pokušao sam protumačiti ulogu svetačkih likova u umjetničkim djelima. Nisam se bavio životom i tragičnom sudbinom svetog Tripuna i drugih svetaca već kako su prikazani u umjetničkim djelima“ – kazao je autor, Radoslav Tomić.
Tomić je istakao da je u Boki Kotorskoj uvijek bilo svećenika, koji su imali senzibilitet prema likovnim djelima, da se zahvaljujući njima i umjetničkom bogatstvu na područiju Boke koje je istraživao mnogo toga spoznao, što je u značajnoj mjeri uticalo na njegov znanstveni rad i njegovo lično oblikovanje.
„Sjetio bih se biskupa Butorca, don Gracije Ivanovića koji je naručio slike za crkvu Svetog Eustahija, don Gracija Brajkovića koji je uredio muzej na Gospi od Škrpjela, najneobičnijeg među njima- don Branka Sbutege koji se razumio u sve vrste umjetnosti, pa do Don Antona Belana koji je razumnošću i strpljivošću učinio puno. U sadašnjoj generaciju zasigurno ima sveštenika koji će nastaviti u tom smjeru, koji će upravo u likovnim delima nalaziti fenomene preko kojih se mi približavamo Bogu kao i kroz molitvu i ispovjed”- kazao je Tomić.
