12.1 C
Kotor

Slušaj online radio

“Priroda uvijek ima rješenje za sve a mi trebamo pokušati da je što manje remetimo”

Aleksandar Perović – foto zumiraj,me

Aleksandar Perović čovjek kojem su divlje zvijeri prijatelji a trebale bi biti i svima nama. Njihovim tragom zalazi hrabro u svaki kutak Crne Gore, od planina pa sve do mora, prateći njihove tragove ispisuje sopstveni nemjerljivi trag biologa istraživača. Iza Aleksandra i njegovih kolega iz CZIP-a stoje samo one uspješne, pozitivne priče koje oblikuju našu danšnjicu. Posebno voli i poštuje gorostasa naših planina-medvjeda. Odnedavno sfera njegovog istraživanja je medvjedica, ali ona sredozemna.

Festival ptice, so i ljudi je festival na kom ste premijerno prikazali fim o sredozemnoj medvjedici ali i film iz arhive RTS-a koji govori o ovoj vrsti ali i upriličili izložbu.

Sredozemna medvjedica je najugroženiji morski sisar u Evropi i nalazi se na crvenoj listi. Unazad pedest ili šesdest godina je razdoblje njenog  velikog areala koji je jednim dijelom bio i u Crnoj Gori, kod nas nije više prisutna već se povukla i stvorila glavni nukleus koji se nalazi u Grčkoj i dijelu Kipra. Kolege u Grčkoj rade sjajan posao tako da se u zadnjih par godina sredozemna medvjedica  pojavila u Albaniji više puta, što je i dokumentovano, takođe se pojavila i prošle a  i ove godine u Hrvatskoj, što znači da sredozemna medvjedica zasigurno koristi naše teritorijalne vode ali na žalost se ne zadržava kod nas. Zaključujemo da se ne zadržava jer smo mapirali sve morske pećine, i nijesmo mogli naći nikakv dokaz njenog prisustva u istim. Edukativni film je prikazuje rad biologa istraživača koji sprovodi istraživanje podvodnih pećina sa ciljem da dobije podatke o eventualnom prisustvu sredozemne medvjedice. Iz filma se može zakljućiti i vidjeti kakva staništa ona preferira.

Sredozemna medvjedica

Sredozemna medvjedica je nekada obitavala u Crnoj Gori kada je zabilježen posljednji primjer ove vrste i zašto je ona potisnuta sa našeg podneblja?

Film Tajne Jadrana iz arhive RTS-a koji se prikazao na festivalu Ptice so i ljudi, cjelokupnim sadržajem je posvećen sredozemnoj medvjedici. Zadnja medvjedica je Crnoj Gori ubijena 1969. godine na sjeverozapadnom dijelu Luštice i od tada na žalost nemamo dokaza o njenom prisustvu kada su u pitanju morske vode Crne Gore. Zašto je potisnuta? Postoji više razloga i više prijetnji ali glavni razlog je zapravo čovjek koji je vezan za more, koji živi od mora, koji je gledao kao velikog kompetitora, jer je ona znala da se upetlja u ribarske mreže i naravno čovjek je cijenim, pogrešno zaključivao, da ona utiče i na brojnost populacije cjelokupnog ribljeg fonda mora i besomučno je tražio i ubijao.  Tako da danas u Sredozemlju imamo oko 600 jedinki.

Jedan od razloga je vjerovanje o sredozemnoj medvjedici a i ekonomski razlozi, znamo i da se ispod sloja kože nalaze depoi masti kod te vrste, koja se uzima kao resurs za ishranu ljudi.

Dešavalo se prije nekolio decenija što smo i vidjeli na Kipru u toku rada sa njihovim Ministrastvom, kroz istorijske zapise da su ljudi često posjećivali iste pećine u kojima je bila prisutna sredozemna medvjedica hvatali su je, lovili su je i koristili je topeći njeno salo, postoje takvi nalazi.

Sredozemna medvjedica

Čovjek je smatra kompetitorom opet zbog  prijetnje po ulov, da li ona destekuje riblji fond, da li se hrani komercijalno  značajnom morskom faunom?

Sredozemna medvjedica  je za vrijeme Jugoslavije bila kritično ugrožena i za sve štete koje je pravila na ribarskom alatu država je davala nadokanadu. Današnjom izložbom smo htjeli da pokažemo koje su to riblje vrste kojima se sredozemna medvjedica prioritetno hrani a to je fratar riba, obična hobotnica, uvijena hobotnica i pagar riba. Te riblje vrste nijesu komercijalne vrste koje ribari love i daju na tržiše, tako da moramo da radimo na edukaciji, moramo da razgovaramo, moramo da tražimo zajednička rješenja ali i da sačuvamo pećine koje su mjesto njenog obitavanja i podizanja mladih, i da kroz jasne i precizne konzervacijske akcije omogućimo njen povratk u teritorijalne vode Crne Gore, jer siguran sam da pored  cijelog biodiverizitetskog bogatstva koje Crna Gora ima, zaslužujemo da imamo takvog predstavnika, u našim vodama.

Pritisci dolaze nesumnjivo od čovjeka a jedan od pritisaka je betonizacija i uznemiravanje njihovih staništa.

Nažalost da. U zadnje dvije decenije svjedoci smo urbanizacije na samoj obali, posebno pećina koje su bile sjajne za sredozemnu medvjedicu a bile su na Luštici, ali to neka nama bude lekcija za sve ono što je preostalo i da znamo na pravi način da iskoristimo i pomognemo prirodi i pokažemo ljepotu u punom kapacitetu. I hajde da budemo iskreni, čovjek jeste dominatna vrsta ali istrebljivanjem jedne po jedne vrste će samo samom sebi nauditi.

Kada možemo očekivati da u Crnoj Gori opet vidimo sredozemnu medvjedicu, kakva su predviđanja?

Mi upravo sve ovo radimo da bi stvorili uslove za njen povratak. Kolege u Grčoj rade dobar posao pa se nukleus širi ka Albaniji, koja se sa vremena na vrijeme vidi u vodama Albanije, što je i dokumentovano. A kako je sredozemna medvjedica teritorijala životinja i ako se nukleus ojača a stepen reprodukcije bude na većem nivou sasvim sam siguran da ćemo i imati sredozemnu medvjedicu u sljedećih pet do deset godina i kod nas.

mapa staništa

Sve zavisi od nas, ali to podrazumijeva prije svega kontinuirano praćenje, monitoring, kontrolu ali i međunarodnu saradnju?

Ova izložba je pokazala  kroz fotografije pećina od Grče, Albanije i Hrvatske prikaz njenih staništa ali i da mi ne možemo ništa postići ako ne radimo sa kolegama iz regiona sa kojima dijelimo Jadransko more, i to je uvijek bio ključ uspjeha. Sve naše akcijesu su dobro isplanirane i funkcionišemo kao jedan orkestar.

Sredozemna medvjedica kakve pećine voli?

Moram da kažem da je ona rano unazad voljela da obitava i na otvorenim plažama zajedno sa mladima i da ih podiže. Ali je pod uticajem čovjeka morala  se adptirati na nove uslove i načine i tražiti pećine koje imaju hodnik, koje imaju jedan lijep prilaz koji se završava pješčanom ili šljunkovitom plažom. Važno je da ta pećina nije pod direktim uticajem talasa, već da je zaštićena od njihovog direktnog utcaja. Takođe postoje pećine koje su takve gdje morate da ronite da bi došli do plaže, tako da je to njihova adaptacija na nove uslove života. Kroz naš edukativni film publika se mogla upoznati i informisati kako izgledaju dobre pećine, pješčana plaža…

Sredozemna medvjedica kakva je to vrsta?

Evolutivno gledajući kako se u litarturi može naći, sredozemna medvjedica pojavila se prije dvadest miliona godina i ona nije bila čist akvatični organizam, već je bila terestrični organizam i njen predak nije imao peraja i ona je fenotipski bila napribližnija medvjedu. Kasnije su se ekstremiteti transformisali u peraja i ona je postala tipični akvatični  organizam. Ona je teritorijalna životinja, ženke brane svoje mlade i  nepredvidljiva je životinja.

Koliko mladih može da donese na svijet?

Svega jednog ili dva mladunca i to je problem zašto se taj nukleus ne širi u ekspanziji u kojoj bi smo željeli i zbog niskog nataliteta moramo raditi da taj jedan mladi postane adult. Njihov životni vijek je teško odrediti jer je njihovo primarno stanište u Grčkoj. Ona prije svega zavisi od hrane i u stanju je da pređe veliki broj kilometara u potrazi za hranom i životni vijek je duži ako su zadovoljene potrebe za hranom, ako ima izvor hrane, tako da ima dosta faktora na kojima treba raditi da bi se definisao njihov životni vijek da budemo iskreni i u Grčkoj imamo slučajeve namjernog ubijanja sredozemne medvjedice što svakako nije na mjestu.

sredozemna medvjedica

Šta povezuje Ulcinj i ovaj festival sa sredozemnom medvjedicom?

Upravo smo mapirali sve pećine od Hreceg Novog pa do Ulcinja i od sedam dobrih pećina za razmnožavanje i podizanje mladih za sredozemnu medvjedicu dvije su u blizini Valdanosa. Mi smo željeli da kroz ovaj festival prije svega lokalnom stanovništvu i turistima prikažemo da Ulcinj ima i druge kvalitete i druge mogućnosti. A i kada je u pitanju ova vrsta posjetioci su jako pozitivno reagovali. Meni je bilo zaista drago kada sam vidio reakcije ulcinjana koji su sa ponosom na fotografijama pećina pokazivali upravo njihove pećine i da znaju za njih, ali i da je za njih ovo nova informacija što je sjajno i to je zapravo ono što smo željeli da postignemo, jer će samo na taj način pećine biti sačuvane prije svega od lokalnog stanovništva a zatim i na državnom nivou.

Šta poručujete za kraj našim čitaocima ?

Prirodu treba čuvati i prirodu treba poštovati, treba se truditi da prirodu razumijemo i što manje utičemo na nju. Priroda uvijek ima rješenje za sve a mi trebamo pokušati da je što manje remetimo.

Spremnost da doprineseš sebi je utkano u biće svakog čovjeka, a spremnost da doprineseš zajednici je stvar poštovanja i divljenja jer u osnovi leži u nesebičnosti, takav je Aleksandar ponosno korača za novim pobjedama na zadovoljstvo svih nas.

/Mirjana Đundić/

Najčitanije