Knjiga Tee Marinović “Korčulanski jedrenjaci”, predstvaljena u subotu navečer Centar za kulturu Korčula, pisana je kao ljetopis i obrađuje povijesne drvene brodove koji su gradnjom, vlasništvom ili suvlasništvom vezani uz grad Korčulu.
Ravnateljica Centra za kulturu Lana Filippi Brkić podsjetila je da se autorica dugi niz godina bavi društvenim, gospodarskim, prosvjetnim i kulturnim prilikama Korčule na temelju obiteljske pismohrane i povijesne građe otoka Korčule.
“Vjerujem da je tema korčulanskih jedrenjaka do sada zaintrigirala sve kojima je iz današnje perspektive teško zamisliti da su se u maloj Korčuli gradili veliki jedrenjaci koji su plovili svjetskim morima i na taj način stvarali most između Korčule i svijeta”, rekla je Filippi Brkić.
Spomenula je da se u drugoj polovici 19. stoljeća u Korčuli izgradilo dvadesetak jedrenjaka od 30 do 550 tona nosivosti, a među njima po tonaži je najveći bio jedrenjak “Fratelli Fabris” dug 40 metara koji je tajanstveno nestao u plićinama Nizozemske, kada se utopilo i deset članova posade koji su prevozili dragocjeni teret – vrijedni kamen s otoka Vrnika.
Knjigu je predstavila dugogodišnja ravnateljica Pomorskoga muzeja Split dr. sc. Danka Radić istaknuvši da knjiga, uz lokalnu, ima i nacionalnu važnost.
Bogato je opremljena slikama, litografijama i fotografijama jedrenjaka gdje se navodi i inventar korčulanskih građanskih kuća, predmeti za svakodnevnu uporabu, koji su danas pokretni predmeti korčulanske kulturne baštine.
Autorica Tea Marinović služila se svom dostupnom literaturom, pomorskim godišnjacima, Lloydovim izdanjima, pismohranom obitelji Marinović, arhivskim izvorima u Korčuli, Trstu i Beču.
Marinović je objasnila da do 1848. ne postoji službeni pomorski upisnik, a za brodove koji su građeni za vlasnike izvan Austrije odnosno Austro-Ugarske, ili su prodavani državljanima drugih europskih zemalja, nema podataka.
Kako je istaknuto, navedeni popis brodova po imenima pruža uvid u trgovačko-pomorsko sudioništvo Korčule tijekom duljeg razdoblja, kroz koje je autorica nastojala pratiti njihovo postojanje od početka do kraja, bez obzira na promjene imena, vlasnika, pa time i tipa jedrenjaka ili dimenzija.
