20.6 C
Kotor

Slušaj online radio

Promovisana Popadićeva zbirka poezije „Svakodnevno kada mrem“

„Svakodnevno kada mrem“ naziv je zbirke poezije Dragana Popadića koja je promovisana u nedjelju u u Atrijumu Buća Luković.

O knjizi su govorili Neven Staničić, direktor Centra za kulturu Tivat, novinar, publicista Mašo Čekić i autor.

„Popadić je sabrao svoje dosadašnje ponajbolje pjesme i stavio ih je u formu kobajagi, kao misaone, kao ljubavne, kao o sebi. To on nas začikava, da bismo mi rekli da je pravo, a ne kao, ne kao kobajagi. Ispravno je identifikovati i razumjeti ga kao autora koji i vidi i govori i koji u odnosu na stanja i događaje u svojim pjesmama može zauzeti unutrašnju, ali i spoljnu tačku gledišta, kada stih a ne stav postaje mjerom. To bi mogao biti ključ za izbjegavanje mogućih zabluda oko odnosa sa njegovom poezijom“ – kazao je Neven Staničić.

„U ovoj knjizi je 57 pjesama, koliko Dragan ima i godina. Treperi ova poezija kao nemiri ljudski, kao damari, a riječi se igraju sa Draganom, njegovim osjećanjima, ali i sa svima nama. U toj igri ponekad se Dragan prepoznaje, ima dosta biografskog. Ali, ima pjesama u kojima Dragana nema. E to je taj pjesnik koji vidi za druge, čuje za druge, osjeća za druge“ – istakao je Mašo Čekić.

„U ovoj  zbirci su moje pjesme napisane posljednjih dvadeset godina. Interesantno je da se promocija održava na moj rođendan, a da je u zbirci onoliko pjesama koliko ja imam godina. Ja sam poslao 47 pjesama, ali ne znam, zašto je Neven ubacio još deset, pa zbirka sad ima 57 pjesama.

Promocija knjige D. Popadič

Ja cijeli život sanjam. Poezija je i meni došla kasnije, spontano. I to kad uhvati – ne pušta. Neven je dobro primjetio, dosad sam pisao pjesme, sada već sebe mogu nazvati pjesnikom. Ne samo zbog zbirke, nego zbog svog unutrašnjeg osjećanja sigurnosti i  vjere u sebe i svoje mogućnosti.

Ja pišem dosta lako i brzo, ali dugo nosim u sebi temu. Uvijek mi treba neki „okidač“, nešto što me povuče, asocira, da pjesma izađe iz mene. Nekada je to nečija druga pjesma, nekad pjesnici i pisci, nekad  gradovi, nekad zvjezdano nebo, nekad prolaznost vremena. Nemam pjesničkih uzora“ – kazao je Popadić.

Stihove je čitao student glume Vladan Vuksanović a u muzičkom dijelu programa nastupila je Mia Kružić.

Baner Luštica bay 330x250

Najčitanije